Možda nije problem u Cermaku, nego u vjerovnicima

mirociro
ma gle i da je i taj problem on bi odustao ili ceka da DIOKI isto uđe u predstecajnu nagodbu

nije mi jasno knjigovdstvena vrijednost diokija u minusu 15 kuna
a ona se trži po 11 kuna haha ,to kao da je bvps na 2.0 booka

Danas kako je i dopgovoreno sastaliu smo se u 10 sati ispred upravne zgrade.Informacije smo dobili od upravitelja koji nam je dodjeljen u predstecajnoj nagodbi.Informacije koje smo dobili iz prve ruke u vezi predstecajne nagodbe i onoga sto bi se moglo dogoditi nama na lokaciji Zitnjak a svi pokazatelji govore da hoce PREVARENI SMO uz dogovor Roberta Jezica,Slavka Linica i nase uprave koja je sprovodila njihov zajednicki dogovor.Ostaje nam samo borba da dobijemo svoja potrazivana od nase imovine koliko je to sada jos moguce.Necu cekati skrstenih ruku da me zakolju kao janje.Borit cu se do zadnje kapi krvi.Nase sanse da uspijemo vece su samo ako budemo svi u istoj borbi.Sjediti kuci i ocekivati da se drugi bore za nas mozemo odmah podignuti bijelu zastavu.

Dal je netko od bivših radnika bio danas u Oki-ju?

Radnoci Diokija koi su danas bili na skupu dobili su informaciju od Vladinog povjerenika zaduženog za predstečajnu nagodbu za Dioki koja ni malo nije optimistična.Pokretanje predstečajne nagodbe ovisi o revizorskom nalazu ,a ako nalaz bude pozitivan onda se tek pokreće predstečajna nagodba što opet neznači i njena provedba. Da bi se pokrenuta predstečajna nagodba počela i provoditi Dioki mora imati novac da isplati radnička potraživanja i financiranje predstečajne nagodbe, nažalost novca nema (jer je sav pokraden).Ukoliko Dioki nema novca predstečajna nagodba se u roku od sedam dana obustavlja , računi se opet blokiraju i pokreće se stečaj naravno ako ga netko bude htio pokrenuti.

na ove sve moguce crnjake nitko nije prosipo po bidu dionica se zadržala na 11,93kn cudno

Da, velemajstorski su nas preveslali jer smo dobrohotni i naivni. Naš kućni odgoj nam ne dozvoljava svako promišljanje u kojem bi mi hotimice nekome činili zlo ili štetu.
Zato smo mi radnici stalno u položaju žrtve. Kapital i korumpirani političari nas se ne boje stoga s nama rade što hoće. I to po zakonu. Bilo je odvratno gledati MILICIJU u oklopima koju su poslali na nas. (POLICIJA bi hapsila zaposlene na Markovom trgu, umjesto što čuva njih od nas, nismo mi opasni za javni red i mir, mi smo jadni )

Predstečajna nagodba se vodi odvojeno za Dinu d.d. i Dioki d.d.
Ne uspije li predstečajna nagodba Diokija d.d. on ide u stečaj. Istovremeno će uspjeti predstečajna nagodbe Dine d.d.
Pošto u planu nagodbe za Dinu d.d. neće biti predviđena svota novca za radnička prioritetna potraživanja ostati ćemo bez istih. Znači da možete zaboraviti svoje plaće i otpremnine od eventualne prodaje zemljišta na otoku.
Stečajni upravitelj postaje svojevrsni diktator i strahovladar. Umjesto svote koja vam piše na otpremnini on će vam ponuditi trećinu, možda, i biti ćete sretni.
Najapsurdniji dio je priljev novčanih sredstava na račun Dine d.d. sad u vrijeme predstečajne nagodbe, taj novac garantira uspješno provođenje predstečajne nagodbe.
Nitko ne pita za porijeklo i količinu novca jer to nije propisano zakonom.
Nikakav novac neće stizati na račun Diokija d.d. za vrijeme predstečajne nagodbe, dakle slijedi stečaj. Za utjehu radnicima, to traje 10-ak godina.
Zakon su pisali korumpirani političari. Novcem opljačkanim od briljantnog lanca ETILEN-POLIETILEN u Diokiju d.d. sad se isti uništava.

Stvarno želim iseliti na Novi Zeland. Donatoru avionskih karata poklanjam tri odlikovanja HV-a i domovnicu.

Stvar je u tome da nitko LUD neće preuzeti DINU.
Dina sama kao zasebno poduzeće ne moze poslovati sa dobiti.

P.s neka se nitko ne uvrijedi od kolega iz DINE

U nastavku je clanak iz danasnjeg NL koji zorno prikazuje kakva iskustva imaju radnici u slicnoj situaciji…

VELETRŽNICA RIBE RIJEKA DRŽAVA, ŽUPANIJA I GRAD OSTAVILI NA CJEDILU BIVŠE ZAPOSLENIKE
JALOVA PRAVDA
Radniku presuda za sedam neisplaćenih plaća, ali ne i novac

Dobio sam presudu prema kojoj su mi dužni isplatiti 75 tisuća kuna, ali stečajna upraviteljica tvrdi da nema od kuda isplatiti potraživanje, jer tvrtka ne raspolaže nikakvom imovinom, kaže Davor Krmpotić

Marinko GLAVAN

RIJEKA » Bivši radnik Veletržnice ribe Rijeka Davor Krmpotić dobio je na Općinskom sudu u Rijeci spor oko neisplate ukupno sedam plaća, od siječnja do srpnja prošle godine, ali mu novac neće biti isplaćen jer Veletržnica u stečaju – nema imovine.
Novi je to nastavak sramotne trakavice zvane Veletržnica ribe Rijeka, propalog pokušaja Ministarstva poljoprivrede, Primorsko-goranske županije i Grada Rijeke da uspostave organiziranu trgovinu ribom na hrvatskom dijelu Sjevernog Jadrana.
– Dobio sam presudu prema kojoj su mi dužni isplatiti 75 tisuća kuna, plus kamate i sudski troškovi, ali s tim ne mogu ništa jer je Veletržnica u stečaju, a stečajna upraviteljica mi je rekla da iako su radnici u prvom isplatnom redu, nema od čega isplatiti naša potraživanja, jer tvrtka ne raspolaže nikakvom imovinom, kaže ogorčeni Krmpotić koji, unatoč takvom odgovoru vodi i drugi spor s Veletržnicom, oko isplate otpremnine prema kolektivnom ugovoru.

Kolektivna amnezija

Njegove riječi potvrđuje i stečajna upraviteljica Višnja Rosenberg-Volarić, ipak uz ogradu kako će sve meritorne odluke oko stečaja donijeti skupština vjerovnika koja će se održati idućeg tjedna.
– Zgrada u kojoj je Veletržnica djelovala je u vlasništvu Lučke uprave Rijeka. Pokretna imovina već je prije stečaja zaplijenjena ovrhom zbog dugovanja Poreznoj upravi, tako da od imovine praktički nije preostalo ništa, kazala je Rosenberg-Volarić.
Za svoje neisplaćene plaće radnici su se obraćali i osnivačima Veletržnice – Ministarstvu poljoprivrede, Primorsko-goranskoj županiji i Gradu Rijeci, no svuda su naišli na zatvorena vrata. Odgovorni u Ministarstvu, Županiji i Gradu kadDugovi i kaznena prijava

Sapunica započeta otvaranjem Veletržnice 2007. godine i pompoznim najavama o dokidanju sivog tržišta i šverca ribe, doživjela je brodolom na ljeto prošle godine, kada je poslovanje naprasno ugašeno, nakon čega su radnici dobili otkaze, a Veletržnica u prosincu završila u stečaju. Valja se podsjetiti da su tada pomoćnik ministra poljoprivrede Ljubomir Kučić, obnašatelj dužnosti primorsko-goranskog župana Vidoje Vujić i riječki gradonačelnik Vojko Obersnel za propast optužili isto ono sivo tržište ribom kojemu je Veletržnica trebala stati na kraj. Od velebnog projekta u koji je u startu ulupano deset milijuna kuna ostao je samo porezni dug od pola milijuna kuna iz mandata prvog direktora, sada već bivšeg pomoćnika ministra mora Nikole Mendrile, kaznena prijava zbog pronevjere protiv njegove nasljednice Dolores Margan Kastrapeli i dug od sedam neisplaćenih plaća za sedmero bivših zaposlenika.
a se spomene Veletržnica uglavnom i inače pate od kolektivne amnezije, a za propast su im krivi svi osim njih samih. Tako su i ovoga puta, na naše pitanje kane li poduzeti odgovarajuće korake za isplatu plaća radnicima Veletržnice u ministarstvu pokazali zadivljujuću količinu nezainteresiranosti i licemjerja.
Iz Ministarstva tako poručuju da u svojim proračunskim sredstvima »ne raspolažu sa stavkom namijenjenom pokrivanju plaća u bilo kojem trgovačkom društvu pa tako i za pokrivanje plaća bivših djelatnika Veletržnice ribe Rijeka.«

Prvi na listi

Ministarstvo, nadalje, »kao jedan od suosnivača, izražava svoje razočaranje(!?) što ova veletržnica nije za sada uspjela u ciljevima za koje je osnovana, a što je imalo za posljedicu i neisplaćivanje plaća« – kao da je Veletržnica »umrla« nesretnim slučajem, a ne zbog nesposobnih uprava koje su postavljali suvlasnici, među kojima i ministarstvo, u kombinaciji s inertnim službama istog tog ministarstva koje su propustile poduzeti bilo kakve korake u suzbijanju sivog tržišta ribom. Vrhunac ipak stiže na kraju odgovora gdje kažu kako su radnička potraživanja »u postupku za namirenje duga prva na listi tako da se iskreno nadamo da će se ovaj problem uskoro riješiti«.
Ovakvim odgovorom iz Ministarstva pokazuju da u stvari nemaju blage veze o tvrtki koju su sami osnovali, jer u suprotnom bi znali da nema imovine iz koje bi se radnici naplatili, uz potpuni izostanak osjećaja odgovornosti prema vlastitim bivšim zaposlenicima.
U ime Grada Rijeke odgovor šalje pročelnik Odjela gradske uprave za poduzetništvo Andrija Vitezić koji tvrdi da je Grad podržao prijedlog privremenog upravitelja prema kojem je tvrtka trebala nastaviti s radom, ali uz preustroj.

Izostala podrška

– Ideja je bila da se iznajmljivanjem opremljenog prostora pokuša zadržati imovina u funkciji te da se postupno rješavaju obveze. No, za provedbu ovog modela trebala je suglasnost svih suvlasnika koja je izostala, optužuje Vitezić, koji je bio predsjednik Nadzornog odbora Veletržnice sve do njene konačne propasti, napominjući da je »Grad Rijeka spreman, zajedno s drugim suvlasnicima, pronaći rješenje za namirenje radničkih potraživanja«, no bez riječi o tome što je Grad posuzeo da se to rješenje doista i pronađe.
O tome kakvu poruku neisplatom plaća radnicima tvrtke u vlasništvu države, županije i Grada šalju ostalim poslodavcima, ni iz Grada niti iz Ministarstva poljoprivrede – ni riječi, jednako kao i iz Županije, odnosno od obnašatelja dužnosti župana Vidoja Vujića, koji se potpuno oglušio na naš upit.
Poruka državne, regionalne i lokalne uprave time postaje jasna – radnici su potrošna roba prema kojoj ne treba imati nikakvog obzira. A kad se tako ponašaju tijela državne vlasti, zašto bi radnike bolje tretirali ostali poslodavci.

Gore je napisano, čini mi se kolega Ferdo, da Dina ima priljev novca na račun i da će opstati. Ne znam koliko je to istina, ali uopće se ne bih začudio da Dina kao politički projekt drugova iz Rijeke opstane još neko vrijeme. Ključni dio prošle rečenice je – neko vrijeme.

100% sam uvjeren da radnike Dine čeka ista, vrlo loša, sudbina kao i radnike Diokia jer vuk dlaku mjenja, ali ćud nikada. Naravno, imat će revne sindikaliste i ostale plaćenike koji će ih do zadnjeg dana uvjeravati u suprotno.