Sindikat Dioki-ja: Radnici su na rubu gladi!

IZ SINDIKATA naftnog gospodarstva tvrtke Dioki upozoravaju da, nakon što su pogoni Etilena i Polietilena zatvoreni te više od godine dana bez proizvodnje, s radom prestaju i radnici iz drugih organizacijskih cjelina. Ukupno više od tri stotine radnika napušta Dioki, ističu iz sindikata.

“Ako će dio radnika DIOKI grupe nastaviti raditi u zagrebačkom pogonu polistirena i u pogonima DINE, onda radnici koji odlaze nisu niže vrijedni i ne smije ih se dodatno diskriminirati, nego im se u predstečajnoj nagodbi moraju isplatiti sve njihove otpremnine i zaostale plaće prema pravima iz kolektivnog ugovora. DIOKI posjeduje veliku imovinu s kojom je moguće namiriti sva radnička potraživanja.

S obzirom da se od radnika koji odlaze traži da se odreknu otkaznog roka i time vjerovnicima i tvrtki uštede više od milijun eura, zahtijevamo da uprava u prijedlogu predstečajne nagodbe pronađe sredstva za isplatu cijelog duga za plaće i otpremnine koji treba biti isplaćen radnicima nakon prodaje zemljišta namijenjenog za projekt LNG terminala.

Ne prihvaćamo upravin plan isplate svih radničkih potraživanja tek za nekoliko godina. Ovo poručujemo i svim vjerovnicima, a naročito vladi kao vlasniku HEP-a, jednog od velikih vjerovnika. Radnici su bez sredstava za život i zato tražimo hitnu provedbu odluke o kupnji zemljišta za LNG i što brže provođenje postupka predstečajne nagodbe.

Radnici DIOKIJA koji ostaju bez posla zbog lošeg upravljanja tvrtkom od strane bivših uprava i dosadašnjeg većinskog vlasnika, ali i stoga što nam INA ne želi isporučivati naš hrvatski plin, etan iz hrvatskih bušotina, da bismo ga pretvorili u polietilen i 90% proizvodnje izvozili, sve ovo zahtijevaju s punim pravom. Loše upravljanje DIOKIJEM nije naša krivnja. Nije naša krivnja što su vladi glede INE vezane ruke.

Zato od naše uprave i od vlade zahtijevamo maksimalnu brigu za sve radnike, a posebno za one koji su nakon više od godine dana borbe za opstanak proizvodnje na Žitnjaku prisiljeni ići kući”, stoji u priopćenju Sindikata naftnog gospodarstva.

Sindikat: Radnici Diokija su na rubu gladi

Oko 300 radnika DIOKIJA, koji su bez posla ostali nakon zatvaranja pogona etilena i polietilena na zagrebačkom Žitnjaku uputili su otvoreno pismo Vladi i resornim ministarstvima. Traže da Uprava u prijedlogu predstečajne nagodbe pronađe sredstva za isplatu duga za plaće i otpremnine.

“Radnici u predstečajnoj nagodbi imaju pravo dobiti sva svoja potraživanja. Uprava je prije par dana izdala bilten u kojem su napisali da će jedan dio tih potraživanja isplatiti nakon prodaje zemljišta namijenjenog za LNG terminal, a drugi dio tek u idućih više godine. Mi bi htjeli to što više što prije jer smo već na rubu gladi”, kaže Srđan Perković iz Sindikata naftnog gospodarstva.

Neisplaćene plaće radnici čekaju od lipnja, a potraživanja se kreću do 20 milijuna kuna.

http://www.index.hr/vijesti/clanak/sindikat-diokija-radnici-su-na-rubu-gladi/650864.aspx

Turci do danas nisu poslali pismo namjere za Dioki, nadzorni odbor danas nije imenovao Dolezila za direktora, on na kolegiju izjavio da čeka Turke do četvrtka.

Kako god okrenete diokica ne ide u stečaj. Još malo pritiska od strane radnika i sve će se riješiti.

Kliring
ma kakvi stecaj sinoc je bilo u središnjem dnevniku da ce vlada i banke pomoc DIOKIJU

Pozdravljam priopćenje koje je prije par dana SING uputio institucijama države i radnicima ali nije na odmet reći kako to isto priopćenje nisu htjeli potpisati ostala dva sindikata.Ovih dana sam došao do spoznaje da je Presjednik radničkog vjeća i Presjednik sindikata EKN sa svojom pravnicom izradio dva sramna ugovora o odricanju od odkaznog roka i odgodi isplate otpremnine za 2014,2015,2016 godinu (sam je to rekao). Dakle kolege radnici valjda vam je sada jasno za koga on radi i da ne preza ucjenjivati radnike zajedno sa upravom da se odreknu svoih prava iz Kolektivnog ugovora.Kolege mjesecima radimo bez plaća,drže nas kao taoce jer nam nedaju ni otkaze da možemo negdje drugdje osigurari svoju egzistenciju. Došlo je vrijeme da uzmeno stvari u svoje ruke i radikalnim potezima iznudimo rješenje a naši bjedni prestavnici neka štite i dalje interese vlasnika jer on ih zato i nagrađuje.

BARBA SLAVKO,DIJE ZAPELO?!

Sve predstečajne nagodbe kasne jer je vlada opet zakazala. Zakon o financ. posl. i predsteč. nagodbi je nedorečen i mora ga se nadopuniti. Revizorske kuće ne mogu dati potrebno mišljenje zbog upitnih zakonskih odredbi i traže nadopunu Zakona. Tako će i Dinin zahtjev za otvaranje nagodbe još tko zna do kada čekati u ladici. Sada se, ponajviše zbog nesposobnosti, ali i zbog ovih problema s revizorima, ne žuri ni Diokijevoj upravi poslati zahtjev za otvaranje nagodbe. Povrh toga, još ništa se ne zna oko dorade polistirena što je krimen isključivo nekompetentne i inertne, ali zato debelo preplaćene uprave. Glavno da oni imaju Milisavljevuća i Kopun.

Ima danas nešto o tome u tiskanom Poslovnom na strani 13, prelistajte online izdanje. Revizor mora dati 4 izvještaja, a 2 ne može zbog manjkavosti zakona.

evo teksta…

S visinom obveza od oko milijardu kuna te s više od 360 vjerovnika, od kojih je 80 posto malih dobavljača, 30. studenog Dina-Petrokemija je predala prijedlog Fini za pokretanje postupka predstečajne nagodbe ključan za deblokadu računa i pokretanje proizvodnje. “Omogućavanje poslovanja za vrijeme nagodbe te činjenica da je nagodba obvezujuća za sve vjerovnike samo su neke prednosti Zakona o financijskom poslovanju i predstečajnoj nagodbi”, istaknula je Mirjana Tomašković, savjetnica Uprave društva Dioki. Međutim, prijedlog Dine morati će biti dorađen jer mu nedostaje revizorsko izvješće. Ranka Bunčić, senior menadžer u Odjelu revizije i računovodstvenog savjetovanja tvrtke PwC Hrvatska, organizatora konferencije i revizora Dine-Petrokemije, navela je da od četiri izvješća koje revizor prema zakonu mora dati, problemi su se pojavili oko dva izvješća. Naime, kako Revizorska komora još nije izdala smjernice za izdavanje mišljenja revizora o procijenjenoj vrijednosti društva, dvojbeno je koja je uloga revizora, a koja stručnjaka za procjenu u tom zahtjevu, objasnila je Bunčić. Drugi problem odnosi se na nalog da dostave mišljenje o planu financijskog i operativnog restrukturiranja za razdoblje od pet godina, što je, po njenim riječima, “dugo razdoblje te se kao revizori u tom smislu moramo ograditi”. Međutim, Bunčić koja već više godina surađuje s petrokemijskom tvrtkom pohvalila je napore vodećih ljudi tvrtke u nastojanjima da je spase.

Traženje rješenja
Nakon nekoliko neuspješnih pokušaja restrukturiranja, u Dioki Grupi ne odustaju od traženja rješenja. Naime, u ljeto prošle godine ponovo dolazi do blokade računa što u kolovozu dovodi do gašenja proizvodnje na obje proizvodne lokacije. Jedino moguće rješenje u toj situaciji bio je pronalazak strateškog investitora koji bi vratio povjerenje vjerovnika i osigurao obrtna sredstva. Dodatno, u Diokiju je trebalo provesti i zatvaranje nerentabilnih postrojenja.”I tako je došlo proljeće 2012. kad mi je direktor prpošno najavio da ćemo napraviti novi plan restrukturiranja”, prisjeća se Tomašković. Kako ističe, upravo novi plan, drastičan ali realan, riješio je problem jer su u njega ugrađena prethodno spomenuta rješenja. Uključivao je pokretanje LDPE postrojenja za koja je potrebno osigurati 15 milijuna eura obrtnih sredstava te pokretanje VCM postrojenja za što je pak potrebno dva milijuna eura. Kako se u međuvremenu zahuktala priča o izgradnji LNG terminala na Krku, što je plan Vlade, nastavila je, pojavljuje se i mogućnost prodaje neoperativne imovine tvrtke Ćuf d.o.o za izgradnju LNG terminala. Od te bi se prodaje, naglasila je, isplatile zaostale plaće i otpremnine te platili troškovi čije je podmirenje nužno za daljnje funkcioniranje društva. Novi plan uključivao je priključenje lokacije Dine na plinovod dok bi Vlada preuzela obvezu da ubrza projekt. Na temelju novog plana, prezentiranog investitorima, Dioki u srpnju zaprima ponudu turskog investitora Caliskana.

nastavak..

Međutim, Caliskan je bio zainteresiran samo za preuzimanje Dine i Adriaoila, bez Diokia. Prihvatio je i obvezu pokretanja proizvodnje prije završetka postupka restrukturiranja. Njegova je obveza dobava sirovina dok je obveza društva izvršiti tehničku pripremu postrojenja te deblokirati račun društva. Kako će ovaj plan Dine završiti ostaje vidjeti, no savjetnica Uprave optimistična je. Planovi tvrtke osnovane 1976. kao Joint Venture Dow Chemicalsa i Ine, naglasila je, bili su ogromni, a uključivali su izgradnju osam postrojenja u tri faze. Međutim, nakon izgradnje prve faze, u kojem su završena samo dva postrojenja (LDPE i VCM), raskida se ugovor o ulaganju. Kako su troškovi infrastrukture bili ogromni, objašnjava, Dina je do privatizacije bila uklopljena u poslovanje Ine. Uslijed tržišnih poremećaja 2002. zatvoreno je VCM postrojenje. U cilju povećanja kapaciteta i ostvarenja dugoročne provitabilnosti DINE, nakon privatizacije, 2005. započeta su tri nova projekta vrijedna 100 milijuna eura, a uključivala su povećanje kapaciteta LDPE-a, ponovno pokretanje VCM postrojenja te izgradnju novog PVC postojenja. “To je sve bio sjajan plan”, govori Tomašković, međutim, krajem 2008. dolazi do pada cijene sirove nafte te poremećaja globalnog financijskog tržišta, te gubici u petrokemijskoj industriji postaju ogromni.

Obrtna sredstva
“Dina je bila kronični gubitaš desetljećima, no Dioki je jako dobro poslovao te pokrivao gubitke sve do 2009.”, objašnjava. Te iste godine investicijski ciklus zaglavio je na pola životnog vijeka. Naime, prvi dio sredstva za dva projekta, VCM i PVC-a, bio je potrošen, a novo odobrenje problematično zbog loše likvidnosti financijskih tržišta. Dina je tada od Europske Investicijske Banke zatražila kredit od 34 milijuna eura. “Sredstva su odobrena ali nikad isplaćena”, istaknula je Tomašković. Dolazi do značajnog pada margina i potražnje za petrokemijskim proizvodima dok se trend negativnog poslovanja nastavlja. Kako niti Dioki više nije profitabilan, nije sposoban dalje financirati svoju tvrtku kćer. U takvoj situaciji, kako bi što brže završili započete investicije, Dina nužan dio ulaganja financira iz obrtnih sredstva. Avansnom prodajom nadoknađuje manjak u obrtnim sredstvima. Međutim, sve je to kratkog vijeka, profitabilnost društva pada te mu postaje nemoguće financirati nabavu osnovnih sirovina. Rezultat: proizvodnja se zaustavlja u kolovozu 2011. “U trenutku kad se strojevi gase vjerovnici ne vjeruju da će se opet nešto pokrenuti, a restrukturiranje dolazi u slijepu ulicu”, govori Tomašković, ističući kako su kroz to razdoblje obveze rasle 50% brže od aktive te se gubitak od 52 mil. kuna 2008. povećao na 107 mil. koliko je iznosio 2010. Godinu dana prije zaustavljanja proizvodnje u Diokiju se odlučuju za restrukturiranje, čija je osnova odvajanje “core” od “non core businessa”. Na temelju SWOT analize zaključuju da je najveća vrijednost DINE u lokaciji te u moderniziranim postrojenjima u koja je uloženo 60 mil. eura. S druge strane, kaže savjetnica Uprave, osim neuravnotežene bilance, najveći problem bio je ego i stav “mi smo nekad bili”. “Unatoč padu ego nam nije dopuštao reći da se nešto mora promijeniti”, prisjeća se danas. Ipak, uočavaju i mogućnosti, poput zatvaranja VCM postrojenja u Italiji, što otvara tržište za plasman Dininog VCM-a, uz sinergiju u radu nakon izgradnje LNG terminala.

Koncept restrukturiranja
Uz pomoć SWOT analize izrađuje se koncept restrukturiranja. Osim izdvajanja core poslovanja (Dioki, Dina, Adriaoil), odlučuju se i na zatvaranje dijela dugovanja tih društava prodajom neoperativne imovine, poput tvrtke Ćuf d.o.o. te provedbu debt-to-equitya kroz stjecanje vlasništva u Diokiju. “Problem je nastao jer pojedini vjerovnici koji su unatoč problemima željeli nastaviti poslovati s Dinom, zbog pada poslovanja Diokija nisu željeli sudjelovati u takvom planu restrukturiranja”, objašnjava Tomašković. Plan je predstavljen ključnim vjerovnicima. Sklopljen je i Sporazum o održavanju kratkoročnog poslovanja uz uvjet da dug ne smije više rasti, da se promijeni vlasnička struktura te da se dovrši PVC postrojenje. Kako bi rekla savjetnica Uprave, “u maloj zemlji s malim investitorima i datim okolnostima, on nije bio izvediv”. Proizvodnja je stala par mjeseci kasnije. Zaokret u poslovnom planu čini odluka o zatvaranju postrojenja Etilen i Politilen u Zagrebu, čime operativno poslovanje Diokia može biti pozitivno. Financijski plan uz prije navedene mjere predviđa osiguranje dodatnih 15 do 20 mil. eura obrtnih sredstava, i to injekcijom svježeg kapitala od strane strateškog partnera. Kad investitor nije bio zaintresiran za preuzimanje Grupe u cijelosti, koncept je razdvojen na Dina&Adriaoil i posebno Dioki. Ovaj put Dina nalazi investitora, dok Dioki još uvijek pokušava.

Gdje je zapelo? Tko je kriv? Mene to uopće više ne zanima. Tražim samo svoje plaće i božićnicu za ovu godinu koja je propisana kolektivnim ugovorom. Zar nije tako Paveliću? Kakve ima veze gdje je zapelo? U kojem zakonu? Neka HEP ili država nama isplate naše plaće i otpremnine i nek mjenjaju zakone ako žele idućeg Božića! Svi će oni imati lijepi blagdanski stol. Mi smo gladovali prošli Božić a ovaj će biti još gori. Ja već danas nemam za pola kruha. Da smo mi bili nesposobni na našim radnim mjestima – dobili bi otkaz. Otkaze ionako dobivamo zbog tuđih grešaka i tuđe nesposobnosti. A mi šutimo, šutimo, ma kakvi smo mi to ljudi kad dozvolimo da nas izgladnjuju i ko magarad vuku za uši? Otpremnine će vam se isplačivati do 2016. Sredio vam Pavelić!!!!! I svi šutite. Zato nam i je ovako kad mi, stoka sitnog zuba šutimo a Pavelić nam kroji sudbinu.