REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU
ZEMLJIŠNOKNJIŽNI ODJEL ZAGREB
Stanje na dan: 16.04.2015.
Katastarska općina: GRAD ZAGREB
Broj uloška: 23699
Broj zadnjeg dnevnika: Z-1503/2014
Aktivne plombe:
6.1.
Zaprimljeno 03.12.2010. broj Z-57876/10
Na temelju ugovora o založnom pravu od 29. studenog 2010.g. br. OV-17458/2010 i punomoći br. 1312/2009 od 8. prosinca 2009.g. uknjižuje se pravo zaloga u iznosu od 180.000.000,00 kn s kamatom u skaldu s člankom 1. ugovora – za korist:
180.000.000,00 KN GLAVNI ULOŽAK
1. ZAGREBAČKA BANKA D.D. PAROMLINSKA BR. 2, ZAGREB
OIB: 92963223473
6.2.
Zaprimljeno 03.12.2010. broj Z-57876/10
zabilježuje se da su sporedni ulošci zk.ul. 6408 i 4592 k.o.Resnik.
Ako OV-17458/2010 nije ovršna isprava onda što je.
Žalosno je što se ovakvi gafovi s ogromnom pravnom nesigurnošću događaju u HR.
Dakle i bez dokapitalizacije Dine Petrokemije i odluka Glavne skupštine, ZABA ima ovršnu ispravu.
[url=]http://www.novilist.hr/Komentari/Kolumne/Komentar-Branka-Mijica/Pocivali-u-miru[/url]
Kolumna Branka Mijića
Počivali u miru
Pljačka nije gotova. I u predstečajnom postupku nađe se još dovoljno toga za isisati, jer vode ga i provode oni koji su do njega doveli. A stečaj će biti kruna svega. Majka svih pljački i otac sveg bogaćenja
S tečaj Dina-Petrokemije nakon dvije godine mrcvarenja slika je i neprilika pravne države Hrvatske.
Predstečajni postupak pokrenut je i vođen, kao i dobar dio sličnih, ne da bi se očuvala proizvodnja, spasila radna mjesta i barem djelomično namirila potraživanja zaposlenika, već da bi se uklonili tragovi kriminala i amnestirali zločinački umovi koji su ga osmislili i proveli u djelo. Na kraju će usamljene žrtve ostati radnici, jedini koji ni za što nisu krivi. Ponajmanje za kalvariju koju proživljavaju, ako već nisu u svom očaju i bijedi skončali u bolesti ili pribjegli samoubojstvu.
Farsa oko Dina-Petrokemije samo je potvrdila ono u što smo se već i ranije uvjerili. I ova je pljačka pomno planirana i realizirana, baš kao i privatizacijska, na koju se samo nastavila. Možda se u nju uključio samo veći broj aktera, ali sistem je ostao isti. Podobni pojedinci, medijski eksponirani kao uspješni poduzetnici i biznismeni, uz pomoć svojih političkih zaštitnika i kompanjona, domogli su se nekadašnjeg društvenog vlasništva i privatizirali ga kao da im ga je ćaća ostavio.
Njihove megalomanske planove bez pokrića svesrdno je podržao treći krak te hobotnice, banke, koje su im odobravale stotine i milijarde kuna kredita za koje se znalo da nikada neće biti vraćeni. Nakon prelijevanja iz šupljega u prazno, kroz maticu i povezana društva u istom vlasništvu, isisan je na ovaj ili onaj način sav novac. A on nije nestao jer nije ni mogao. Naprosto zato jer je završio u privatnim džepovima, bio pretvoren u nekretnine i jahte, dijamante i lovačke trofeje, u čemu god se to osobno bogatstvo mjerilo.
K ada se nakon pada Ive Sanadera pokazalo da taj perpetum mobile ne može vječno trajati, ne zato što su pokradeni hrvatski građani, već i netko moćniji, poput države Austrije koja sada plaća ceh Hypo banke, dotični je kao jedini Pedro završio u zatvoru. Figura je žrtvovana da bi se igra nastavila. Predstečajne nagodbe pokazale su se idealnim modelom da se izigra proklamirano spašavanje radnih mjesta i nastavak proizvodnje. Slučaj Diokija i Dina-Petrokemije to najbolje pokazuje. Radnici na koncu neće dobiti ništa, a nitko od krivaca ni za što neće odgovarati. Nikome neće pasti ni vlas s glave, a kamo li sudska presuda ili oduzimanje osobne imovine.
Iako nam je svima jasno da se ne radi ni o kakvim ishitrenim ili pogrešnim poslovnim potezima, nevještosti ili zaigranosti vlasnika i menadžera. Po srijedi je plan da se Hrvatska opljačka do kraja. Do gole kože. To što je tisuće obitelji izigrano i živi u bijedi i siromaštvu, to što ostajemo bez za svaku državu strateške industrije poput petrokemije pa ćemo ubuduće sve plaćati stostruko više, njima je najmanje važno.
J er, pljačka nije gotova. I u predstečajnom postupku nađe se još dovoljno toga za isisati, jer vode ga i provode oni koji su do njega doveli. A stečaj će biti kruna svega. Majka svih pljački i otac sveg bogaćenja. Prilika da se u privatizacijskoj pljački akumulirani kapital, u novac opredmećen hipotekarnim bankovnim kreditima i otpisan u predstečajnim nagodbama, višestruko multiplicira kupovinom tih istih nekretnina za bagatelu. Uostalom, tko jedini ima novaca otkupiti od banaka njihova potraživanja nego oni koji su uz pomoć svojih političkih pokrovitelja od tih istih banaka dobili sve te stotine milijuna na dar? Samo više neće biti Dina-Petrokemije i njezinih radnika već će na njihovom mjestu niknuti LNG terminal.
Završni je to dio akcijskog plana »Spaljena zemlja«. Počivali u miru.
po ovom članku na Poslovnom niti stečaj nije baš izgledan jer je lako moguće da će se pojedini vjerovnici žaliti na prekid PSN-a….
hoće li "sapunica" dobiti novu sezonu?
Stečaj je izgledan ali neće uslijediti tako brzo jer većina vjerovnika ima svoje razloge za žalbu…
Sapunica dobiva novu sezonu, a radnici će se načekati kuna iz državne agencije koje im život znače…
Za sve one koji nemaju fb
Udruga radnika i bivših radnika Dioki d.d.
1 sat ·
DIOKI – POVIJEST PROGRAMIRANE PLJAČKE I UNIŠTAVANJA
Dioki i Dinu-Petrokemiju uništili su vrli hrvatski političari uz pomoć vlasnika koje su ti isti političari amenovali, njihovih poslušnih uprava i uz asistenciju prodanih sindikalaca.
Prvi strateški udarac budućnosti Diokija zadala je HDZ-ova vlada Zlatka Mateše kada je početkom 1997. godine izbacila Dioki iz sastava INA Grupe. Prekidanje veze s INOM koja iz hrvatskih plinskih bušotina u vadi plin te izdvaja frakciju – etan i cjevovodom iz pogona INE u Ivanić-Gradu šalje etan na preradu u Diokijev pogon Etilen na Žitnjaku začetak je budućeg uništavanja Diokija. Izdvajanjem iz INE prekinut je vertikalni lanac koji ide od istraživanja, zatim preko eksploatacije, frakcioniranja plina i prerade sve do finalnog proizvoda. Ovaj lanac imaju u svom sastavu sve značajne svjetske petrokemijske kompanije i ne pada im na pamet izdvajati takvu profitabilnu djelatnost iz svog sastava.
Osim etana koji isporučuje INA, Dioki kao veliki potrošač struje i prirodnog plina ovisi o političarima na vlasti koji diktiraju cijene ovih energenata.
Da bi, čak i ovako nelogično izdvojen iz INA Grupe imao budućnost, Dioki je trebao dobiti novog vlasnika koji, ili ima osigurane vlastite izvore sirovina, ili posjeduje više velikih petrokemijskih tvornica te je stoga u stanju osigurati jeftinu sirovinu za proizvodnju.
Umjesto toga Diokijev većinski vlasnik postala je trgovačka tvrtka Dioki Holding AG osnovana u Švicarskoj koja nema ništa od svega toga. Pravi pljačkaši Diokija, tj. pravi vlasnici Dioki Holdinga AG su ostali do danas nepoznati, jedino što Robert Ježić, budući velikodušni donator HDZ-a, SDP-a, Ive Josipovića, NK Rijeke itd. cijelo vrijeme sam izjavljuje da je on vlasnik, što ničim nije dokazao. On je frontmen grupe domaćih hrvatskih gospodara kapitala koja mu je poklonila Diokijeve pogone i pogone Dine-Petrokemije što je na kraju rezultuiralo katastrofalnom devastacijom. U provedbi se išlo indirektno da ne bi bilo preočitog pogodovanja svom podobnom novostvorenom tajkunu, a dotadašnjem trgovcu, iz čega se zapravo vidi baš ta namjera prikrivanja stvarnog cilja privatizacije: Dioki je prvo prodan PIF-ovima, a nakon toga je uz kriminalnu asistenciju Hypo banke preprodan Dioki Holdingu AG.
2. dio
Diokijev opstanak najviše je ovisio o poslovnom odnosu s INOM i u svakom momentu kada taj poslovni odnos za INU postane iz bilo kog razloga nepovoljan, INA je mogla zaustaviti Diokijevu najprofitabilniju proizvodnju što se na kraju i dogodilo. Zašto je Dioki uopće izbačen iz INA Grupe? Zašto je prodan trgovcu koji nema osiguranu povoljnu sirovinu ni energente, nego ponajviše ovisi o milosti INE i vladara koji njome upravljaju, bili oni iz HDZ-a, SDP-a ili iz mađarskog MOL-a? Zašto Dioki nije ostao u INI? Zašto novi vlasnik nije bila relevantna svjetska tvrtka koja bi Diokiju osigurala budućnost, nego trgovac preprodavač koji nije svoje novce ni uložio u kupnju, nego je podigao kredit kod Hypo banke kako bi kupio Dioki i tim kreditom zatim opteretio Dioki? Odgovor je jednostavan – cilj takve privatizacije bio je izvući što više ekstraprofita iz Diokija u privatne džepove pravih vlasnika koje zastupa Robert Ježić.
Kada su isisali sve što se dalo isisati, ostavili su Dioki Grupu pokradenu i prezaduženu.
Ostao je dugi popis vjerovnika:
– radnici s neisplaćenim plaćama i otpremninama,
– dobavljači opreme i rezervnih dijelova,
– dobavljači energenata,
– dobavljači sirovina,
– banke s hipotekama na Diokijeva, Dinina i dr. zemljišta,
– država s neplaćenim porezima i doprinosima,
– kupci s avansno plaćenom, a neisporučenom robom.
Diokijevi i Dinini proizvodi su prodani i naplaćeni. Gdje su nestali novci od prodane robe?
Propuštena je prilika 2010. godine kada su se ključni vjerovnici dogovorili i pokušali spasiti Dioki jer su uvidjeli da srlja u propast te su postavili novu upravu koja je počela provoditi dogovor vjerovnika. Međutim, Robert Ježić je nakon kratkog vremena smijenio novog direktora i time izigrao postignuti dogovor vjerovnika. Bilo je to vrijeme kada je Jadranka Kosor utamničila Ježića, a Ježić je pušten iz zatvora nakon što je izišao s pričom o Molovom mitu za Sanadera. Poslije toga, u rujnu 2011. INA obustavlja isporuku etana, slijedi zaustavljanje proizvodnje i dugotrajno odugovlačenje sa stečajem Diokija.
Umjesto da se pokuša postići novi dogovor vjerovnika ili da se Dioki i Dina-Petrokemija pošalju u stečaj ako je dogovor nemoguće postići, ide se potpuno krivim putem. Robert Ježić koristi najnoviji alat Slavka Linića i SDP-ove vlade – Zakon o financijskom poslovanju i predstečajnoj nagodbi, te ide graditi kuću od krova umjesto od temelja. Ježićev direktor Leo Dolezil ne postiže dogovor s vjerovnicima, nego prvo pronalazi famozne strateške partnere i pokušava na silu natjerati vjerovnike na poslušnost što ne prolazi. Kod Diokija im nije prošlo na glasovanju te je predstečajna nagodba propala i Dioki je u stečaju od kraja studenog 2013. Zakon je kod Dinine predstečajne nagodbe omogućio da se zbog danih garancija tvrtki kćeri Dioki Grupe njihovim glasovima izglasa predstečajna nagodba Dine-Petrokemije bez suglasnosti ključnih vjerovnika. Takvu neprirodnu nametnutu nagodbu međutim nije moguće provesti bez naknadne suglasnosti Hypo banke. Hypo banka ne odustaje od svojih založnih prava i protiv je Dinine predstečajne nagodbe te je Dina-Petrokemija godinu i po dana bila u pat poziciji. Prepuštena je odluci Trgovačkog suda u Rijeci koji je napokon u travnju 2015. godine obustavio predstečajnu nagodbu i sada slijedi stečaj Dine-Petrokemije.
Leo Dolezil koji je cijelo vrijeme davao lažna obećanja i varao radnike provodeći Linićev i Ježićev plan sad se napokon suočava sa stečajem Adriaoila kojeg je zadužio za cca 60 milijuna eura.
Vladine laži i prazna obećanja dana radnicima kao i neprovedene vlastite odluke na primjeru Diokija i Dine-Petrokemije pokazuju nesposobnost SDP-ove vlade. Izgubljena je proizvodnja vrijedna 350 milijuna eura koja je 90% išla u izvoz i nestalo je 800 radnih mjesta u Zagrebu i u Omišlju.
3.dio
HEP je po Milanovićevom nalogu bio protiv predstečajnih nagodbi Diokija i Dine jer je Milanović htio maknuti Linića. Da su nagodbe prošle, Linić bi bio barem privremeno veliki spasitelj Dine i Diokija, a tada bi ga se Milanović teško riješio.
Sanaciju bankrotirane Hypo banke vode austrijski političari i nije bilo za očekivati da će oni ugroziti svoje političke karijere sudjelujući u provedbi problematičnog Linićevog Zakona o financijskom poslovanju i predstečajnoj nagodbi koji omogućava da dužnik glasovima tvrtki kćeri preglasava vjerovnike.
Radnici Diokija smatraju da su u poslovanju Diokija i Dine-Petrokemije napravljene mnoge kriminalne radnje za koje su odgovorne bivše uprave, nadzorni odbori i rukovodstva tvrtki Dioki Grupe te su teško oštećeni radnici i njihove obitelji, mali dioničari, kupci, državni proračun, dobavljači i banke.
Kako je izvlačen novac preko Adriaoila, kako su korišteni krediti, kako su kupovani brodovi za Dinamarin, kako su se izvlačili novci kroz investicije?
Potrebno je provesti istragu i razotkriti gospodarski kriminal u Dioki grupi koji obuhvaća sudionike iz najmanje četiri države:
– Hrvatska – sve domicilne tvrtke Dioki grupe, Hypo banka i druge banke
– Italija – Adriaoil SpA
– Austrija – Hypo banka
– Švicarska – Dioki Holding AG i druge Ježićeve tvrtke.
Nakon svega ostalo je jako puno posla za DORH, za kaznene prijave, za sudove, ostalo je očekivanje da “institucije rade svoj posao”. Uzaludno očekivanje?
Udruga radnika i bivših radnika Dioki d.d.
Austrijske porezne obveznike već je popriličito koštao krah HAAB-a a koštati će još ohoho milijardi eura!
Vaš link …
Svakako da dio mogu namiriti prodajom imovine među koju spada i kompletna Dioki Grupa.
Stoga naše sudstvo ne smije upadati u zamku da svojim postupcima otežava situaciju preko granice.
Posebice odlukama koje su u suprotnosti i s našim zakonodavstvom.
Vrijedna parcela
Zemljište za LNG terminal vrijedno i do 40 milijuna eura, hoće li Ježić zaraditi na njemu?
Vaš link …
Dvoditi u pitanje vlasništvo nad vrijednim nekretninama u kontekst s RJ dok se zaboravlja da da su sve to platitli ili će platiti austrijski porezni obveznici je van svake pameti.
17.4.2015. 16:08:01 OTS-H4179265
OTS: Dioki d.d. u stečaju – Povodom obustave predstečajne nagodbe DINA-Petrokemije
Zagreb (OTS_HINA) – Povodom objave različitih informacija u medijima u svezi obustave predstečajne nagodbe DINA-Petrokemije d.d. Omišalj, objavljuje slijedeće priopćenje:
Dana 15.travnja 2015. godine na stranicama FINA-e objavljeno je Rješenje Trgovačkog suda u Rijeci o obustavi postupka predstečajne nagodbe nad dužnikom DINA-Petrokemija d.d. Omišalj.
Dioki d.d. u stečaju, kao vlasnik DINA-Petrokemije d.d., je na svojim sjednicama Odbora vjerovnika redovito raspravljao o stanju u DINA-i, mogućim rješenjima i iskazanim interesima potencijalnih investitora. Naime, Skupština vjerovnika Dioki d.d. u stečaju je svojom izričitom Odlukom zadužila Odbor vjerovnika da bude odlučujući u davanju mišljenja i zauzimanju stavova oko predstečajne nagodbe DINA-e. Nažalost, Odbor vjerovnika nije zaprimio nijednu obvezujuću ponudu nekog od potencijalnih investitora s obzirom da nijedan od njih nije uspio postići dogovor sa svim vjerovnicima osiguranih tražbina DINA-Petrokemije d.d.. Stoga, Odbor vjerovnika nije imao elemente niti uvjete na temelju kojih bi se mogle predložiti odluke koje je potrebno donijeti na Skupštini DINA-Petrokemije d.d. u cilju nastavka predstečajne nagodbe. Iz tog osnovnog razloga Skupština nije niti sazvana.
Dakle, Dioki d.d. u stečaju, odnosno, Odbor vjerovnika i stečajna upraviteljica poduzeli su i poduzimali su sve moguće aktivnosti sukladno Zakonu radi nastavka predstečajne nagodbe i spašavanja DINA-e od stečaja. Međutim, bez investitora nema predstečajne nagodbe.
Također napominjem da je obzirom na nepostojanje stvarnog investitora, Trgovački sud u Zagrebu Rješenjem zatražio od članova Odbora vjerovnika pisano očitovanje o svojem stavu u svezi predstečajne nagodbe DINA-e. Sud do danas nije zaprimio odgovore od svih članova Odbora vjerovnika.
Iz svih gore navedenih razloga, nisu bili ispunjeni uvjeti za sazivanje Skupštine DINA-Petrokemije d.d. Omišalj na kojoj bi se donijele odluke koje bi omogućile nastavak predstečajne nagodbe. To ujedno znači da nisu postojali niti elementi o kojima bi DINA-Petrokemija d.d. Omišalj obavijestila Trgovački sud u Rijeci na temelju kojih bi se donijela odluka o nastavku predstečajne nagodbe.
Napomena o izvoru:
Dioki d.d. u stečaju
Čulinečka cesta 252, 10000 Zagreb
Tel: +385 1 248 3000
Fax: +385 1 248 3504
e-mail: investitori@dioki.hr
web: http://www.dioki.hr[/i%5D
Nažalost, Odbor vjerovnika nije zaprimio nijednu obvezujuću ponudu nekog od potencijalnih investitora s obzirom da nijedan od njih nije uspio postići dogovor sa svim vjerovnicima osiguranih tražbina DINA-Petrokemije d.d..
Zanimljivo, a na prvoj (i jedinoj) skupštini stečajna je tvrdila da ima ponudu od Devona. Dakle lagala je od samog starta