hvala Zorane, tada si još bio premijer i za ovaj RAST si ti zaslužan
Hrvatska raste i nema vise povratka na staro.
Za Mollera
Uvaženi kolega, mišljenja su slobodna ali su činjenice svete. Pogledajte članak “Tinder box of the emerging markets?”; podnaslov “Gross External Debt as a percentage of GDP”; FT 23.10.2013.
Dakle, iz grafikona je vidljivo da je bruto vanjski dug Hrvatske još tada (2013) bio oko 1o5% BDP-a. Podaci su od Joint External Debt Hub i CLSA. Milanović meni ide na živce vjerojatno daleko više nego Vama, ali bi bilo iluzorno očekivati od njega da uopće razumije kakav je trend u pitanju i što je on kao premijer mogao i trebao učiniti da se trend tog zaduživanja smanji. Njegov nivo je frajerska nonšalantnost – podsjeća me na poslovicu “Pas koji laje ne grize”. Kada bi netko sjeo s njim da mu rstumači ovu problematiku dobrano bi ga zbunio.
@Marx
znam da Zoran nije ništa kriv, kriv je stari Stipe što ga nije dao za boksača, od kada više nije premijer malo se šalimo na njegove izjave o rastu
Ne vidim nikakve promjene na bolje u ZDRAVSTVU…
Kod bivše Vlade, već bismo dobili DRUGU UPLATU, a Nova Vlada, nije osigurala novac niti za
prvi mjesec plaćanja / kasne s plaćanjima/ U VELJAČI- još nismo dobili – ni kune…!
Zoran je bio i ostao svadljivi bezveznjak i štetočina! Problem je bio što smo mi to tolerirali!
Sasvim je jasno da Crobi ide dolje
Puno doktora oko balkanskog pacijenta – ali liječenje nikako da započne
Nešto nam je svima promaklo: ovaj vanjski dug treba promatrati u kontekstu svega ostalog zbog čega se Hrvatsku vani naziva “balkanskim pacijentom”. Nikakvo čudo – najbeznačajnija država u EU (po izvozu industrijskih proizvoda u Njemačku kao postotku BDP-a) je istovremeno i jedna s najvećim vanjskim dugom (opet naravno odnosu na BDP). A potpredsjedniku Sabora Tepešu u ovakvoj sitaciji ne pada na pamet ništa pametnje nego gurati zakon o lustraciji. Već su te činjenice dovoljne da se svatko zapita što s tom državom nije u redu – ne samo u ekonomskom nego još više u socijlno-psihološkom smislu. Grčka, naravno, ima još veći dug, ali ona je sada “prišarafljena” pa se može više smatrati rekovalascentom nego pacijentom. Slovenija i Madžaska ne pripadaju Balkanu nego centralnoj Evropi, a Slovenija se ionako izvukla iz akutne krize dok Madžarska u ozbiljnoj ekonomskoj krizi nije niti bila.
Kakve to ima veze s Milanovićem? Vani se također primjećuje da Hrvatska ima enorman broj doktora na tzv. “političkim” funkcijama – jedan od njih (Željko Reiner) je najzad postao i predsjednik Sabora. To je šlag na kavu 150 registriranih tzv.”političkih partija”. Podsjetimo, prije dvije godine su dva doktora – Gabrić i Kujundžić – u samo mjesec dana osnovali dvije “političke” partije.
E pa naravno da se vani mnogi pitaju što rade svi ti silni doktori u “politici”? Pa doktori se bave pacijentima, zar ne? Kako oni rade svoj doktorski posao u bolnicama ako se tako odnose prema svom glavnom pacijentu, državi u kojoj žive?
Tu leži glavna Milanovićeva šansa (tko poznaje mentalitet naših ljudi jasno mu je da će on opet postati predsjednik SDP-a i da su šanse Zlatka Komadine nikakve): kad krene hajka na krive doktore na krivim funkcijama kao glavne krivce svih naših nedaća, to će za njega biti šans kakvu je samo mogao poželjeti i koju će znati itekako dobro iskoristiti.
Zaključak: jadni svi mi!