Široka lepeza proizvoda obično je “zaštitni znak” nesposobnog i nestručnog hrvatskog menadžera. To ponajprije znači nesposobnost da se istraži tržište, naprave analize profitabilnosti i nađe fokus.
To je vođenje tvrtke po socijalističkoj inerciji, a iz ovog teksta se vidi da su ti ljudi ovješeni o državu – te im Šume trebaju dati cijenu koja njima odgovora, a ne tržišnu; te ih lokalne zajednice trebaju poštapati; pa krediti HBOR-a, pa brisanje dugova kroz predstečajne nagodbe.
Problem je izgleda isti kao u građevinarstvu – nesposobni i nestručni vlasnici i menadžeri doveli su cijelu branšu na dno, a svatko im je drugi kriv osim njih samih.
Široka lepeza proizvoda obično je "zaštitni znak" nesposobnog i nestručnog hrvatskog menadžera. To ponajprije znači nesposobnost da se istraži tržište, naprave analize profitabilnosti i nađe fokus.
To je vođenje tvrtke po socijalističkoj inerciji, a iz ovog teksta se vidi da su ti ljudi ovješeni o državu – te im Šume trebaju dati cijenu koja njima odgovora, a ne tržišnu; te ih lokalne zajednice trebaju poštapati; pa krediti HBOR-a, pa brisanje dugova kroz predstečajne nagodbe.
Problem je izgleda isti kao u građevinarstvu – nesposobni i nestručni vlasnici i menadžeri doveli su cijelu branšu na dno, a svatko im je drugi kriv osim njih samih.
Točno. A i sto je to strateški, a sto equity partner?
Ako izdaju nadredjenu obveznicu? Jel i to onda “nadredjeno” partnerstvo?
Kad se sinek igra s tatinim firmama…..fino je napredovao, a i firme su (još) žive….
A čim čujete izraz *strateški” odmah znate da su suspendirana sva pravila i da nastaje programirana, svjesno stvorena anarhija u kojoj glavnu riječ vodi komiteta diskrecija.
Po većini parametara društvenog i političkog života vratili smo se u FNRJ iz 1945., i u tom kontekstu govoriti o ulaganjima skoro je groteskno.