Nije li to onaj isti Stjepan Razum koji je prije par mjeseci iskazao veliku stručnost i humanost svojim tezama o Jasenovcu kao normalnom radnom logoru u kojem nije bilo sustavnog ubijanja. Nisam baš siguran što bih mislio o ovom tekstu jer ne poznajem dobro situaciju, ali sklon sam vjerovati da je čovjek poput Razuma, koji je spreman iznositi takve povijesne budalaštine, spreman isto tako brzo, bez premišljanja, poslati ljude na ulicu i priskrbiti majci Crkvi džeparac od nekoliko milijuna eura.

Toliko o novom poduzetničkom licu časne nam crkve, naravno prema uzoru na direkciju u Vatikanu.

Čim vidim da neki sindikalni povjerenik plače i poziva se na radnička prava, muka mi dođe. Tako i Jerko Grgec, koji je nepotistički došao do radnog mjesta misli da će ga članska iskaznica zaštititi.

Ludoviće, što se tiče tvoje izjave, ona je antikatolicistička. Da si umjesto Crkva naveo Židovska općina, ista bi se mogla smatrati antisemitskom.

Pretpostavljam da uopće nisi pročitao čitav razumov članak, već samo njegovu interpreaciju od strane “objektivnih” medija.

Jasenovac nije bio normalan radni logor ni za vrijeme dok je u RH na vlasti bila ustaška vlast niti kad je bila partizanska vlast. Bilo je isto.

Poslovanje HKD-a sv. Jeronima bilo je sve do kraja 2010. pozitivno. Na računu se tada nalazilo oko 700.000 kuna, a dugovanja naših kupaca iznosila su par stotina tisuća kuna. Uprava s mons. Kolarićem, Vinkom Fostačem i Marijanom Majstorovićem na čelu, u nepune dvije godine uspjela nas je gurnuti u dugove, dva puta neuspješno su pokušali podijeliti svim zaposlenicima otkaze, a oni su bili izloženi svakodnevnom mobbingu i ponižavanju.Isto tako, puno je neistina, poluistina i laži u Razumovim tvrdnjama. Nije prodan nikakav stambeni prostor nego podrum, i to ne zbog namirivanja naših plaća, nego zbog enormno visokih odvjetničkih troškova koji su došli na naplatu nakon dugogodišnjeg nastojanja Društva da pokuša spriječiti prodaju stanova koji su bili dio njegove nacionalizirane imovine. Nadalje, valja naglasiti da se najamnina naše knjižare isplaćuje Zagrebačkoj nadbiskupiji, i to u iznosu od skoro 11.000 kn mjesečno. Što se mene pak tiče, u tekstu piše da sam dobio otkaz što jednostavno nije točno, i Društvo tek treba pokrenuti sudski postupak kojim će pokušati dobiti nadomjestak suglasnosti koju mu je RSRH već dva puta odbio dati. Dodao bih samo da se ne bih upuštao u takvo što da ne vjerujem kako taj postupak mogu dobiti. Napominjem da se svi podatci koje sam iznio lako mogu provjeriti, i da bi svi zaposlenici u miru prihvatili svoje otkaze da su se predsjednik Razum i Upravni odbor ponašali prema njima ljudski, i da su uložili bilo kakav napor u pokušaju sanacije štete koju je prouzročio mons. Kolarić.

Haha. Pobuna u Crkvi. Sta je? Dat ce bog? Ili nece? Zasto se crkva bavi biznisom? A jos dobija novce od drzave. Zasto drzava crkvi daje te novce kad se crkva bavi biznisom. I jos jedno pitanje, ako se crkva bavi biznisom, a jasno je iz ovoga da se bavi, zasto je oslobodjena poreza? Agencija za zastitu trzisnog natjecanja bi trebala reagirati t.j. reagirala bi kad bi znali sto rade. Buduci da tamo sjedi hrpa mediokriteta – sute ko zaliveni.

Meni je ovo klasična poslovno-luzerska priča. Ako su ti prihodi iz mjeseca u mjesec puno manji od izdataka, upadaš u napast da založiš kod banaka “svoje” vrijedne nekretnine, kako bi dobio svježi keš, tj. jedeš vlastitu supstancu, jer će u konačnosti banka sjesti na nekretninu. Gledajući širu poslovnu politiku, nije sve tako crno: banka dobiva zgradu, netko treći ju jeftinije kupuje, obnavlja, iznajmuljuje … itd. Ekonomija napreduje, ako je protočnost kapitala veća. Zašto bi se uopće nekretnine čuvale za dobrobit društva čija je izdavačka djelatnost skromna, bez obzira na dugogodišnju tradiciju? Mislim da je ovo temeljno pitanje i iskreno na njega treba odgovoriti, jer u konačnosti ovaj je život darvinovska borba za opstanak gdje se svatko ima pravo boriti za koricu kruha, bez obzira na sredstva. Na koncu konca propali su puno veći sustavi od ovog društva. Ovaj način razmišljanja je sasvim legitiman, kad ne bi bilo čovjeka kome je opće dobro važnije od privatnog.Zato doktore Razum držim vam fige da konačno otrgnete Grgecove od majčine sise i pustite ih u život da konačno zarađuju za svoj život, a ne da žive od Drušva koje nije njihova obiteljska ostavština.

Upravo je nevjerojatno kakvi su to ljudi zasjeli na čelo HKD-a. Predsjednik mu je povjesničar koji iznosi notorne gluposti i konstrukcije o Jasenovcu, ujedno i svećenik koji govori o tržištu i profitu i ne libi se izbaciti ljude na ulicu, dok je svojedobno ravnatelj toga književnog društva bio – automehaničar (!?) Pitanje je bi li predsjednik HKD-a tako hladnokrvno konstatirao kako je čak i ministrica Holy svojedobno dobila otkaz (a što su tek onda puki zaposlenici HKD-a?) kada bi se radilo o njemu osobno. Zar takvi ljudi trebaju predstavljati katoličku crkvu? Ali predsjednik HKD-a zna on da je uhljebljen za vijeke vjekova u toj moćnoj crkvi, koja je, usput rečeno, ne bi trebala biti profitna organizacija u kakvu se pretvara sve više. Zato se od nje ni ne može očekivati da će, unatoč nagomilanom bogatstvu, podržati Društvo koje očito nešto i vrijedi kada je uspjelo ovako dugo opstati. Gdje su nestali crkveni uzori skromnosti i isposništva poput Sv. Franje Asiškog, da ne spominjemo druge, a kamoli najviši uzor? I onima koji vole lupetati o tržištu treba jasno poručiti da sve djelatnosti ni ustanove ne mogu poslovati s profitom.

Selektivno prihvaćanje članstva u jednoj udruzi, instrumentalizacija visokopozicioniranog svećenstva i očita nevoljkost da se kazne pravi krivci upućuju na jednostavan zaključak: Razum je samo igrač iza kojega, očito, netko stoji.Da ovdje nisu napisane neke vrlo precizne rečenice, kao što je npr. ona da nitko od Razumove gospode nije za vrijeme skupštine izustio ni riječi, sve ovo ne bi smrdjelo do neba. Ali, nažalost,smrdi. A ono što je izgovorila članica Upravnoga odbora, gđa Vekić pokazuje svu moralnu iskvarenost predsjednika HKD-a sv. Jeronima. To je valjda novi, renesansni tip katoličkoga svećenika: hladan,bezobrazan, funkcionalan i pokvaren do srži.

Jedan ispravak: Mladen Škvorc vicekancelar je Nadbiskupskoga duhovnog stola, a ne zamjenik Nedjeljka Pintarića, moderatora Nadbiskupskoga duhovnog stola.
No u svakom slučaju bilo bi, s obzirom na završetak članka, zanimljivo saznati kako je to predsjednik HKD-a sv. Jeronima, inače pročelnik arhiva Zagrebačke nadbiskupije, zamislio da uz potporu tako visokih dužnosnika Zagrebačke nadbiskupije kao što su Nedjeljko Pintarić i Mladen Škvorc podigne tužbu protiv Jurja Kolarića, prebendara i predstojnika vijeća za kulturna dobra iste nadbiskupije.

[emo_funta]

Ne znam što je poraznije. Da li je to spoznaja da je članove uprave Društva više briga za to da materijalna dobra Društva pripadnu Crkvi, nego za zaštitu same opstojnosti, ali i kulturne djelatnosti Društva, koje je utemeljeno 1868., i kao takvo pripada najstarijim hrvatskim kulturnim ustanovama, uz Maticu hrvatsku i HAZU, kao što se može isčitati na web stranicama Društva. Ili je to činjenica da visoki dužnosnici Crkve koji vode ili su vodili Društvo ničim ne pokazuju da cijene niti čovjeka kao čovjeka, niti savjestan i u javnosti po kvaliteti prepoznat rad uredništva Društva svih ovih godina. Ili je to, vjerojatno najporaznije, činjenica da iste visokopozicionirane osobe iz Crkve ne prežu od sredstava manipulacije i prijevare, koja bi trebala opravdati cilj.

A što je cilj? Da li je 2.000 kn mjesečno doista dovoljno da pokrije kulturnu djelatnost Društva? Da li netko doista smatra da je rad Društva bio toliko marginalan, u svojoj punoj djelatnosti?

Postavlja se pitanje kako je Društvo svih ovih godina financijski opstojalo, k tome bilo i u pozitivnom financijskom poslovanju, da bi u svega par godina bilo dovedeno u teške gubitke? Članak otkriva informacije da je do toga došlo nesavjesnim upravljanjem Društvom, a ne normalnim troškovima poslovanja.

HKD sv. Jeronima se bavi kulturnom djelatnošću, cilj Društva nije proizvoditi novac. Njegov je cilj biti izvor promicanja kulture i kršćanskog svjetonazora, te održati svoju tradiciju koja je na ponos hrvatskog naroda. Stoga bi zadatak Crkve treba biti zaštititi ne samo opstojnost, već i kulturni nivo i značaj Društva, radije nego da mu potkopava opstanak ubiranjem visoke rente za knjižaru.

Toplo se nadam da će se unutar Crkve naći onih koji doista demonstriraju da žive sukladno kršćanskom svjetonazoru, ali i u skladu sa samim Božjim zapovijedima, te da će zaštititi Društvo od kulturne (a možda i od općenite) propasti, ali i osobe (sada već bivše) djelatnike koje svojim djelovanjem godinama održavaju prepoznatljivost rada Društva. Jer, vrijeme za djelovanje je sada, nema vremena za čekanje, poslije će biti kasno!

Jer, ako oni koji nas trebaju voditi u vjeri, ne demonstriraju u svom životu da li doista vjere imaju, kako mi ostali možemo opstati u vjeri?

Pozdrav svoj braći po Kristu, i neka vas On vodi.