OIB bi u svakom slučaju trebao biti tajan ali on to nažalost nije, to pokazuje činjenica da se njime služe sve tvrtke i institucije u zemlji, pa i dopisi koje primaš imaju poseban prozorčić koji otvoreno pokazuje OIB primatelja na pošiljici (totalna glupost). Čak kad hoćeš dati oglas u Oglasniku traže te OIB (glupost). Osiguranja i druge tvrtke ga već imaju (odakle i zašto?) prije no što uopće počneš poslovati s njima i samo provjeravaju da li odgovara (više nego čudna praksa). Institucije loše čuvaju osobne podatke, OIB se ne koristi i čuva kako bi trebalo, posvuda je dostupan i potreban da bi uistinu bio čuvan i siguran. To je veliki propust nadležnih organa i otvoreno pokazuje da nisu dovoljno daleko mislili kad su krenuli time.
Otkuda ta glupost da OiB treba biti tajan?
Imaš ga jasno otisnutog na zdravstvenoj, osobnoj, putovnici … i, kako RMG primjetio, još na hrpi dokumenata.
Zakon ni jednim slovom ne govori o njegovoj tajnosti, pa me stvarno zanima zašto se stvara ta fama o sigurnosnom propustu.
OiB samo doprinosi jednoznačnom povezivanju tvojeg imena sa upravo tobom kao osobom i on je, da citiram članak zakona “…jedinstven, nekazujući, nepromjenjiv i neponovljiv.”
Dakle OiB sam po sebi NIJE tajan!
No s druge strane ni puno ime i prezime zajedno sa adresom nije baš previše pametno obznanjivati bilo gdje i bilo kome.
Otkuda ta glupost da OiB treba biti tajan?
Zakon ni jednim slovom ne govori o njegovoj tajnosti, pa me stvarno zanima zašto se stvara ta fama o sigurnosnom propustu.
Krađa identiteta i s time povezane kriminalne radnje? To da OIB mora biti tajan i čuvan se razumije samo po sebi, to ne treba eksplicitno stajati u zakonu. To nalaže zdrav razum. Činjenica i praksa je pak takva, da je taj OIB sve samo ne tajan i čuvan, jer se OIB koristi u previše svrha gdje mu nije mjesto i potpuno otvoreno i nezaštićeno. To ne smije i ne može biti.
Aha je baš je OiB kjučan za krađu identiteta.
Krađa identiteta lako je moguća i bez OiB-a. Krađa identiteta je širok spektar kriminalnih djela i kod njega u pravilu zakazuju neki drugi sigurnosni protokoli.
Bio sam nekoliko puta u situaciji da me prilikom podizanja gotovine na šalteru banke nisu uz bankovnu karticu tražili i osobnu. Ili netko ti ‘digne’ tu istu karticu i PIN, a zatim ti na bankomatu napravi isplatu. Gdje je u tim pričama uopće OiB, a u oba slučaja imaš krađu identiteta??? A da ne pričam o on-line plačanjima kreditnim karticama gdje nije potrebna nikakva autorizacija PIN-om…
OiB sam po sebi ne znači ama baš ništa jer je po samoj definiciji upravo takav “jedinstven, nekazujući, nepromjenjiv i neponovljiv” i kao takav u krađi identiteta ima marginalnu ulogu.
Funkcija OiB-a nikada nije i neće biti zaštita od krađe identiteta, bilo fizičkih ili pravnih osoba.
Hebate pa svaka firma je obavezna istaknuti OiB!!! Zamisli što sve možeš napraviti ako se dokopaš OiB-a recimo INA. 🙂