Cestitam Poslovnom sto je mozda prvi od medija u Hrvatskoj prenio jedno misljenje struke o stanju u brodogradnji.

Doslovce briga me sto puem doprinosa radnika i kooperanata se uplati u prpracun jednako koliko su subvenicije.
Meni kao poreznom obvezniku nista ne znaci da kooperanti uplacuju doprinose na place a moja tvrtka (drzavna brodogradilista gube).
Znaci zbog socijalnih davanja koja se izbjegavaju kada se ugase brodogradilista ali ta davanja su puno manja nego godisnje subvenije pa za poreznog obveznika je puno bolje da se ugase brodogradilista kakva su sada.

1. da li bi te pare ulozene u neke druge svrhe, bilo direktno, bilo indirektno kroz smanjenja nameta u druge svrhe donijelo vise efekata za HR
2. Jos bi bilo opravdano da ulazu u capex, ali uz pomoc ovih sredstava financiraju se samo tekuci troskovi, odnosno ne vidi se napredak i subvencije i potpore moraju ici ZAUVIJEK
3. kalkulacije koje se rade u brodogradilistima za brodove, bilo zbog nestrucnosti bilo zbog gluposti, su negativne, odnosno svjesno se stvara gubitak po svakom proizvedenom brodu…

Gašenjem neke tvrtke jako teško se na tržištu otvara mogućnost ostvarenja novog zapošljavanja. Ako brodogradilišta u BDP države sudjeluju sa čak 12% koliko tek to znači za one ljude i gradove gdje su smješteni? Pa, zar primjeri iz nedavne prošlosti kad su propadali primjerice poljoprivredni kombinati i doveli do rasula u poljoprivredi nama ne govore ništa?
Nisam zagovornik vječnog poreznog stimuliranja gubitaša. Po meni jedan od načina pomoći brodogradnji je objedinjavanje svih inputa u brodogradnju (zašto ne bi licitirali za lim svi zajedno?) putem privatne tvrtke koja će se financirati na razlici u cijeni koju sada plaćaju i ugovorene cijene koju bi licitirali. Itako za sva brodogradilišta – tkz futures ugovori.
Gledao sam jednu analiz ulaznih troškove repromaterijala. Za istu pumpmu primjerice plaćeno je 300% više kad se usporedi najjeftinije i najskuplje plaćeno. TO JE ULOGA DRŽAVE: Ogdovorni vlasnik to nikada ne bi dozvolio!
Ili Zašto svi zaposleni nidu

Na razini države postoji udruženje Jadranbrod koje objedinjava nabavu i još neke funkcije. No izgleda da svejedno svako brodogradilište nabavlja za sebe ponešto. U ekonomiji se promjene događaju samo uz prisilu i to okrutnu. Ako su brodogradilišta u vlasništvu države i uprave postavljene od strane Vlade tu nema potrebne ekonomske prisile. Ljudi znaju, svjesni su da će država na kraju sve podmiriti i ponašaju se komotno.
Lobi brodograditelja je bio prejak i u onoj i očigledno ovoj državi i zato ćemo do daljnjega trpjeti njihovu ucjenu.

nije mi baš jasna ova računica. ako domaća brodogradnja ima prihod od 700 milijuna dolara zašto bi tome pribrajali i dobavljače i kooperante kad je to kao rashod uključeno u cijenu finalnog proizvoda – broda. drugo, ekipa stalno spominje koliko iznosi izvoz koji brodogradnja ostvaruje a nikako da spomene uvoz. ovo je zgodna apologija brodogradnje. nije za zamjeriti. koja struka ne bi branila svoj opstanak.

mvarga, inputi su praktično već i objedinjeni – postoji konzorcij jadranbrod cinimise koji služi toj svrsi. Ovo drugo definitivno stoji. Također se zna da razni kooperanti nabijaju nerealne troškove, i to u dogovoru sa upravom, im ih i po sudovima od one afere takvih.

Najveći je problem korumpirana, nesposobna i politički podobna uprava. Već 15 godina se ništa ne mijenja, a zna se šta treba napraviti.

60% materijala je uvoz, a cinimise da je materijal 60% cijene broda. Tako da je ukupan izvoz oko 66% cijene broda.

loma. Nije brodograđevni lobi, nego politički kriv za stanje u brodogradnji.

Kolege,

I meni je muka kada vidim koliko novaca poreznih obveznika se prelijeva u brodogradnju. Još mi je veća muka kada vidim koliko se tih istih novaca prelijeva u poljoprivredu (valjda >5X više !!).
Ali da li je rješenje sada jednostavno zatvoriti brodogradilišta da bi se ta davanja izbjegla? Također da li je rješenje putsiti da svi poljoprivredni kombinati propadnu i seljaci zajedno sa njima?
Po meni definitivno nije.
Brodogradilište koje je preživjelo >100 godina, gdje se izmjenilo 6 država i pitaj boga koliko vlasnika sada jednostavno zatvoriti jer postoje problemi? Znate li vi koliko je truda i znanja uloženo u taj posao u zadnjih 100 godina. Što mislite da se neko sjetio da može tek tako početi graditi tako komplicirane objekte kao što je brod? U brod je ugrađeno 500.000 (!!!) elemenata. To je jedan od najkompliciranijih proizvoda proizvedenih u HR. I to bi sada sve trebalo ugasiti? Zato što šaka nesposobnih političara vodi posao o kojemu pojma nema? Pa Polančec je javno izjavio prije nekih 2 godine da nikad u živoutu nije vidio brodogradilište, a kamoli ušao u njega.

A što bi to ljudi u HR trebali raditi? Kuhati i konobariti? Svaka čast tim profesijama, ali to ne bi trebala biti jedina budućnost HR djece.

Ako zatvorimo brodogradnju i strojogradnju s njom povezanu, možemo zatvoriti i sve projektantske kuće vezane uz taj posao, a možemo odmah zavoriti i brodograđevne fakultete (TFR, FSB, FESB) i brodograđevni institut jer bez brodogranje je to besmisleno. Odmah se mogu zatvoriti i svi uredi Loyda,BV, HRB i drugih kuća.
Pola tehničke inteligencije možemo prekvalificirati u konobare i kuhare jer jedino tamo će možda naći posao.

Ili je možda bolje ipak zasukati rukave i postaviti brodogradnju na noge, čvrsto da može i bez pomoći države funkcionirati, da naša djeca imaju posla i da imamo vrhunske proizvode po kojima smo prepoznatljivi u svijetu? I to sa pravim managementom koji to zna napraviti pa makar ih doveli od kuda god treba i platili koliko god treba.

Gospodin Rukavina je veliki stručnjak i vrlo uspješan manager. Politika je međutim nesto sasvim drugo, pa je tog izvrsnog poznavaoca brodogradnje stavila u drugi plan. To nam govori sve i savršeno definira stanje hrvatske brodogradnje. Inače članak je odlično napisan bez imalo novinarske pretencioznosti i sa osvrtom velikog stručnjaka na tom polju.