Djeca u Hrvatskoj će živjeti kudikamo gore od svojih roditelja

Lijepo je da se Poslovni dnevnik sjetio Matina Feldsteina. Međutim, bilo bi mnogo bolje da objavi njegov tekst “Grčka bajka o uravnoteženom budžetu” koji se odnosi na glavnu temu interesa u EU i posebno Njemačkoj: postizanje primarnog budžetskog suficita u Grčkoj. Taj cilj će “trojka” uskoro postaviti i Hrvatskoj pa će i Hrvatska morai prijeći isti put kao i Grčka, samo će Hrvatskoj to biti mnogo teže. U svakom slučaju, to će biti glavna odrednica razvoja Hrvatske do daleko iza 2020. godine.

Uzgred, Wolfgang Schaeuble je nedavno objavio da će Grčka trebati i treći paket pomoći (doduše bitno manji) u 2015 što je odmah izazvalo burne reakcije u Ateni (kako znamo, sve odluke o Grčkoj se donose u Berlinu, a ne u Ateni. To znači da isto čeka i Hrvatsku).

Vratimo se sada na budućnost naše djece. Hrvatska će djeca živjeti bitno lošije od svojih roditelja iz više povezanih razloga (glavni je da se Hrvatska nalazi u tzv. “evoluciji unatrag”, a posebno zbog relacije odnos prema radu- demografija-obrazovanje. Kako znamo, i Hrvatska, kao i cijela Istočna Evropa, pati od konastantnog pada populacije. Međutim, poanta je u tome da ona unatoč padu populacije ostvaruje “višak stanovništva”: to je segment koji čine mladi nezaposleni neobrazovani ljudi koji će sutra postati neobrazovani nezaposleni ljudi srednje dobi i na kraju stari neobrazovani i nezaposleni ljudi. Udjel tog segmanta u populaciji (relativno) stalno raste

Nijemci taj segment zovu “Funktionslose Schicht” – dakle zbog toga jer takvi ljudi prođu kroz život bez traga i glasa pa ispada da bi za državu bilo bolje da se nisu niti rodili.

Rješanje tog problema počinje spoznajom da je demografija sinonim za obrazovanje, a statistiku. Hrvatska je od te spoznaje još uvijek udaljena nekoliko svjetlosnih godina – na porazne rezultate zadnje PISA-a odgovorila je namjerom donošenja nove “strategije obrazovanja” (strategije su u Hrvatskoj samo izlika za primanje plaća “iz budžeta”) a o povezivanju obrazovanja i reformi tržišta rada nitko niti ne sanja.

Dakle, uopće nebu dobro.

Naravno da neče jer od ovoga lošije nemože!

Za Techmana

Uvaženi kolega, u velikoj se zabludi. Pokušajte izračunati koliko u Hrvatskoj ima mladih ljudi (18-35) koji žive od mirovina svojih roditelja – u njihovim stanovima režije kojih također plaćaju njihovi roditelji.

Što će biti s tim mladim ljudima i tim stanovima kada im roditelji umru? Mogu živjeti samo od socijalne pomoći, ali te stanove neće moći zadržati.

Da bi im se moglo pomoći, u Hrvatskoj treba prvo utvrditi granicu siromaštva (maksimalni mjesečni prihod po članu obitelji/individualnoj osobi). Naravno uz uvjet da postoje sredstva osigurana za socijalnu pomoć a ne da o njima brine samo Caritas (kojem skidam kapu).

Jeste li na HTV-u vidjeli onu gužvu sa 2.000 ljudi u Vukovaru kod podjele Caritaspovu pomoć?

Daljnja grupa koju treba definirati i utvrditi brojnost su “skinuti” sa Zavoda za zapošljavanja. Naime nezaposlena osoba prima pomoć samo godinu dana a onda se “skida” s liste. Što mislite, koliko ima takvih ljudi?

Konačno, hrvatska nema nikakav sistem za pružanje pomoći siromašnima poput američkog food stamps. Ima samo Caritas i pučke kuhinje, što je još jedan odraz tipično “južnoslavenskog” mentaliteta i shvaćanja.

I, najgore od svega, još uvijek se panično bježi od neugodnih istina. A znate i sami da problem koji hoćete riješiti morate prvo priznati da postoji.

[emo_euro][emo_euro][emo_euro][emo_euro][emo_euro][emo_euro][emo_euro]

Fakat je da mi u prosjeku imamo po obitelji veće vrijednosti nego što ih imaju Njemci (čak , duplo !).
Njemci oko 50.000E a Hrvati oko 100.000E (u nekretninama).
Mi Hrvati smo cjeli život živjeli loše jer smo hrčkali nekretnine.
Te nekretnine , tu imovinu će nasljediti naša djeca i moći će živjeti lagodno u krajnjem slučaju od te imovine koju smo mi nahrčkali.
A za pretpostaviti je da ako smo mi uspjeli za života stvoriti velike vrijednosti da smo dio toga znanja i dio te marljivosti prenijeli i na svoju djecu.
Manjina je zgubidana , loših radnika ,ljenčina i rastrošnih koji svojoj djeci neće ništa ostaviti jer su sve pojeli , popili i posrali.

Po meni je jedini problem zaduživanje bez pokriča visokih državnih službenika na račun Države a znajući da tu lovu oni neće moći vratiti bez prodaje naše zajedničke (a ne njihove) imovine.
Nadam se da će kad-tad institucije sistema proraditi i procesuirati ih u Remetincu.

[emo_euro][emo_euro][emo_euro][emo_euro][emo_euro][emo_euro][emo_euro]

Pero, krivo si izračunao…i mi imamo nekretine ko Nijemci….njihove su
otplaćene, a naše će nasljednici / djeca / plaćati………

Jadna djeca koja se budu oslanjala na logiku “Nemam posao – ali zato imam nekretninu (stan)”. Toj nekretnini će (i dalje) padati vrijednost, a kada se bude morala prodati ako ne bude prihoda, ti novci će se brzo “pojesti”.

A što onda?

A za pretpostaviti je da ako smo mi uspjeli za života stvoriti velike vrijednosti da smo dio toga znanja i dio te marljivosti prenijeli i na svoju djecu.

Djeca onih koji su stvorili tu imovinu neće biti nesposobni privređivati .

Manjina je zgubidana , loših radnika ,ljenčina i rastrošnih koji svojoj djeci neće ništa ostaviti jer su sve pojeli , popili i posrali.
I nisu djacu ničemu korisnom naučili.