Bit će zanimljivo pratiti da li će se Hanfa kod Uljanika “napraviti Tošo”, odnosno praviti se da ne vidi da Uljanik sa 200 milijuna vlastitog temeljnog kapitala namjerava kupiti 3.maj koji samo na kamate na svoj dug godišnje plaća 250 milijuna kuna.
U bilo kojoj državi s tržišnom ekonomijom to bi se drastično odrazilo na cijenu dionica tako ambiciozne firme, a sasvim sigurno i na uvjete opstanka menadžmenta.

Ključ problema nije naveden u samom tekstu nego u rečenici ispod slike: “Nitko ne zna koliko su brodogradilišta u međuvremenu natukla novih dugova”. Jer smanjenje dugova (i tereta kamata) na iole prihvatljivu mjeru je ono od čega sve treba krenuti.

Ovo što se radi su infantilne improvizacije.