Ali bakiceee, uz mix poštovanja prema vašim godinama i Vašem višenamjenskom tjestomjesu, da se ipak vratimo korjenima.
Dionice su rizični vlasnički papir i predstavljaju udio u nekom gospodarskom subjektu koji obavlja određenu gospodarsku djelatnost kojoj je krajnji cilj ostvarenje nekakve koristi (uglavnom profita). Kad se očekuje da ta korist bude veća, raste vrijednost vlasništva i obratno. Ta očekivanja obično se odnose na vidljivu budućnost. Što je budućnost jasnija, lakše je predvidjeti kakvo će biti poslovanje i to ugraditi u cijenu dionice.
U vrijeme recesija ta budućnost postaje nejasna i neizvjesna što smanjuje očekivanja, povećava rizik i ruši cijenu dionica zbog averzije investitora prema riziku.
Naprosto, pojavljuje se previše "što ako" faktora. A zaista je moguće da se iz takvih uvjeta desi neka veća nevolja koja znatno umanji vrijednost dionica, kako pojedine firme tako i cijelih sektora i gospodarstava. Primjerice, kako je Bear Sterns propao, a još je mogao i povući cijeli financijski sektor za sobom da nisu Ameri brzo reagirali i sanirali štetu. Da nisu, taj domino efekt bi zasigurno dospio u Guinessovu knjigu rekorda.

Dakle, mada bi mi to voljeli dionice nisu oblik štednje koji donosi dobit između 20 i xxx % godišnje, te shodno tome nemamo pravo tražiti od nikoga da nam da nešto što nas ne ide. Trebamo se strpiti dok vidljivost ponovno postane bolja, tada će se smanjiti rizik, a vrijednost dionica približiti, dostići, pa i prestići svoju fundamentalnu vrijednost, po krasnom hrvatskom običaju 🙂

Ukratko, u cijenu dionice se ugrađuju poznati i nepoznati faktori, tj. moguća iznenađenja. Nešto poput vožnje automobila. Ti imaš svoju "traženu putnu brzinu", ali ne možeš je se držati na nepreglednim i opasnim mjestima, gdje te nešto može iznenaditi pa si moraš ostaviti prostora za reakciju, kočenje i slično.. Kad je sve pregledno, onda nabiješ gas.

I znam ja da ti, mi, oni, svi ovo već znamo, ali čini mi se da ipak ponekad zaboravimo na bit ove naše igre, pa bi htjeli da fondovi voze 300 i kroz naseljena mista 🙂

Drago mi je vidjeti da se educiraš. Jesi onda shvatio da je inflacija "zarazni" rast cijena, tj. pad kupovne moći novca. U konkretnom slučaju navedenom u članku strah od inflacije temelji se na poskupljenju temeljnih energenata, koji stoga povećavaju troškove gotovo svake gospodarske djelatnosti kao i individualne troškove potrošača. Gospodarski subjekti troškove prevaljuju na cijenu proizvoda, potrošačima kupovna moć slabi, te u ulozi zaposlenika traže veće plaće, što formira petlju dizanja cijena i plaća -> inflaciju. Kad bi gospodin Petrov svaki put argumentirao ove elementarne ekonomske pojmove, to bi imalo inflatorni učinak na njegovu plaću i količinu suvišnog jutarnjeg teksta, što bi u konačnici oborilo produktivnost hrvatskog gospodarstva jer bi se previše vremena trošilo na čitanje komentara T.Petrova.
Također, osobi koja je redom sve postove na ovom članku ocijenila jedinicom, bilo bi lijepo da te ocjene elaboriraš i svojim pogledom na stvar. A osobno sam uvjerenja da se samo iživljavaš. U tom slučaju, želim ti da napokon odrasteš i počneš pridonosit ovom društvu nečim korisnim.
[/quote]

Hvala na brizi … da i nisam bio upucen u elementarna znanja makroekonomije nesto bi naucio iz clanka na wikipediji ….da sad tu ne bi zapoceli neko osobno prepucavanje svima bi preporucio ovo sto g. Rober Jezic kaze u Lideru : "Tko se želi baviti ekonomijom, trebao bi više čitati."