Država u pravilu sređuje poslove s oružjem, pogotovo oružjem tipa tenkovi, tu nema iznimke. Lako oružje je totalno druga priča. Moje mišljenje je da bi se Đuro toga trebao ostaviti, tu nema kruha. Proizvodnja tenkova je relikt iz 90-tih i nema što tražiti u 2018, Hrvatska jednostavno NIKAD neće biti relevantna u tome, makar napravili najbolji tenk na svijetu – teško oružje je političko, a ne ekonomsko pitanje.
Apsolutno se slažem s vama da bi najbolja stvar trenutno za Đuru bila da država proda svoj udio i da se firma orjentira prema onome u čemu bi mogla biti konkurentna bez ikakvih pritisaka koji nemaju veze s ekonomijom (sindikati, uhljebi, političari i slično). Ako se pri tom treba firmu srezati na pola trenutne veličine, neka, bolje i to nego da cijela ode pod zemlju…
Svaka roba nađe svoga kupca.Da je M-84 nastavio sa evolucijom, stavili jači motor, bolju balističku zaštitu, novi SUV sa termovizijom, te da je HV naručila svake godine po par novih komada imali bi dokazan i respektabilan proizvod za ponuditi. Bojim se da DDJH nema više uopće mogućnosti ponuditi takva unapređenja za tenk i zato nemju što ni nuditi. A da neše tvrtke mogi napraviti top proizvod koji može konkurirati bilo kome dokaz vam je HS produkt ili Šestan, samo to su firme koje su vođena privatnim entuzijazmom kojem je bilo za cilj napraviti nešto vrhunsko, DDJH na državnoj sisi je sve drugo osim toga….
Na DDJH kao i na PTKM se vidi kako tehnološka zaostalost ubija naše tvrtke. Hrpa uhljeba bez potrebnih znanja samo čeka plaću koju im isplaćuje država, tj. mi te koji će pokrivati njihove ogromne gubitke. Stari mentalitet iz doba socijalizma….
više puta čitao sam da se ovdje očekuje novi dokap po 10 kn. može li to netko obrazložiti?
hvala na odgovoru jer me zanima
Sa svakom dokapitalizacijom pada cijena dionica zato jer ista stvar (tvrtka) s novom kapitalizacijom ima više djelova (dionica) a istu vrijednost. To su elementarni razlomci. Jedna petina manje vrijedi od jedne četvrtine. Ako tvrtka izbaci 25% novih dionica, vrijednost svake dionice pasti će bar za kojih 20%.
To je slučaj Đure. Bilo je oko 10 milijuna dionica prije dokapitalizacije, a sad je oko 12 i pol milijuna (oko 25% više). Vrijednost Đure koja je uvijek 1 (jedan) sad se dijeli na 12.5 milijuna dionica, a prije je bila dijeljena na 10 milijuna. Dakle, petinu manje vrijedi dionica Đure sada nego prije dokapa.
Ako bi bila najavljena nova dokapitalizacija na 10 kuna bez jasnog cilja, strategije, plana ili svrhe, to bi moglo dodatno rušiti cijenu Đure. Budući da su veliki igrači ušli visoko (mirovinci, Bakić, banke) onda bi bilo dobro malo spustiti cijenu dionice (makar drukanjem) kako bi se mogao raditi dokup pa nižoj cijeni.
To nije nezakonito. Na tržištu su sve metode dopuštene, osim ako nekoga ulove u kršenju zakona. A nema zakona koji bi spriječavao uzimanje novca od naivnih po nižoj cijeni, ili prodavanja istima po višoj cijeni. Veliki rade na veliko, a mali koji razumiju moraju se snalaziti prateći igru ili odustajući.
Država trenutno ima manje dionica nego Nenad Bakić. Država ne kupuje, ona ima pasivan udio. Uzmi slobodno dostupne podatke s interneta pa zbroji dva i dva kako bi sam sebi odgovorio na pitanje kome trenutno najviše odgovara kupovati ili prodavati DDJH na ZSE.
Posebnu pažnju posveti onima koji su imali zadnji ulaz na 20kn, a kojima je prosjek vrlo vjerojatno još uvijek iznad toga – ako nisu radili dokup.
Svaka roba nađe svoga kupca.Da je M-84 nastavio sa evolucijom, stavili jači motor, bolju balističku zaštitu, novi SUV sa termovizijom, te da je HV naručila svake godine po par novih komada imali bi dokazan i respektabilan proizvod za ponuditi. Bojim se da DDJH nema više uopće mogućnosti ponuditi takva unapređenja za tenk i zato nemju što ni nuditi. A da neše tvrtke mogi napraviti top proizvod koji može konkurirati bilo kome dokaz vam je HS produkt ili Šestan, samo to su firme koje su vođena privatnim entuzijazmom kojem je bilo za cilj napraviti nešto vrhunsko, DDJH na državnoj sisi je sve drugo osim toga….
ĐĐ može napraviti sve što god netko naruči. Problem je kad narudžbi nema i kad ministar obrane kupuje strano po upitno nižoj cijeni, a domaći proizvod prikazuje kao “tržišno skuplji”. Čim ministar obrane koji je dio državnog aparata počne pričati o ‘zdravoj konkurenciji’ iako njegova vlastita država posjeduje 17% tvrtke koja se javlja na tender – jasno je da nešto ne štima.
Zamislite da Nijemac ili netko u njemačkom državnom aparatu umjesto njemačkog VWa po 30.000 eura komad ide kupovati japanski ili kineski auto po 10.000 eura komad koji se obično prodaje za 20.000 eura, bi li mogao Angeli Merkel pričati o tržišnoj konkurenciji? Kad je napokon Premijer shvatio što radi ministar obrane, zaustavio je ugovaranje kupnje zastarjelih i izrabljenih izraelskih letećih kanti predviđenih za otpad. Možda Premijer uskoro pogleda i u smjeru borbenih stanica za Patrije.
Posao s opremanjem Patrija izraelskim borbenim stanicama koje su bile konkurencija ĐĐ je neobično spor u usporedbi s vremenom dolaska na vlast i potpisa tog ugovora. Izraelci imaju kvalitetne proizvode kao i Kinezi, Japanci ili Rusi, ali ne vidim da se ministar obrane vozi u Ladi Nivi zato jer je “tržišno konkurentna i jeftinija” kako je servirao priče po medijima. Kad se bude Damir Krstičević vozio u Ladi Nivi, kineskom ili japanskom jeftinom autu – onda ću tek povjerovati u bajke da su borbene stanice Đure odbili “zbog toga što su preskupe”, a ne zbog nečeg drugog.
Zato ne otpisujem mogućnost da Đuro ipak u budućnosti radi nešto poput borbenih stanica, tenkova ili sličnog oružja. Ali tek kad prestanu bilo kakve igre bez granica glede nabave preko javnih natječaja. RH je trenutno u svijetu jedna od jako rijetkih država koja umjesto svojih proizvoda kupuje tuđe, a da se još uvijek ne zna kada i kako će se to tuđe montirati da bude funkcionalno, te koliko će biti bolje ili lošije na stvarnom testiranju a ne samo na papiru.
S takvom politikom će se Đuro morat boriti u idućih nekoliko godina, tako da bi bilo dobro tražiti druge poslove pored vojnog programa. Da RH nije kupila puške od HS Produkta za svoju vojsku, nitko ih ne bi kupovao u svijetu. Isto vrijedi i za tenkove i oklopnjake, Kuwait nije obnavljao svoje M-84 u Hrvatskoj zato jer RH nije ulagala u razvoj. A Rusi jesu, i još su podmazali da bolje uđe. Upstalom, tko želi zastarjeli proizvod koji se ne poboljšava?
http://www.zse.hr/userdocsimages/novosti/oBDX46XwxmgBHrMCQqCvQw==.pdf
zbog ovog ugovora, cijena dionice ce eksplodirati….
http://www.zse.hr/default.aspx?id=81292
Vraća se otpisani Đuro sa vagonima cisternama jači nego ikad. 🙂
više puta čitao sam da se ovdje očekuje novi dokap po 10 kn. može li to netko obrazložiti?
hvala na odgovoru jer me zanima
Sa svakom dokapitalizacijom pada cijena dionica zato jer ista stvar (tvrtka) s novom kapitalizacijom ima više djelova (dionica) a istu vrijednost. To su elementarni razlomci. Jedna petina manje vrijedi od jedne četvrtine. Ako tvrtka izbaci 25% novih dionica, vrijednost svake dionice pasti će bar za kojih 20%.
To je slučaj Đure. Bilo je oko 10 milijuna dionica prije dokapitalizacije, a sad je oko 12 i pol milijuna (oko 25% više). Vrijednost Đure koja je uvijek 1 (jedan) sad se dijeli na 12.5 milijuna dionica, a prije je bila dijeljena na 10 milijuna. Dakle, petinu manje vrijedi dionica Đure sada nego prije dokapa.
Ako bi bila najavljena nova dokapitalizacija na 10 kuna bez jasnog cilja, strategije, plana ili svrhe, to bi moglo dodatno rušiti cijenu Đure. Budući da su veliki igrači ušli visoko (mirovinci, Bakić, banke) onda bi bilo dobro malo spustiti cijenu dionice (makar drukanjem) kako bi se mogao raditi dokup pa nižoj cijeni.
To nije nezakonito. Na tržištu su sve metode dopuštene, osim ako nekoga ulove u kršenju zakona. A nema zakona koji bi spriječavao uzimanje novca od naivnih po nižoj cijeni, ili prodavanja istima po višoj cijeni. Veliki rade na veliko, a mali koji razumiju moraju se snalaziti prateći igru ili odustajući.
Država trenutno ima manje dionica nego Nenad Bakić. Država ne kupuje, ona ima pasivan udio. Uzmi slobodno dostupne podatke s interneta pa zbroji dva i dva kako bi sam sebi odgovorio na pitanje kome trenutno najviše odgovara kupovati ili prodavati DDJH na ZSE.
Posebnu pažnju posveti onima koji su imali zadnji ulaz na 20kn, a kojima je prosjek vrlo vjerojatno još uvijek iznad toga – ako nisu radili dokup.
[/quote]
Ooo svašta!
Pa jel vi shvaćate da dokapitalizacijom firma dobiva novac? Tada više nije “1”, već je “1” + dokap. Dakle, nije normalno da cijena pada za % novih dionica.
Pa kako bi onda startupi funkcionirali? Da se krene od najveće cijene pa investitori ulaze po sve manjima? :)))
Ajooooj… neda mi se više pisati na ovom forumu, ali na neke komentare je teško šutjeti. 🙂
Nemam Đuru i želim mu sve najbolje.
Ajmo ovako:zamislite Đuru kao kompaniju sa stabilnim CF koji je uspješan na tržištu,bez prevelikih dugova i koja želi dokap zbog kupovine novih modernih strojeva čime će biti još konkurentniji na tržištu i time za 2-3 godine značajnije povećati prihode i dobit.
Iako u pravilu ovakve kompanije ne moraju praviti dokap jer imaju pristup jeftinim kreditima.
Povratak u realnost:Đuro koji treba nove kredite da bi pokrili troškove i smanjili dug a najmanje će od prikupljenog ići u capex,s tim da je ovo tko zna koji po redu dokap a prethodni su pomogli tek toliko da se ne ode u bankrot.
Percepcija marketa u oba slučaja je mislim prilično predvidljiva.
Svaka roba nađe svoga kupca.Da je M-84 nastavio sa evolucijom, stavili jači motor, bolju balističku zaštitu, novi SUV sa termovizijom, te da je HV naručila svake godine po par novih komada imali bi dokazan i respektabilan proizvod za ponuditi. Bojim se da DDJH nema više uopće mogućnosti ponuditi takva unapređenja za tenk i zato nemju što ni nuditi. A da neše tvrtke mogi napraviti top proizvod koji može konkurirati bilo kome dokaz vam je HS produkt ili Šestan, samo to su firme koje su vođena privatnim entuzijazmom kojem je bilo za cilj napraviti nešto vrhunsko, DDJH na državnoj sisi je sve drugo osim toga….
ĐĐ može napraviti sve što god netko naruči. Problem je kad narudžbi nema i kad ministar obrane kupuje strano po upitno nižoj cijeni, a domaći proizvod prikazuje kao "tržišno skuplji". Čim ministar obrane koji je dio državnog aparata počne pričati o 'zdravoj konkurenciji' iako njegova vlastita država posjeduje 17% tvrtke koja se javlja na tender – jasno je da nešto ne štima.
Zamislite da Nijemac ili netko u njemačkom državnom aparatu umjesto njemačkog VWa po 30.000 eura komad ide kupovati japanski ili kineski auto po 10.000 eura komad koji se obično prodaje za 20.000 eura, bi li mogao Angeli Merkel pričati o tržišnoj konkurenciji? Kad je napokon Premijer shvatio što radi ministar obrane, zaustavio je ugovaranje kupnje zastarjelih i izrabljenih izraelskih letećih kanti predviđenih za otpad. Možda Premijer uskoro pogleda i u smjeru borbenih stanica za Patrije.
Posao s opremanjem Patrija izraelskim borbenim stanicama koje su bile konkurencija ĐĐ je neobično spor u usporedbi s vremenom dolaska na vlast i potpisa tog ugovora. Izraelci imaju kvalitetne proizvode kao i Kinezi, Japanci ili Rusi, ali ne vidim da se ministar obrane vozi u Ladi Nivi zato jer je "tržišno konkurentna i jeftinija" kako je servirao priče po medijima. Kad se bude Damir Krstičević vozio u Ladi Nivi, kineskom ili japanskom jeftinom autu – onda ću tek povjerovati u bajke da su borbene stanice Đure odbili "zbog toga što su preskupe", a ne zbog nečeg drugog.
Zato ne otpisujem mogućnost da Đuro ipak u budućnosti radi nešto poput borbenih stanica, tenkova ili sličnog oružja. Ali tek kad prestanu bilo kakve igre bez granica glede nabave preko javnih natječaja. RH je trenutno u svijetu jedna od jako rijetkih država koja umjesto svojih proizvoda kupuje tuđe, a da se još uvijek ne zna kada i kako će se to tuđe montirati da bude funkcionalno, te koliko će biti bolje ili lošije na stvarnom testiranju a ne samo na papiru.
S takvom politikom će se Đuro morat boriti u idućih nekoliko godina, tako da bi bilo dobro tražiti druge poslove pored vojnog programa. Da RH nije kupila puške od HS Produkta za svoju vojsku, nitko ih ne bi kupovao u svijetu. Isto vrijedi i za tenkove i oklopnjake, Kuwait nije obnavljao svoje M-84 u Hrvatskoj zato jer RH nije ulagala u razvoj. A Rusi jesu, i još su podmazali da bolje uđe. Upstalom, tko želi zastarjeli proizvod koji se ne poboljšava?
[/quote]
Evo 100% potpisujem. Ja vjerujem da je DDJH imao solidni bazu ljudi sa dovoljno entuzijazma koji su mogli M-84-ke pretvoriti u bolji proizvod. Da je samo HV redovito svake godina kupila bar 5 tenkova, imali bi bar 2-4 GOMBR-e 100% popunjene i spremne i kroz to bi se mogla napraviti i neka modernizacija kao Degman pa bi 84-ka postala punokrvni ratni stroj…ovako ostaju vagoni, energane i možda Patrie, iako ja mislim da se i tu može napraviti solidna priča…..
Svaka roba nađe svoga kupca.Da je M-84 nastavio sa evolucijom, stavili jači motor, bolju balističku zaštitu, novi SUV sa termovizijom, te da je HV naručila svake godine po par novih komada imali bi dokazan i respektabilan proizvod za ponuditi. Bojim se da DDJH nema više uopće mogućnosti ponuditi takva unapređenja za tenk i zato nemju što ni nuditi. A da neše tvrtke mogi napraviti top proizvod koji može konkurirati bilo kome dokaz vam je HS produkt ili Šestan, samo to su firme koje su vođena privatnim entuzijazmom kojem je bilo za cilj napraviti nešto vrhunsko, DDJH na državnoj sisi je sve drugo osim toga….
ĐĐ može napraviti sve što god netko naruči. Problem je kad narudžbi nema i kad ministar obrane kupuje strano po upitno nižoj cijeni, a domaći proizvod prikazuje kao "tržišno skuplji". Čim ministar obrane koji je dio državnog aparata počne pričati o 'zdravoj konkurenciji' iako njegova vlastita država posjeduje 17% tvrtke koja se javlja na tender – jasno je da nešto ne štima.
Zamislite da Nijemac ili netko u njemačkom državnom aparatu umjesto njemačkog VWa po 30.000 eura komad ide kupovati japanski ili kineski auto po 10.000 eura komad koji se obično prodaje za 20.000 eura, bi li mogao Angeli Merkel pričati o tržišnoj konkurenciji? Kad je napokon Premijer shvatio što radi ministar obrane, zaustavio je ugovaranje kupnje zastarjelih i izrabljenih izraelskih letećih kanti predviđenih za otpad. Možda Premijer uskoro pogleda i u smjeru borbenih stanica za Patrije.
Posao s opremanjem Patrija izraelskim borbenim stanicama koje su bile konkurencija ĐĐ je neobično spor u usporedbi s vremenom dolaska na vlast i potpisa tog ugovora. Izraelci imaju kvalitetne proizvode kao i Kinezi, Japanci ili Rusi, ali ne vidim da se ministar obrane vozi u Ladi Nivi zato jer je "tržišno konkurentna i jeftinija" kako je servirao priče po medijima. Kad se bude Damir Krstičević vozio u Ladi Nivi, kineskom ili japanskom jeftinom autu – onda ću tek povjerovati u bajke da su borbene stanice Đure odbili "zbog toga što su preskupe", a ne zbog nečeg drugog.
Zato ne otpisujem mogućnost da Đuro ipak u budućnosti radi nešto poput borbenih stanica, tenkova ili sličnog oružja. Ali tek kad prestanu bilo kakve igre bez granica glede nabave preko javnih natječaja. RH je trenutno u svijetu jedna od jako rijetkih država koja umjesto svojih proizvoda kupuje tuđe, a da se još uvijek ne zna kada i kako će se to tuđe montirati da bude funkcionalno, te koliko će biti bolje ili lošije na stvarnom testiranju a ne samo na papiru.
S takvom politikom će se Đuro morat boriti u idućih nekoliko godina, tako da bi bilo dobro tražiti druge poslove pored vojnog programa. Da RH nije kupila puške od HS Produkta za svoju vojsku, nitko ih ne bi kupovao u svijetu. Isto vrijedi i za tenkove i oklopnjake, Kuwait nije obnavljao svoje M-84 u Hrvatskoj zato jer RH nije ulagala u razvoj. A Rusi jesu, i još su podmazali da bolje uđe. Upstalom, tko želi zastarjeli proizvod koji se ne poboljšava?
[/quote]
Evo 100% potpisujem. Ja vjerujem da je DDJH imao solidni bazu ljudi sa dovoljno entuzijazma koji su mogli M-84-ke pretvoriti u bolji proizvod. Da je samo HV redovito svake godina kupila bar 5 tenkova, imali bi bar 2-4 GOMBR-e 100% popunjene i spremne i kroz to bi se mogla napraviti i neka modernizacija kao Degman pa bi 84-ka postala punokrvni ratni stroj…ovako ostaju vagoni, energane i možda Patrie, iako ja mislim da se i tu može napraviti solidna priča…..
Kume ne trebaju nam tenkovi ni ostala specijalna vozila,šta da se branimo sami od sebe.
Vojna industrija samo za izvoz(koji se nije proslavio).
Ind. i energetika,super grana pogotovo ako se mogu dogovoriti radovi na kojekakvim velikim projektima u susjednim EU zemljama ili zemljama Bliskog Istoka/Afrike.
Transport,ovdje će uvijek biti posla pogotovo specijalni vagoni za prijevoz robe i tereta.