20 milijuna turista ostavi oko 10 milijardi eura. A mogli bi barem dvostruko više. Da smo uređena država samo turizam mogao bi zaraditi naše mirovine. A vrijedi i obrnuto. Kakva bi tek sirotinja bili da nije tog turizma.

Slažem se da smo dostigli svoj maksimum što se tiče brojki. Sad treba ići na dizanje kvalitete destinacija, proširenje ponude te podizanje pojedinačne kvalitete smještaja! Trebalo bi razmisliti i o zabrani daljnje gradnje apartmana kako bi se izbjegla masovna apartmanizacija i betonizacija obale, a nove apartmane odobriti tek kad u nekom mjestu netko prestane obavljati djelatnost.
Tako bi iznajmljivači mogli ulagati u kvalitetu postojećeg smještaja jer bi znali da do idućeg ljeta ponuda neće narasti za dodatnih 20% ležajeva i time im rušiti cijene pa im svako ulaganje činiti skupim i besmislenim.

Koji mudrac, a uhljeb! Izostanak strategije i prekomjerna fiskalna opterećenja produžuju stihiju! Razlog je i u nekompetentnom i nepotrebnom ministarstvu! A o rektarskoj Turističkoj zahebnici da ni ne pišem…

Evo upravo na drugom portalu piše da HTZ ima 229 direktora! 229! A koliko još poddirektora, zamjenika, tajnika i koga sve ne. Možda bi ta “nova” strategija mogla uključivati i rezanje ove brojke na nulu.

Čemu novo razbacivanje novca u strategije, koje ostaju mrtvo slovo na papiru? A kojeg, nota bene, daju turisti, u obliku plaćanja kur taxe. Oko 100 mio. € svake godine turisti ostave ovoj vukojebini od zemlje samo na osnovu boravišne pristojbe. Umjesto da se s tim novcem djeluje lokano (šetnice, biciklističke staze, parkinzi,parkovi, klupe, lungomari..) vodena glava zvana HTZ guta sve živo. I evo jedan primjer iz sulude strategije koja je masno plaćena consulterima. Naime, u strategiji stoji da će se od 2013 do 2020 napraviti 19 golf igrališta, do danas nije napravljeno niti jedno. A da ne spominjem tužbu investitora na Srđu, na sudu u New Yorku, u visini od 500 mio. $, zbog ometanja projekta. Ljudi su već prije desetaak godina uložili pristojan novac a ne mogu ništa praviti. Ima takvih projekata na desetine a ministar zuji po sajmovima, troši vrijeme na zderačinu i pijaču, te nama priča lovačke priče.

Ovaj lik priča o maksimumu, a možda nismo ni na početku. Za početak nek si malo pričaju sa turistima iz najbližih susjednih zemalja, austrije, italije, njemačke i mađarske koji dolaze automobilima i njihovim iskustvima o neviđenom maltretiranju sa naplatom cestarine i graničnim prijelazima na kojima se čeka satima. Što radi tzv. bruselska diplomacija da RH i danas u 2019. godini ima granicu sa EU i koja i u 2019. godini nema slobodan protok ljudi kao ostale članice EU.