Kao jedan od 4,3 milijuna nevoljkih posrednih dioničara Croatia osiguranja, glasam za prodaju najboljem ponuđaču. Kao prvo, uopće ne želim biti vlasnik Croatia osiguranja jer ima puno perspektivnijih osiguratelja, a kao drugo, puno mi se više sviđa da se tako financira država umjesto da me oporezuje sa svih strana.
Država nema što raditi u vlasništvu tržišno orijentiranih kompanija. To je klasični sukob interesa jer je primarna uloga države da regulira tržišnu utakmicu. Neka u tu svrhu ubire porez jednako od svih kompanija, a ne da još ubire i dividendu samo od nekih. Ako ubire dividendu samo od nekih, onda joj je u interesu da upravo ta društva pobijede u tržišnoj utakmici i onda samo njima pogoduje.
Sindikati su isto u sukobu interesa po tom pitanju. Naravno da se njima sviđa biti pod kapom države jer onda kompanija ne mora tjerati uspjeh kroz produktivnost zaposlenih kao što je slučaj u privatnim osigurateljima. Oni se uvijek mogu osloniti na državu koja ih može iz zajedničke kase dokapitalizirati, pa se mogu bez velikog stresa družiti na poslu. Mogu čak komotno imati privatni biznis sa strane.
Inače, povrat na kapital (ROE) Croatia osiguranja je oko 4-5%, a najbolji imaju preko 10%. A i veliko je pitanje koliko su financijski izvještaji Croatie realni kad država praktički samu sebe kontrolira kao vlasnika.
Posljedice prodaje bit će široke…CO ima veliki udio tržišta jer ljudi postovjecuju to s držAvom…kad kupi stranac ili privatnik to neće više biti slučaj. Drugo,CO je veliki sponzor i.podupiratelj hrvatskog sporta…kad udju stranci odmah će zatvorit tu pipu…