Drustvo, od prvog vala 463 branitelja gruba procjena bi glasila 60-tak punih paketa vecina rascjepkana i oko 100-tinjak parcijalno po 148 ili 248. Ono sto je najvece pitanje koliko je paketa zavrsilo kod torbara? Taj broj je po mojoj procjeni puno veci nego li misle i najveci optimisti. U tome lezi i odgovor zasto nije bili strasno jakog pritiska i zasto cijena nije pala na 150kn. Onaj tko je htio prodati dionice od branitelja je vec to ucinio. Sada nas ceka jos oko 210, ili oko 45% prethodnog pritiska. Procjenite sami! Moje misljenje je da se nece naci vise od 40 000 komada braniteljsih dionica na burzi u ovoj godini! 2 dobra dana trgovine, ako nam se dogodi Kuvajt biti ce 1 dan ili sat[smiley1]
Istina ,situacija sa Kuvajtom će bit presudna za brzi rasplet braniteljske krize na DDJH.U koliko zastita dođe do potpisivanja ugovora sa Kuvajtom moram napomenuti da je taj posao vrijedniji 3x od posla stoljeća kako je prozvan posao BOV.
Sjetite se samo onih 314kn iz 5 MJ.
Tada nismo imali niti jedan potpisan ugovor montaža je bila na 700kn .Sada imamo lako moguću situaciju da se potpišu oba mega ugovora, dakle jedan je već potpisan , da dođe do prodaje montaže koja nje daleko od 2000kn po dionici, te da se rasprodaju braniteljske dionice koje su već sigurno 50% riješene.28.2 ide naplata za prvu seriju vagona .
E sad pitanje je koliko su ti poslovi uračunati u ovu cijenu od 240kn i kolika je prespektiva u novim mogućim poslovima u izradi oklopnjaka za treće zemlje.I već sam spomenuo koliki je kapacitet specijalnih vozila da fizički odradi sve ove navedene i nenavedene brojne poslove.
Sve skupa meni ovo i ne izgleda tako loše.
http://www.poslovni.hr/58556.aspx
Nema straha za Đuruu narednom periodu, znači tko uzima dionice na duži rok i ova cijena mu se isplati a nema bojazni o daljnjem ne rastu cijene.
http://www.poslovni.hr/58556.aspx
Nema straha za Đuruu narednom periodu, znači tko uzima dionice na duži rok i ova cijena mu se isplati a nema bojazni o daljnjem ne rastu cijene.
Na koji duži rok, misliš 5-10 godina.
ĐĐ stvara regionalni centar za oklopnjake
Hrvatsko-finskom koncernu u fokusu su Makedonija i Albanija
Makedoniji se za 50 oklopnjaka ne bi isplatilo organizirati proizvodnju u svojoj zemlji
Ugovor finske Patrije i Đure Đakovića s Ministarstvom obrane o proizvodnji 84 oklopna vozila mogao bi biti samo početak velikih planova koje Finci i čelni ljudi ĐĐ-a imaju u ovoj regiji. Prema pouzdanim informacijama iz krugova bliskih Fincima, predstavnici Patrije i ĐĐ-a zapravo planiraju od ĐĐ – Specijalnih vozila stvoriti regionalni centar iz kojeg bi opskrbljivali borbenim oklopnim vozilima prvenstveno neke zemlje u regiji, ali i šire. Upravo zbog toga potrudit će se da proces prijenosa tehnologije završi što prije kako bi mogao u Slavonskom Brodu zaživjeti regionalni centar. U fokusu njihovih planova su Makedonija i Albanija, ali i Bosna i Hercegovina, Crna Gora te još neke zemlje. Sada postaju jasnije snažne inicijative koje su proteklih godina tijekom priprema natječaja dolazile iz Specijalnih vozila, da im se dopusti izlaz na treća tržišta s ovim proizvodom. Makedonija je još prije gotovo godinu dana slala signale da bi se priključila hrvatskom natječaju za oklopnjake jer nemaju vremena (a ni novca) organizirati samostalno tako opsežan projekt. Tada se spominjala makedonska potreba za 130 oklopnjaka od kojih se također dobar postotak trebao raditi u Hrvatskoj. Međutim, poslije se od toga odustalo, no čini se da ljudi koji su vodili poslove za Patriju i ĐĐ – Specijalna vozila nisu kanili propustiti ovu priliku već su nastavili kontakte. Prema posljednjim informacijama Makedonija je znatno smanjila broj potrebnih oklopnjaka na osam kotača na svega 50. No upravo zbog tako malog broja vjerojatno im se ne bi isplatilo organizirati proizvodnju u svojoj zemlji, što je odlična prilika za hrvatsko-finski koncern. Na tom putu mogao bi im se prepriječiti snažan utjecaj SAD-a koji je posebno izražen u Makedoniji i Albaniji (bez potpore SAD-a ove zemlje vjerojatno ne bi mogle računati na pozivnicu za NATO iduće godine), no upućeni tvrde da se politika neće miješati u ove relativno male vojne poslove. Time su šanse finsko-hrvatskog koncerna daleko veće, tim više što je njihov oklopnjak vrlo konkurentan i kvalitetom i cijenom onima koje proizvodi američki General Dynamics, njihov glavni konkurent. Osim toga Patria je odnedavno ušla u zajedničku proizvodnju oklopnog vozila za američke marince s također velikim američkim proizvođačem naoružanja Lockheed Martinom, što bi moglo oslabiti eventualne političke pritiske najmoćnije zemlje svijeta. Što se pak Hrvatske tiče, poslovi vezani uz BOV odvijaju se na dva kolosjeka.
Na prvom se dogovaraju svi detalji vezani za pripremu proizvodnje i obuku hrvatskih inženjera i radnika u Finskoj, kao i o preciznoj podjeli novca. Obuka bi trebala započeti početkom iduće godine, a trajat će devet mjeseci. U prvoj godini, koliko traje odgoda plaćanja Hrvatskoj, Patria će snositi sve troškove. Kako bi se u Hrvatskoj trebalo proizvoditi između 35 i 50 posto vozila, Patria i ĐĐ moraju još definirati preciznu podjelu onih 112 milijuna eura koliko će Hrvatska isplatiti za ova 84 vozila. Osim toga Patria je u svojoj konačnoj ponudi izrazila spremnost investirati do tri milijuna eura u ĐĐ – Specijalna vozila radi podizanja tehnološke osposobljenosti i proizvodnju, no još se ne zna hoće li to učiniti i koliko će točno novca uložiti. Finci su odlučni da taj novac ulože isključivo u Specijalna vozila, a nipošto ga ne žele dati ĐĐ Holdingu jer se boje da bi on mogao biti utrošen na neke druge dijelove Holdinga. No Hrvatska zato neće plaćati transfer tehnologije, a prema nekim procjenama realna vrijednost tehnologije tog tipa vozila viša je…
Molim Vas, neka ovo stoji cijeli dan na zadnjoj stranici
Članak je OK, istina da u njemu nema ništa novo, ali nema veze.
Ono što mene pomalo brine, a volio bih da kolege forumaši prokomentiraju je sljedeće:
Ako je točno da Makedoniji nije isplativo proizvesti 50 oklopnjaka, kako je nama 84 komada ‘posao desetljeća’?
Odnosno, koliki je broj potrebno proizvesti, da bi projekt bio na nuli, tj. bez gubitaka – 60, 70, 80 komada?
Također bih pozvao da polako počnemo računati kolika bi zapravo mogla biti dobit Đure od ovog posla na godišnjoj razini, kroz razdoblje od 5 godina. Tako bi smo možda mogli doći do neke procjene fer vrijednosti dionice. Naravno uz pribrajanje ostalih poslova.
Trenutno nemam vremena, ali ovim bi se trebalo početi baviti. Pogotovo, kad se za par mjeseci (a možda i prije) bude znalo koliko će Đuro imati novaca od svakog BOV-a, kolika će biti ulaganja Đure, a kolika Patrie, itd. Pozdrav.
Članak je OK, istina da u njemu nema ništa novo, ali nema veze. Ono što mene pomalo brine, a volio bih da kolege forumaši prokomentiraju je sljedeće: Ako je točno da Makedoniji nije isplativo proizvesti 50 oklopnjaka, kako je nama 84 komada ‘posao desetljeća’? Odnosno, koliki je broj potrebno proizvesti, da bi projekt bio na nuli, tj. bez gubitaka – 60, 70, 80 komada? Također bih pozvao da polako počnemo računati kolika bi zapravo mogla biti dobit Đure od ovog posla na godišnjoj razini, kroz razdoblje od 5 godina. Tako bi smo možda mogli doći do neke procjene fer vrijednosti dionice. Naravno uz pribrajanje ostalih poslova. Trenutno nemam vremena, ali ovim bi se trebalo početi baviti. Pogotovo, kad se za par mjeseci (a možda i prije) bude znalo koliko će Đuro imati novaca od svakog BOV-a, kolika će biti ulaganja Đure, a kolika Patrie, itd. Pozdrav.
Samo da odgovorim na prvo pitanje.
DDJH se isplati proizvoditi transportere jer imaju vec iskustvo, znanje, a i potrebnu tehnologiju za proizvodnjom oklopnih vozila. Svakako da se sad susrecu s jos novijom tehnologijom, ali to su stvari koje se relativno brzo rijesavaju. Vec je prvih 40-tak radnika otislo na obuku u Finsku. Ostaju tamo otprilike 3 mjeseca.
Za Makedoniju bi proizvodnja BOV-a bila nesto sasvim novo, s cim se prije uopce nisu susreli, te osim potrebne tehnologije, oni bi jos morali ulagati i u nove kadrove (tj. ulagati u znanje, kako bi jedan kolega rekao [smiley1]). Priprema, a i sama proizvodnja bi bila duga tako da im se ne isplati u tako nesto ulaziti. Kupnjom vozila u DDJH, oni dobivaju ne samo vozila, nego i potrebni servis istih.
manitu: ” Članak je OK, istina da u njemu nema ništa novo, ali nema veze. Ono što mene pomalo brine, a volio bih da kolege forumaši prokomentiraju je sljedeće: Ako je točno da Makedoniji nije isplativo proizvesti 50 oklopnjaka, kako je nama 84 komada ‘posao desetljeća’? Odnosno, koliki je broj potrebno proizvesti, da bi projekt bio na nuli, tj. bez gubitaka – 60, 70, 80 komada? Također bih pozvao da polako počnemo računati kolika bi zapravo mogla biti dobit Đure od ovog posla na godišnjoj razini, kroz razdoblje od 5 godina. Tako bi smo možda mogli doći do neke procjene fer vrijednosti dionice. Naravno uz pribrajanje ostalih poslova. Trenutno nemam vremena, ali ovim bi se trebalo početi baviti. Pogotovo, kad se za par mjeseci (a možda i prije) bude znalo koliko će Đuro imati novaca od svakog BOV-a, kolika će biti ulaganja Đure, a kolika Patrie, itd. Pozdrav. ” Samo da odgovorim na prvo pitanje. DDJH se isplati proizvoditi transportere jer imaju vec iskustvo, znanje, a i potrebnu tehnologiju za proizvodnjom oklopnih vozila. Svakako da se sad susrecu s jos novijom tehnologijom, ali to su stvari koje se relativno brzo rijesavaju. Vec je prvih 40-tak radnika otislo na obuku u Finsku. Ostaju tamo otprilike 3 mjeseca. Za Makedoniju bi proizvodnja BOV-a bila nesto sasvim novo, s cim se prije uopce nisu susreli, te osim potrebne tehnologije, oni bi jos morali ulagati i u nove kadrove (tj. ulagati u znanje, kako bi jedan kolega rekao [smiley1]). Priprema, a i sama proizvodnja bi bila duga tako da im se ne isplati u tako nesto ulaziti. Kupnjom vozila u DDJH, oni dobivaju ne samo vozila, nego i potrebni servis istih.
I Slovencima je nova proizvodnja BOV-a pa su je ipak usvojili i isplativa im je.
shooter: ” manitu: ” Članak je OK, istina da u njemu nema ništa novo, ali nema veze. Ono što mene pomalo brine, a volio bih da kolege forumaši prokomentiraju je sljedeće: Ako je točno da Makedoniji nije isplativo proizvesti 50 oklopnjaka, kako je nama 84 komada ‘posao desetljeća’? Odnosno, koliki je broj potrebno proizvesti, da bi projekt bio na nuli, tj. bez gubitaka – 60, 70, 80 komada? Također bih pozvao da polako počnemo računati kolika bi zapravo mogla biti dobit Đure od ovog posla na godišnjoj razini, kroz razdoblje od 5 godina. Tako bi smo možda mogli doći do neke procjene fer vrijednosti dionice. Naravno uz pribrajanje ostalih poslova. Trenutno nemam vremena, ali ovim bi se trebalo početi baviti. Pogotovo, kad se za par mjeseci (a možda i prije) bude znalo koliko će Đuro imati novaca od svakog BOV-a, kolika će biti ulaganja Đure, a kolika Patrie, itd. Pozdrav. ” Samo da odgovorim na prvo pitanje. DDJH se isplati proizvoditi transportere jer imaju vec iskustvo, znanje, a i potrebnu tehnologiju za proizvodnjom oklopnih vozila. Svakako da se sad susrecu s jos novijom tehnologijom, ali to su stvari koje se relativno brzo rijesavaju. Vec je prvih 40-tak radnika otislo na obuku u Finsku. Ostaju tamo otprilike 3 mjeseca. Za Makedoniju bi proizvodnja BOV-a bila nesto sasvim novo, s cim se prije uopce nisu susreli, te osim potrebne tehnologije, oni bi jos morali ulagati i u nove kadrove (tj. ulagati u znanje, kako bi jedan kolega rekao [smiley1]). Priprema, a i sama proizvodnja bi bila duga tako da im se ne isplati u tako nesto ulaziti. Kupnjom vozila u DDJH, oni dobivaju ne samo vozila, nego i potrebni servis istih. ” I Slovencima je nova proizvodnja BOV-a pa su je ipak usvojili i isplativa im je.
Da, ali za puno veci broj vozila nego sto bi makedonci proizvodili, koliko se sjecam oko 135 vozila. A mislim da ne mozemo usporedjivati tehnologiju i potrebno znanje koje ima Slovenija tj. Gorenje s Makedonijom.
Ne možemo mi nikud dok Fima neda. Sad mi žao što sam maknuo nalog s prodaje. [smiley3]
Ne možemo mi nikud dok Fima neda. Sad mi žao što sam maknuo nalog s prodaje. [smiley3]
Kupio si po 257 i već prodaješ?
Evo, pretekao me fazan, baš sam to htio napisati.
Slovenski Rotis je dosad proizvodio ležajeve i zupčanike, relativno mala firma, ušli su u kooperaciju s Gorenjem, koje znamo što proizvodi, a idu u proizvodnju 64+72 komada.
Znači činjenica je da to nije neka teška znanost, odnosno da se proces relativno lako usvoji.
Naravno, dosta je veći broj komada, pa je projekt odmah isplativiji.
Slovenci tvrde da će izrađivati barem 30% vozila, pa možemo očekivati isto i kod Đure. Ali je li to 30% mase, broja komponenti ili cijene? Prema dosadašnjim vijestima to bi trebalo biti izrada šasije, oklopa i sl. Znači, relativno jednostavne metalne konstrukcije, dok se pogon, elektronika i naoružanje kupuje.
Dakle, 30 % mase BOV-a koju čine metalne konstrukcije je možda 10% vrijednosti BOV-a.
Zato sam pitao da li je netko probao izračunati profitabilnost. Po meni offset vadi stvar, ako gledamo državu u cjelini. Međutim, za projekt nisam siguran. Ja sam očekivao 35-40 milijuna direktnog offseta u Spec. vozila i eventualne povezane kooperante. Sad kad Finci najavljuju samo 3 milijuna, više nisam siguran ni u što.
Inače, ovaj shooterov info o 40 đurinih radnika u Finskoj mi je skroz nova vijest. Po onom što je meni rečeno, tek bi trebali ići početkom iduće godine. Ako je točna, onda je to već velika stvar, jer znači da su pregovori pri kraju.
Ah, isplativost,…kako je to komplicirano.
Što je isplativo meni možda nije vama ili obratno.
Koliko samo čimbenika tu igra.
Offset i nama i makedoncima će biti isti, ali ako finac makedoncu objasni da će ga u konačnici 50 oklopnjaka koštati 7 ako ih rade sami, a 6 ako ih rade u ĐĐ onda je isplativo pristati na ĐĐ. A offseta će dobiti i transferirati u druge industrije gdje im je, gle opet, isplativije. Isplativije je tako svima.
Vidim da bi neki ulagali u dionice samo ako im se na uvid daju troškovnici.
I tata bi sine.
Pozdrav!