Logika glavnih ekonomista banaka je kao kod generala poslije bitke.

Kada su plasirali sredstva te iste njihove banke( napr. vlasnica Splitske banke koja u ukupnom grčkom dugu ima veliki dio potraživanja, cca 100 milijardi Eura) bili su vođeni nekim internim rejting modelima koji su u cijelosti ekonomsko-matematički, sada kada dužnik nije u mogućnosti vratiti dug, sada se ta ista situacija objašnjava nekim ne ekonomskim modelima, nekim ne ekonomskim analitikama, nego političkim modelima nekim političkim analitikama.

Svojim ekonomskim modelima u koje su se ,kako je Derrida jednom dobro zamijetio, zaklinjali kao u evanđelje,da bi privukli depozite, investitore i ostale izvore financiranja, sada ti isti modeli ne mogu objasniti dužnikovu situaciju nemogućnosti povrata duga.

Generali poslije bitke sada bljuju neke političke floskule, a istovremeno sakrivaju činjenicu na koju je upozorio Steven M. Davidoff u svom prilogu: Dvije banke, dvije priče o krizi, gdje kaže:

„Regulatori i banke još nisu postigli dogovor o zbrinjavanju hipotekarnih dugovanja na bilancama preostalima od financijske krize, a kamoli odgovornosti koju ove banke snose zbog prodaje tih hipoteka investitorima.“