Poštovani,
prije svega Vam želim zahvaliti i čestitati na opširnoj i temeljitoj analizi energetske politike i strategije Kukuriku koalicije.
Međutim, u članku sam detektirao nepoznavanje elementarnih pojmova i koncepata vezanih uz elektroenergetske sustave (EES) i strategiju razvoja EES-a na razini države.
1. SMART GRID (a ne SMART GREED) je koncept a u užem smislu i energetska platforma nastala iz strategije racionalizacije i poboljšanja učinkovitosti EES-a na užem (npr. regija) i širem području (npr. EU). Međutim, taj koncept je u vrlo ranoj fazi razvoja i za sada je u upotrebi tek u par gradova na svijetu (Austin, Texas, Mannheim, Njemačka) i to kroz različitu i neunificiranu infrastrukturu. Kod nas postoje ljudi koji se bave razvojem SMART GRID koncepta na Fakultetu elektrotehnike i računarstva i u Končaru. SMART GRID je koncept koji će sigurno zaživiti u EES-a, ali je trenutno upitno na koji način. Naime, taj koncept je u ranoj fazi i elektroenergetske strategije razvijenih zemalja planiraju uvođenje istoga u praktičnu i svakodnevnu primjenu tek kroz četrdesetak godina i to isključivo uz ogromne infrastrukturne investicije potrebne da bi isti zaživio.
2. Obnovljivi izvori (nisam shvatio uključuje li u članku to i hidroelekrane ili ne, jer se u literaturi to obično posebno naglašava s obzirom da iste mogu i ne moraju biti uljučene u pojam) su svakako važno pitanje elektroenergetske strategije, ali od njih je svakako važnije pitanje energetske (ne)ovisnosti države. Osobito s obzirom na to koliko ovisnost države o uvezenoj energiji utječe na ekonomiju iste, standard njenih državljana a na kraju i na stvarnu suverenost države. U skladu s tim, stanjem na globalnom, lokalnom i unutarnjem tržištu (električne) energije neke investicije nikako ne bi trebalo olako odbacivati. Pritom, naravno, mislim na velike NE, TE i HE. Naime, uz trenutnu zadršku prema takvim objektima na globalnoj razini i globalne financijske krize kao takve cijene izgradnje istih su značajno pale. S druge strane postoji kontinuirani trend sve veće potrošnje električne energije (dakle, i potražnje za njom) koju obnovljivi izvori fizički, s postojećim tehnologijama, ne mogu pratiti. Uz to, prilike na lokalnom i regionalnom tržištu električne energije su takve da je istu potrebno uvoziti, a uz današnje tendencije tako će biti i u budućnosti. Njemačka je iz isključivo političkih a ne pragmatičnih i stručnih razloga (jak utjecaj Zelene stranke) stavila moratorij na nuklearnu energiju dok su s druge strane pametne i ekološki osvještene zemlje kao što je Finska prepoznale pravi trenutak za takvu investiciju. Općenito, prilike u EU su takve da je danas pravi trenutak za takav potez. Na primjer, Italija je također stavila veto na izgradnju NE i sada struju uvozi iz Francuske, zemlje s najvećim udjelom NE u EES-u u Europi. Kakva je dakle stvarna posljedica takve odluke osim političko-populistička? Portugal intenzivno ulažu u vjetroelektrane i postaje sve ovisniji o uvezenoj električnoj energiji koja je opet većim dijelom proizvedena iz NE. Oko ekološkog aspekta postoji puno dezinformacija i nerazumjevanja tematike od nestručnih ljudi. Međutim, mnogo primjera, a bome i statistika potvrđuju da je riječ o vrlo sigurnim i čistim izvorima energije. S te strane, strah prema NE i afilijacija prema fotonaponskim ćelijama ili vjetroelektranama je u jednakom odnosu kao i iracionalan strah prema letenju i zadovoljstvo vožnje u automobilu. Papir (računalo) pokazuje jedno, a osjećaji pokazuju drugo. No to ne znači da treba isključiti jedno ili drugo. Avion ili automobil. NE ili vjetroelektranu. Sve su to koncepti koji provedeni u praksi imaju svoju svrhu, smisao i mjesto i ne treba ih odbacivati. Ili, ako ih se odbacuje, svakako bi trebalo pažljivije slušati što pravi stručnjaci imaju za reći o materiji.
S poštovanjem,
Jasminko Knežević, dipl. ing.
Promaklo je nešto drugo. Od kuda će se stvoriti novac za isplatvost svih tih investicija? Probjate osnovati dvie firme i ujutro raditi u prvoj, a popodne u drugoj. Ako trgujete sami između sebe, kako ćete stvoriti profit? Kakve veze ima ako se umnožite u 4,5 mliona jedinki. Nema tu novčanog profita. Suma novca ostaje ista. A koja je razlika kad je 4,5 miliona samostalnih subjekata. Nikakva. Samo neki su u plusu, a neki u minusu. Dio ide u bankrot da bi oni drugi bili profitabilni – poker ekonomija. sites.google.com/site/financijskisustav/izbori-2011
Poštovani,
Najprije pohvala ovako detaljnom prikazu jedne od značajnijih komponenti društvenog i ekonomskog razvoja. No, dopustite da ukažem na neke krive navode i naglasim prijepornosti koje valja imati na umu kod pretjeranog favoriziranja nekog izvora energije.
Nastojat ću ne ponavljati izvrstan komentar gospodina Kneževića, ali mislim da je lapsus SMART GREED dobar jer za sada taj koncept ima više potencijala da zadovolji nečiju gramzivost nego li da u kratkom roku unaprijedi rad elektroenergetskog sustavi. Pametne, ili napredne, mreže jesu budućnost kao i obnovljivi izvori, samo što malo tko uistinu zna kada će za to biti pravo vrijeme. Svi koji budu trčali prije vremena imaju potencijal za ekonomski uspjeh u novoj tehnološkoj revoluciji, ali i rizik da od prekomjernih ulaganja koja se ne isplaćuju pravovremeno. Velike zemlje poput Njemačke, Kine, SAD-a i drugih si to mogu priuštiti, a za Hrvatsku vrijedi malo drugačija logika i mi moramo biti daleko opreznija. Valja biti oprezan da na vlastitu štetu mi u stvari pomažemo ove velike (kao što to trenutno radimo s vjetroelektranama).
Ozbiljnije uključivanje obnovljivih izvora u ekonomiju ne ide preko noći i to ne može biti jedina karta na koju računa ekonomski oporavak Hrvatske. Upozorenje svakako treba vidjeti u činjenici da je ekonomska kriza itekako značajna i u zemljama gdje je korištenje obnovljivih izvora energije daleko naprednije poput Španjolske, Portugala i Italije (gdje je vlastiti komponenta proizvodnje stvarnost).
Na kraju samo još kratko vezano za nuklearnu energiju. Ponovo se potpuno slažem s gospodinom Kneževićem da je u trenutku iracionalnog odbijanja ekološki i ekonomski najboljeg rješenja to upravo izuzetna prilika kakvu Hrvatska nema ni u kojem drugom segmentu potencijalne ekonomske aktivnosti. Razumljivo je da Kukuriku koalicija ima strah od nuklearne energije jer se toga boje njihovi potencijalni birači, ali nije jasno što priječi vašeg komentatora. Njegov strah od nuklearne potkrijepljen posve krivim navodima koji umanjuju kvalitetu ukupnog napisa. Primjerice, nevjerojatno je tvrditi da za nuklearni program treba imati 10 GW instalacija kada u susjednoj Sloveniji imamo ekonomski uspješno instalirano samo 0,7 GW. Upravo je NE Krško primjer gdje je u izgradnji domaći ekonomski udio dominantan, a pogon i održavanje gotovo 100%. Razgradnja i zbrinjavanje visokoaktivnog otpada će se rješavati na regionalnoj razini i razvoj malih nuklearnih reaktora je vrlo intenzivan. Govoriti o leukemiji oko nuklearnih elektrana u Njemačkoj kod normalnog rada je neozbiljno kada je to dobro poznato pitanje i isto tako višestruko potkrijepljeno brojnim neovisnim znanstvenim istraživanjima (primjerice u časopisu Nature: http://www.nature.com/news/2011/110506/full/news.2011.275.html).
Pitanja energetike i ekonomije su, svjedoci smo, najsloženija i sigurno je da za njihovo razrješavanje ima mnoštvo, pa i dobrih, ideja, ali svi znamo da se budućnost ne da predvidjeti i da nije važno što netko govori već što je i što nije uspio učiniti.
Srdačno,
Zdenko Šimić, profesor na FER-u
Zanimljiv članak i analiza, no u ovoj energetskoj strategiji se nigdje ne spominje sruga strana, a to je racionalna potrošnja te energije. Misilim da bi kao dio strategije trebalo ukljuciti i poticanje energetski efikasne gradnje (pasivne kuće). Na taj način bi se smanjila potreba za potrošnjom energije.
Strah od nuklearki je po mom mišljenju isforsiran, a u ovom programu iskorišten u političke svrhe. Moram priznati da mi se zbog toga njihov program sad čini manje privlačnim. Dobro je da se njime potiče koristenje OIE.
Mislim da kad se priča o nuklearkama i kad se izriče to sudbonosno NE nuklearkama, da je sve previše generalizirano. Postoje više vrsta i tipova nuklearki. U članku se navodi da ekonomski nije isplativo graditi NE jer raste cijena uranija (to je hrv. izraz a ne uran),te se kao dodatni razlog tu spominje gradnja NE u Kini i Indiji. Kao prvo uranij nije jedino gorivo koje se može koristiti za NE. Tu je torij i u Indiji se gradi jedna takva nuklearka. Mislim da bi ove godine trebala krenuti sa proizvodnjom struje. LTFR (Liquid Fluoride Thorium Reactor) je rekator koji ne korsiti vodu za hlađenje i siguran je jer ne može doći do topljenja jezgre. S druge pak strane torija ima prema nekim procjenama za slijedećih tisuću godina svih ljudskih potreba za proizvodnjom el. energije, pa mu cijena nebi trbala rasti. Vrijeme poluraspada torija je između 200 do 300 godina za razliku od uranijevih 2000 god., što ga čini ekološki prihvatljivijim.
Dalje se u članku argumetira protiv NE, jer zapošljava manje ljudi. Mislim da bi se proizvodnjom jeftine struje i njihovim viškovima moglo itekatko potaknuti gospodarstvo. Recimo da se kompanijama ponudi pa čak i besplatna struja, uz uvijet da zaposle određeni broj ljudi. Nedavno se američki investitor povukao iz sisačke željezare zbog preskupe struje. Da imao viškove struje proizvedene u nuklearnoj elektrani na torij, taj bi se problem mogao bez problema riještiti. U isto vrijeme se pojavljuju dva hrvatska koncepta automobila na struju. Znači da se ti koncepti populariziraju moramo imati više struje. Između ostalog ti viškovi se mogu i izvoziti u susjedne zemlje.
Po meni je u današnjem svijetu puno bitnije imati energetski neovisnu državu, od bilo kojih drugih oblika neovisnosti. Kao što je prof. Šimić spomenuo u svom komentaru, sad nam je prilika da postanemo energetski neovisni, a postoji nuklearna tehnologija koja je ekološki i ekonomski prihvatljivija od NE na uranij.
Zanimljivo je da se torij jako rijetko kod nas spominje kao alternativa uraniju. Vidim da su ovdje napisali komentare i neki ljudi bolje upućeni u tu problematiku od mene, a nisu ga spomenuli. Bilo bi mi zanimljivo vidjeti njihovo mišljenje na temu LFTRa, posebno komentar prof. Šimića
Marko Zeko,
arhitekt
Pozdrav svima. Meni se čini da je većina ovdje izrečenih stavova prihvatljiva i pozitivno orijentirana. Nekoliko riječi o par detalja koji su, po mojem susdu, krivo shvaćeni. (Ipak, s obzirom da se radi o predizbornom programu, preciznost iznešenih ideja je na zavidnoj razini.)
Prvo, što me najviše smeta, jesu stavovi da će “nova vlast smanjiti cijenu električne energije za industriju, ali ne i za kućanstva”. Vidim da većina ljudi nije svjesna da je tržište električne energije POTPUNO LIBERALIZIRANO već od sredine 2008., što znači da svaki potrošač može birati od koga želi kupovati struju (kao što, recimo, može birati od koga želi kupovati usluge telefoniranja ili interneta). Ipak, GOTOVO NITKO nije to učinio, a isto tako, to nisu učinila ni industrijska poduzeća, jer u Hrvatskoj NEMA JEFTINIJE struje od HEP-ove. Istina je da je ona za industriju skuplja nego za stanovništvo, ali i kao takva je jeftinija nego bilo gdje drugdje. Ovih par javnih natječaja koje je HEP izgubio u maloprodaji javnim tijelima (Grad Zagreb, Osijek…) HEP je izgubio zbog vlastite nesposobnosti da nastupa kao konkurent na tržištu, a kupci su na natječajima dobili energiju koje je SKUPLJA od one koju su do sada plaćali HEP-u.
Prosječan udio električne energije u TROŠKOVIMA INPUTA u gospodarstvu RH je oko 1-2%, u teškoj industriji do 5%, a u preradi aluminija (koje u RH nema) do oko 30%. Smanjenje cijene električne energije od npr. 5% većini bi poduzeća smanjilo troškove inputa za 5% od najviše 2%, tj za 0,1%, ili kratko rečeno otprilike za ništa. Prave mjere prema gospodarstvu su SMANJENJE POREZNOG OPTEREĆENJA RADA, a ne populističko smanjivanje cijena električne energije.
Napokon, prema istim pravilima EU-a o tržišnom natjecanju DRŽAVA NEMA PRAVO ODREĐIVATI U PRINCIPU NIKAKVE CIJENE, osim naravno cijena svojih javno-administrativnih usluga, a te cijene zovemo POREZIMA. Cijene struje trebaju se formirati na slobodnom tržištu, dok naknade za korištenje mreža za distribuciju i prijenos trebaju određivati kompetentne REGULATORNE AGENCIJE. Po famoznom 3. paketu energetskog zakonodavstva EU-a vlade više NEMAJU PRAVO određivati niti te cijene, a kamo li cijene energije. Dakle, ta ideja o određivanju cijena od strane vlade je promašena i Hrvatska će biti prisiljena od strane Bruxellesa napustuti ih.
Riječ-dvije o izdvajanju prijenosa i distribucije. Izdvajanje te dvije djelatnosti u jedinstveno poduzeće izvan HEP-a bio bi OPASAN SOCIJALNI EKSPERIMENT BEZ PREMCA U SVIJETU. Naime, jedinstveni operatori postoje u dvije-tri mini-državice, mislim da je riječ o Cipru, Malti, i možda kojoj drugoj zemlji veličine zagrebačke Trešnjevke. Prijenos i distribucija dvije su na prvi pogled slične djelatnosti, ali one su zapravo svjetlosnim godinama udaljene jedna od druge, pri čemu je svaka od njih ključna, ali ipak mora raditi svaka svoj posao. Stoga se iskreno nadam da se radi o izdvajanju u POSEBNE DRŽAVNE KOMPANIJE, a ne u jednu. Prijenosno poduzeće je OD KRUCIJALNE VAŽNOSTI za razvoj tržišta i NAROČITO obnovljivih izvora.
Da se vratim na pitanje cijena, ILUZORNO JE OČEKIVATI investicijski zamah u energetici i istodobno administrativnim mjerama (koje nikad NEMAJU DRUGU SVRHU OSIM POPULIZMA) pritiskati maloprodajne cijene na nisku razinu, jer kao što svaki student ekonomije zna, INVESTICIJE DOLAZE IZ PROFITA generiranih u dugoročnom razdoblju. S druge strane, veleprodajno tržište energije i energenata je nemilosrdno i nimalo ne ovisi o hrvatskoj vladi. Cijene struje moraju reflektirati troškove inputa, inače RAZVOJA NEĆE BITI, a bogme NEĆE BITI NI OBNOVLJIVIH IZVORA. To je vrlo jednostavno, kao i u svemu drugom u životu: koliko para, toliko muzike. Nepostojanje jasnih tržišnih uvjeta i tradicionalni izolacionizam Hrvatske u odnosu na regionalna tržišta električne energije spriječit će i strane investicije, a ne samo domaće.
Toliko. Lijepi pozdrav svima.
Mate.
Poštovani,
Dopustite samo još kratki osvrt na pitanja koja je postavio gospodin Zeko.
Kada je u pitanja specifična tehnologija koju bi najprije trebalo koristiti za korištenje fisijske nuklearne energije onda je to slično kao i kod drugih izvora radi se o stupnju razvijenosti. Naime torij svakako povećava rezerve fisibilnog goriva i nudi neke prednosti u donosu na uranij (npr. viša točka taljenja, reaktor na niskom tlaku itd.), ali veliki je broj tehnoloških prepreka za komercijalizaciju (dobar prikaz je na http://www.world-nuclear.org/info/inf62.html). Torij vjerojatno ima potencijala za budućnost ovisno o mnogim faktorima, ali danas se valja osloniti na tehnologiju koja je komercijalno razvijena i uključuje naprednija sigurnosna rješenja (npr. više redundancije i pasivnu sigurnost).
Mislim da je ovo pitanje s torijem dobro u svjetlu naprednih energetskih tehnologija općenito. Dostupnost većine izvora energije je veća od naših potreba, ali dostupnost ekonomičnih tehnologija za njihovo korištenje i utjecaj na okoliš predstavljaju ključne prepreke. Svjedoci smo primjera u SAD gdje je bankrotirala tvrtka za proizvodnju napredne fotonaponske tehnologije (tanki film). Afera je izbila oko toga što je Obamina administracija dala oko pola milijarde pomoči (više na http://www.npr.org/2011/11/16/142364037/solyndra-highlights-long-history-of-energy-subsidies). Od više zanimljivih dimenzija meni je ovdje svakako najvažniji da put do naprednih tehnologija nije nimalo jednostavan, a ponajmanje jeftin.
Premda je to stvarnost i svi znaju da u energetici nema jednostavnih rješenja te da je pravi uspjeh naći najmanje loše, kako zna govoriti akademik Udovičić, svejedno se opetovano javljaju ideje koje to ignoriraju. Svatko ima pravo na svoje mišljenje, ali kada revoluciju želi provoditi na račun svih onda je to problem.
Zdenko Šimić
Od 6 komentara, 4 propagiraju nuklearke….
Ja stvarno ne razumijem zasto je to tako…..
NE imaju barem 4. velika problema zbog kojih sam ja kontra njih..
1. Postoji problem nuklearnog otpada čije zbrinjavanje košta (kosta jako puno) i da, spremanje radioaktivnih bačvi u podmorje, stijene i rudnike ne smatram rješenjem za dugotrajno spremanje ovog otrova (imajući u vidu vrijeme potrebno da te bačve budu najmanjem 30000 g. u mint stanju, nije mi poznata ni jedna ljudska struktura koja je toliko izdržala)
2. NE je u načelu parni stroj koji treba vodu za svoj rad, kada nema vode nema ni struje (to se dogodilo ovo ljeto u Francuskoj, kada su uvozili struju iz Njemačke)….
3. NE kao ekološko rješenje u borni protiv klimatskih promjena ne ide, buduci da bi se trebale izgraditi tisuće i tusiće reaktora za koje nema vremena, ne računajući u obzir rast cijena urana…..uopce me strah i pomisliti koliko bi nuklearnog otpada te elektrane stvarale…
4. NE doprinose globalnoj nesigurnosti imajući u vidu radioaktivne materijale i njihovu toksičnost (Iran, Pakistan.)
Kao zaključak…ljudi spustite se na zemlju, NE su imale svoju priliku, ta prilika je prošla i ostat će u povijesti samo kao niša energetske industrije.
NE u hrvatskoj se sigurno vise neće nikad dogoditi…..To je realnost i sa time se pomirite…..Torij i slične đinđe bi vec radile da funkcioniraju isto će vrijediti i za fuziju kad valjda proradi onaj reaktor u Francuskoj, osim ako im ne ukinu financiranje buduci da je to znanastveni projekt……
Sto se bankrota solyndre tiče, ona je bankrotirala zbog nemogućnosti konkurencije jeftinin konvencionalnim fotovoltaicima 1 generacije iz Kine jer su im cijene u dvije godine pale 5 puta. Inace ostali proizvođaći tehnologije slične solydrinoj profitiraju (vidi FirstSolar, Konarka, DyeSol isl.)
Činjenica da je netko još uvijek za nuklearke kao dio rješenja samo znači da ne podliježe panici i strahu od radijacija i da nije sklon euforiji prema novinama.
Sva četiri problema koje navodite su stare kontroverze i ozbiljnija diskusija zahtijeva više vremena i strpljenja, ali i otvorenog pogleda bez predrasuda. Za ovu priliku pokušat ću kratko odgovoriti.
1. Problem otpada postoji u svakoj ljudskoj djelatnosti i po kriterijima koji se postavljaju za radioaktivnost je univerzalno nerješiv. Prema takvim kriterijima ne bi smjele raditi farmaceutske, kemijske i mnoge druge industrije, uključivo i tvornice fotonaponskih ćelije. Ironija je da ovo posebice vrijedi za primjerice fotonapon, kako kod proizvodnje tako i nakon korištenja jer, ovisno o vrsti, imamo kadmija, hexavalentnog kroma i drugih trajno štetnih tvari po okolicu (možda ste bili zapazili vijest o revoltu ljudi u Kini koji su provalili u jednu tvornicu fotonaponskih ćelija). Za razliku od teških metala i stabilnih kemijski štetnih tvari koje nikada ne nestaju radioaktivnost se svakog trenutka prirodno smanjuje u nakon nekog vremena spušta na razinu koju imamo svakodnevno u prirodi i dalje smanjuje…
2. Točno je da se sve termoelektrane trebaju hladiti, ali za to ne moraju nužno koristiti vodu jer postoje rashladni tornjevi na zrak itd. Razmjena energije između Francuske i Njemačke nema veze s vodom u nuklearkama, a nakon zatvaranja nuklearki Njemačka uvozi električnu energiju iz Francuske.
3. Kolika će biti šteta po klimu i ekonomiju zato što se nuklearke zatvaraju ili ne grade više biti ćemo svjedoci vrlo skoro. Njemačka će primjerice povećati korištenje termoelektrana na ugljen i prirodni plin!?
4. Veza između globalne sigurnosti i nuklearnog naoružanja je posebna tema i nema veze s nuklearnom energijom ni približno koliko se to uobičajeno misli jer se nuklearna bomba može napraviti bez nuklearnih elektrana.
Mogućnost da na percepciju javnosti dominantno utječe kolektivna memorija 2. svjetskog i hladnog rata ne ostavlja puno nade u promjenu, ali mislim da je svejedno potrebno ukazivati na činjenice o prednostima i adekvatnom mjestu nuklearne energije u svijetu i Hrvatskoj jer se radi o pitanju znanja.
Oko Solyndre se izgleda slažemo: razvoj novih tehnologija je rizičan i konkurencija, posebno iz Kine, je trenutno teško pobjediva.
@ zdenkos…
1. Nije potrebno relativizirati otpad……nuklearni otpad je nebrojeno puta gori nego bilo koji drugi otpad iz razloga što je radioaktivan. Arsena i sl. nosimo svi mi danas kod sebe u mobitelima, računalima i tako, a u fluoresentnim lampama ima žive dovoljno da potruje cijeli planet. Kina je druga prica, zbog profita neki stvarno truju sve živo (nebi se čudio da se otpad slijeva direktno u obližnju rijeku, koji koriste ljudi za ribolov i vodu), a trovanje teskim metalima isto je tesko trovanje.
Za takve pojave smo krivi Mi, mi koji ne pitamo odkud je nesto doslo i kako je napravljeno, nego samo koliko kosta….
2.Ako znate Njemački evo Vam članak o tome koliko suša šteti energetici ako se temelji na NE http://www.spiegel.de/wirtschaft/unternehmen/0,1518,765510,00.html
Vjerujem da znate da je toplinski kapacitet vode, daleko veći nego od zraka pa ono pitam se kako veliki moraju biti ti tornjevi da ohlade nešto, a isto se tako pitam kako ćete ohladiti reaktor kada jednom dođe do potrebe za to (sumnjam da je zrak realna mogućnost)….
Mogu Vam i iskopati člnak iz ove godine o tome kako Nijemci u vršcima ljetnih mjeseci prodaju energiju francuzima… zima je druga priča (po zimi je prica obrnuta)….
-Samo kazem da suša može također ugroziti energetsku opskrbu imajući u vidu da nemaju sve elektrane rashladne tornjeve na zrak (krsko mislim nema), a svjedoci smo sve većih ektremnih pojava u vremenu.
3. Mislim da će Njemci profitirati od odlaska sa NE, ionako će sve napraviti efikasnije i bolje i to onda prodavati drugima…
4. Istina je da se nuklearna bomba može napraviti i bez NE, ali u primjeru Irana se vidi da stvaranjem NE industrije želi zapravo stvoriti industrija za napraviti bombu (da pariraju Izraelu…)…
I sami znate da je za bombu potrebno imati posebno obogaćeni uran (kakav nije u NE), ja se toga ne bojim (jer to nije lako bash napraviti i kosta puno), vise se bojim eko terorizma na način da se neko sjeti ukrasti par bačava visoko radioaktivnog otpada, smrvit to i bacit u neko jezero koje služi za opskrbu vodom nekog većeg grad…..e to bi bila onda prava katastrofa…
Inace ja sam tokom svog studiranja bio pro nuklearan i kontra oie, ali tehničke mogućnosti danas u polji oie su daleko vece nego prije 10g. i osobno mislim da država koja se kocka na oie će u budućnosti profitirati najvise….mislim da je djelomično i to razlog što Njemačka bilježi ekonomski rast kad svi padaju…
Također na Njemačkim portalima, energiewende (promjena energije sa nuk na oie) je VELIKA, VELIKA tema (to nije stvar mode, osim što je Fukushima ubrzala proces) i nema dana da ne vidim dva ozbiljna članka o tome (pro i kontra), mislim da će oni uspjeti to napraviti….Imaju volju, imaju tehnologiju, imaju podršku javnosti i imaju viziju (što je najvažnije)….
Poštovani,
drago mi je da je ovaj članak potaknuo konstruktivnu i argumentiranu raspravu.
Da ne bi rasprava otišla u krivom smijeru htio bi podsjetiti da je ovo pitanje ipak prije svega političko, a ne tehničko. Naime, sa tehničke strane stvari su vrlo jasne i one se mogu sažeti na dva osnovna zaključka, odnosno puta kojim naša zemlja može krenuti.
To su:
1. Izgradnja snažnih elektrana, jeftinija energija.
2. Disproporcionalno velik udio električne energije dobivene iz obnovljivih izvora, skupa energija.
Mislim da ne treba previše objašnjavati da jeftina energija znači i dodatni kapital koji se može dalje ulagati u razvoj, ekologiju i ostalo, gospodarski rast i veći standard a skupa energija vrlo izglednu opću stagnaciju i puno manja ulaganja.
Sa trenutnom tehnologijom i tehnologijom koja će biti razvijena u bližoj budućnosti (dvadeset do trideset godina) ova dva zaključka se vrlo teško mogu pobiti i tu nema prevelike rasprave. Osobito ne paušalnim nabrajanjem tvrdnji od strane osoba koje tehnologiju ne poznaju dovoljno.
Što se tiče ekologije, tu su s tehničke strane stvari također vrlo jasne. Uz trenutnu tehnologiju izrade fotonaponskih ćelija i bilancu energije uložene u proizvodnju i kasnije dobivenu kako iz fotonaponskih ćelija tako i vjetrolektrana to su jako ‘prljavi’ izvori. Ekologija, naime, nije samo čovjekovom oku vidljiva nečistoća, smrad koji se može osjetiti ili krčanje Geigerova brojača. Puno su važniji bilanca energije i održivost strategije dobivanja energije iz određenih vrsta izvora. O takvim stvarima uistinu nema smisla raspravljati jer to nije politika i tu su stvari vrlo mjerljive i konkretne. Zato raspravi ne pridonosi paušalno nabrajanje činjenica koje mogu i ne moraju biti točne a izvađene su iz konteksta. Takve činjenice vrijede samo analizirane u kontekstu od strane stručnih ljudi koji znaju što rade. Napominjem da pročitan članak na Wikipediji čovjeka ne čini stručnjakom u pojedinom području.
Dakle, na kraju se sve svodi na dva vrlo jasna puta od kojih jedan i drugi imaju dobre i loše strane. Ali te strane ne treba izvrtati nego biti realan i shvatiti obje strane medalje. Bilo kakva nagađanja nemaju smisla.
Jasno da NE zahtjevaju dodatnu pažnju oko sigurnosti i zbrinavanja otpada, ali to su stvari koje su danas rutinski riješene na vrlo, vrlo visokom nivou. I to upravo zbog velikog straha ljudi koji se boje nečega što ne poznaju. Sigurnosni standardi povezani uz takve elektrane su vrlo ozbiljno razrađeni uz više stupnjeva osiguranja. U ovom slučaju velika olakšavajuća okolnost je upravo novac kojeg ima više za ulaganje u ekologiju, sigurnost i održivost nego kod OIE.
Što se tiče bojazni o kompetencijama ljudi koji bi radili u takvim elektranama preporučam vam da se raspitate o načinu rada NEK-a (Nuklearne elektrane Krško) i ugledu njenog osoblja u svijetu. Osim NEK-a tu su i neke male domaće firme koje su stekve veliki ugled na svjetskom tržištu u niši nuklearne energije.
Dopustite, molim vas, stručnjacima da se izjasne o tehnologiji i procjene rizik svakog riješenje. I tek je tada red na društvu da odluči koji rizik će prihvatiti. Ne postoji odluka koja sa sobom ne nosi rizik.
Paušalno lamentirati o tehnologiji stvarno nema smisla.
S poštovanjem,
Jasminko Knežević, dipl. ing.
@jkenzevic
Mislim da, a i profesor Šimić se samnom složio da je suštinski zbrinjavanje nuk otpada tehnički neriješen problem. Ne mislim da je to rutinki riješena stvar i bio sam u takvim prijelaznim odlagalištima iz kojih na kraju ide na zakapanje otpada u geološki stabilne formacije…ako Vi mislite da je to najbolji način da se čuva visokoradioaktivni otpad…ja tako ne mislim.
1. Također mislim da cijena energije treba u sebi imati troškove izgradnje (za NE bi trebalo biti i zbrinjavanje otpada, ali mislim da se to ne uzima u obzir trenutno), održavanja i transporta energije do utičnice. Mislim da je logički da se svaka nova tehnologija subvencionira dok se ne izgrade tvornice i infrastruktura. I nuklearna energija je u početku bila žestoko subvencionirana, pitanje je koliko bi kostala energija iz NE, ako nije bilo masivnih investicija u rudnike, postrojenja za obogačivanje urana i sl. OIE u startu nisu imali tako masivnih investicija, i cijena je bila dosta visoka, ali sada se sitacija znantno promjenila i oie postaju konkuretni NE, da nekažem i jeftiniji jer cijena urana polako ali sigurno raste….
Zapitaj se dali će 2020 nuklearna energija (imajuci u vidu cijenu urana i nove reaktore) uopce biti konkurentna oie imajuci u vidu eksponencijalni razvoj tehnologije fotonapona recimo i ekponencijalni rast kapaciteta energije vjetra.
2.Ne razumijem…..
Zasto OIE smatrate "prljavim" izvorima (zato što treba veća površina po watu ili), jer niti jedan od njih ne emitira co2 (osim kod proizvodnje same elektrane), Svaka tehnologija ima svoje negativne strane, samo kod NE stvari su za red veličine ozbiljnije. Ali bih milijon puta u susjedsvu imao farmu vjetroelektrana nego skladište nuklearnog otpada (pa makar ono zakopano duboko)….
Kada govorite o bilanci energije, dali uzimate u obzir cinjenicu da je NE ustvari parni stroj (od recimo 100wata dobiveno iz atoma u obliku topline najviše trečinu možete dobiti kao mehanički rad, odnosno kao vrtnju generatora) i da centralistički način uređenja velikih elektrana loše utječe na bilancu prijenosa energije…..
Vjerujem da je energija skrivena u utrobi jezge velika i da onda višak energije pokušate zakopati jer neznate što bi snjim, ali danas ipak postoji alternativa u vidu oie, a i statistički podaci u vidu novih investicija u energetiku jasno pokazuju da će NE ostati niša energeske industrije, (unatoč spinu o ekološkoj neutralnosti)….
Cijenim stručnjake iz NEK-a.