Porezom na meso subvencionirat će se EU poljoprivreda i stočarstvo, slično kao što se i porezom na cigarete subvencionira uzgoj duhana. Već viđena socijalistčka kružna ekonomija u kojoj građani plaćaju sve više izmišljenih nameta i žive sve lošije, a političari upravljaju sve većim i većim proračunima i žive sve bolje.
Prekomjerno konzumiranje mesa nije samo ekološki, nego i zdravstveni problem. Konzumiranje mesa svaki dan (ponekad I vise puta) dakako nije zdravo. Tako da je uvođenje tog poreza dvostruko korisno. Nezdrava prehrana i nezdravi način zivota jos uvijek uzrokuje znatno vise smrti od korone, gripe i svih zaraznih bolesti zajedno.
IARC (international avisodry committee) je 2014. utvrdio svo prerađeno meso kao Grupu 1- opasnih i dokazano kancerogenih supstanci (pušenje, azbest i sl.), a crveno meso u Grupu 2A-vjerojatno kancerogenih.
Poveznica WHO (World Health Organisation): https://www.who.int/features/qa/cancer-red-meat/en/
U tom smislu posve je logično uvesti destimulirajuće poreze i trošarine, a ukinuti svaki oblik subvencije na proizvodnju mesa, ne samo zbog ekoloških šteta, već i upravo zbog opasnosti po zdravlje građana. Smrtnost od raka je na drugom mjestu odmah poslije bolesti cirkulatornog sustava za koje se isto postoje dokazi o povezanosti s konzumacijom mesa. Pri tome trošarine ne smiju biti prihod države već prihod zdravstva koje snosi najveći teret zbrinjavanja posljedičnih bolesti, tako da građanin koji se razboli od raka kroz trošarine već plati cijenu svojeg liječenja.
Od 2014 godine svaki roditelj koji svome dijetetu stavi salamu u sendvič počinio je zlostavljanje djeteta, slično kao da mu je ponudio cigarete.
Eto proizvodnja voća i povrća je kao ekološka. Količine pesticida koje dolaze u vodu su puno opasnije od CO2. Kako za ljude tako i za cijeli okoliš. Ali to nije u “fokusu” klimatskih histeričara.
Uzgoj životinja za prehranu zahtijeva desetak puta više obradive zemlje, vode i energije od proizvodnje hrane izravno iz biljaka.
Odustajanjem od proizvodnje mesa se izravno i bitno smanjuje zagađenje svake vrste. Manje mesa je manje pesticida za uzgoj krmiva, što znači manje co2 za proizvodnju pesticida, više čiste vode, energije i zdravlja.
Najnaivnije od svega je vjerovati da će bolesni i potrebiti jednog dana zaista vidjeti te novce koje su tijekom života platili kroz “porez na meso”. Jednom kad taj novac prepustite političarima, on se dalje troši potpuno netransparentno i ako se jednog dana zaista razbolite, do tog trenutka je taj novac već odavno potrošen.