prosječni životni vijek muškarca u hrvatskoj je 73 godine, žene 79. nikako mi se vaše brojke ne uklapaju.

Saborske i dužnosničke ukinuti momentalno opće nevidim smisao tih mirovina dok kod braniteljskih treba biti vrlo pažljiv i nemožemo te mirovine uspoređivati sa prosječnim mirovinama, tamo ima ljudi npr. jedan je moj dobar poznanik prije rata završio medicinu u ratu je nastradao kao liječnik i uz ozljede ostao je i bez ruke otac je troje djece jel možemo tome čovjeku dati mirovinu od 2-3 tisuće kuna, ova država naprosto mora o takvima voditi računa i osigurati im pristojan život, jer ovaj sigurno nije kriv što mi u Oluji imamo po službenim podacima ranjeno cca 1500ljudi a na temelju Oluje imamo možda 30000 mirovina, gospodo postoje arhivi i dokumentacija pa rješite to.

Prije 15 godina bilo je jasno da će politika stimuliranja odlaska u braniteljske mirovine prenapregnuti ionako neodrživi mirovinski sustav do pucanja (ako i danas ima budaletina koje takva pitanja pokušavaju svesti na laprdanje o domoljublju i ideološka prepucavanja, onda možete samo zamisliti kako je bilo prije 15 godina). Kad se tome doda suluda politika prema prijevremenim i invalidskim mirovinama, katastrofalna demografsko-obrazovna slika i lopovluk (rasprostranjena prijava radnika na minimalac + isplata dijela plaće na ruke), onda se dođe ovdje gdje smo sad: u točku u kojoj sve to više ne možemo plaćati. I kada će, nažalost, najebati i oni ljudi koji su 40 godina radili da bi danas dobivali bijednu mirovinu od koje jedva preživljavaju (a koja će se rezati jednako kao i one do kojih se došlo raznoraznim prečicama).

dijelilo se šakom i kapom, zaduživalo se, gasila se industrija, i sada smo tu gdje smo.

Nije problem visina mirovine… ja bih onom koji se iz rata vratio u invalidskim kolicima dao i 20000kn ….
Problem je u ukupnoj brojci invalida Domovinskog rata, naime zašto nitko nikad pa čak ni mediji ne istraže odkud nama 72000 invalida po toj osnovi?!?!?!?!
Ukupan broj poginulih u domovinskom ratu je 13-15000 (još uvijke nemamo službenu brojku). Ukupan broj ranjenih je nešto preko 30000 (opet nikad potvrđena brojka od strane džavnih tijela).Pita li se itko zašto RH niti 18 godina od rata nema službenu brojku mrtvih i ranjenih?
Zbrojite dvije brojke gore i fali još cca 27000 ljudi koji su dobili mirovine a da ih metak nije okrznuo. Isto tako ispada da je svaki poginuli bio oženjen i imao djecu pa je netko dobio njegovu mirovinu!?!?!
I još, svaki ranjenji je tako teško ranjen da je postao invallid i dobio mirovinu?!?!?!
Ako je realna brojka 250000 branitelja ispada da je svaki treći u mirovini?!?!?

Problem je u isplati nezarađenih mirovina !

Potrebno je napraviti auzmeš u mirovinskom fondu .

I odvojiti zarađene mirovine od nezarađenih .

Sve nezarađene mirovine isplačivati iz socijale , koliko ima u fondu za socijalu s obzirom na uplatu iz realnog sektora !

Neo potpunom si u pravu postoje podaci točno se zna tko je ranjen i takvih doista nije puno postoje “oboljenja” i razna “ozljeđivanja”, vi ste u praksi imali dođe Vam čovjek da je pao negdje na terenu i vidio ga je i Stipe i Jure ode doktoru ovaj što će sa njim pošalje ga na pretrage i onda naši vrli specijalisti od njega naprave invalida, pa evo kakav nam je ministar Matić invalid ok bio si zarobljen ali nemožeš imati 70% invalidnosti a kada ti je to puno zbog opće nesposobnosti preko noći to ideš smanjivati kako bi imao profesionalnu nesp. i mogao raditi a mediji ga proglasiše svecem, meni je to klasični primjer korupcije na hrvatski način.

zar ova država nema znanja, snage i instrumenata da pronađe sve Rubaline umirovljenike, primjereno ih kazni, oduzme sve što su nezakonito primali, ukine mirovine ili će se zadovoljiti samo jednim stanom od 70 000€, ako ,

na drugoj strani se ljude, koji imaju pola okvira četničkog streljiva u sebi proziva radi povlaštenih mirovina

Ima ima, naravno da ima. Sve se to može riješiti u mjesec dana. Ali ocigledno pevise ih je s prstima u pekmezu pa ide ona – ne talasaj.

O ovoj temi još uvijek se ne može razgovarati racionalno, budući da odmah uslijede optužbe za bešćutnost, nedostatak domoljublja i, na kraju, mržnju prema Hrvatskoj.

Pa valjda je jasno da su ljudi zahvalni svima koji su dali svoj obol da pobijedimo u ratu. Jasno je i da se u rat ide ne samo zato što se to želi, već i zato što se dobije poziv za mobilizaciju (dakle, zato što se mora ići, a kazne za dezerterstvo nisu nikakva zajebancija). Jasno je i da ljudi “zaborave” kako su otišli u rat jer po današnjim pričama ispada da su svi bili dragovoljci.

Valjda bi trebalo biti jasno i da svi mi, kao društvo, moramo skrbiti o djeci i ženama poginulih branitelja i o braniteljima kojima je ranjavanje doslovno uništilo živote i napravilo ih teškim invalidima. Sumnjam da bi se u Hrvatskoj našao netko tko bi prigovorio na 15 000 kuna mirovine najtežim ratnim invalidima.

S druge strane, očigledno je da je došlo do pomame za stjecanjem prava zbog “labavog” zakona i sustava i zbog katastrofalne gospodarske situacije. Čak je i jedan Branimir Glavaš, kojega vjerojatno prosječan čovjek ne smatra invalidom, svojedobno iskoristio povlasticu za kupnju automobila (a priča se da je pijan automobilom sletio u kanal i, na temelju toga, došao do određenog stupnja invalidnosti, nek’ se nađe).

Kakva je praksa u drugim zemljama? Kakva materijalna prava tamo imaju vojnici koji jesu ranjeni, ali koji definitivno nisu nesposobni raditi? Možemo li se dogovoriti barem da primijenimo, u okvirima naših mogućnosti i sukladno našem standard, onakvu razinu prava kakva je uobičajena? Ne može se reći da svako ranjavanje automatski povlači pravo na umirovljavanje (a neki su umirovljeni i u 28.-29. godini!). Žao mi je ako to ikome zvuči bešćutno, stvarno mi nije namjera bilo koga uvrijediti. Ali neke stvari moraju se razumjeti i o ovoj temi mora se moći pričati (jer mi nemamo novaca plaćati skoro 80 000 takvih mirovina; a neki bi takvu mirovinu mogli primate još 40-50 godina).

yeosol

Vrlo si racionalno i kvalitetno pisao.
Problem koji je sada postavljen nije došao slučajno nego namjerno kako bi nastajali razdori u naciji. Komunistička vlast to uporno radi i igra na niske pobude rulje. Kada je bio štrajk u CA, odredili su poslušnim listovima da pišu kako štrajkaju piloti koji ionako imaju velike plaće. Sada sve rade kako bi ocrnili medicinsko osoblje govoreći kako su liječničke plaće velike i redovne. U oba primjera vlast igra destruktivno. Isto je i sa mirovinama branitelja. I njih se sada pokušava diskreditirati.

Po meni su branitelji zadnji koji bi se trebali odricati svojih prava. Zašto se ne pogleda nepregledan broj menađera u HŽ-u. Zašto se ne objavi broj političara (državnih, županijskih, lokalnih) i njihova primanja. Njih ima bezbroj i baš zbog njihove brojnosti i svemoći mi ne možemo naprijed jer svaku zarađenu kunu oni moraju iskontrolirati i blagosloviti jer bez političara niti ćete sklopiti posao (unutar Hrvatske) niti ćete išta naplatiti.

Po meni je lustracija jedino rješenje za sve političare i dužnosnike koji su ikada bili na rukovodećem mjestu.

p.s. rukovodeće mjesto – komunistički izraz koji se i danas koristi a označava vođenje posla na primitivan način umjesto na intelektualan način. I to je jedan od pokazatelja da čak niti u terminologiji nemamo riječ za intelektualno upravljanje poslovnim procesom osim riječi menađment koja je preuzeta.

Slažem se da treba odmah mijenjati teritorijalni ustroj zemlje, ukinuti županije i jako puno općina(i sva opterećujuća radna mjesta po tim jedinicama). Da treba iščistiti javna poduzeća (mislim da nam je bolje ne znati koliko sve plaćamo ekipu iz HŽ-a, na primjer) i komunalna poduzeća na lokalnim razinama od socijalno/podobnički zaposlenih ljudi (treba nam više ljudi zaposlenih u realnom sektoru; ovako imamo određeni broj zaposlenih i tješimo se da je stanje bolje nego što ustvari jeste, a nepotrebna zaposlenost u neproduktivnom dijelu čini nekonkurentnom našu proizvodnju pa je šteta višestruka).

Međutim, sasvim sigurno trebalo bi, ukoliko je to moguće, revidirati i smanjiti nerazumno dodijeljena prava braniteljskoj populaciji jer je to teret koji osjetno (riječ je o milijardama kuna samo po osnovi mirovine) opterećuje naš sustav.

Što se tiče lustracije, bojim se da u priči oko nje jako puno politikanstva, a jako malo pameti i dosljednosti. Ukoliko na stranu ostavimo ideologiju, racionalan čovjek morao bi reći da je najprije potrebno izvršiti lustraciju rukovodećeg kadra iz vremena HDZ-ove vladavine (to je ova ekipa koja, kao, nije znala što se događa, koja je bespogovorno slušala Sanadera i nije dvojila oko njegovih namjera, koji su znali da krše zakon, ali su mislili da se šefa mora slušati i kojima je sad jako žao i koji ne bi u zatvor, već bi rado kaznu odslužili društveno korisnim radom), a tek onda onog iz socijalizma. Zašto? Pa ovi su mlađi i još mogu napraviti štetu, a one je vrijeme polako gotovo sve odnijelo u treću dob. Budući da je kod nas sve naopako, kod nas se lustracija koristi kao željena odmazda ideologiji socijalističkog sustava, ne shvaćajući da je najveći problem Hrvatske suštinski neodmak od socijalističkog načina razmišljanja (HDZ je baštinio praktično sve loše osobine prethodnog sustava).

Inače, nisam zagovornik lustracije. Dapače. Nasuprot tome, smatram da je ispravan put najprije dogovoriti se oko zajedničkog sustava vrijednosti (biračima HDZ-a prije par godina poštenje nije bilo važno – odabrali su ga kao najmanje važnu karakteristiku političara; i onda se čudimo što je Hrvatska u ovakvoj stanju) i onda to preliti u uređenje sustava koji će onemogućiti (ili u velikoj mjeri spriječiti) ovo što nam se događalo. S lustracijom postoji jedan veliki problem: stav da ljude treba osuđivati zbog kukavičluka i komformizma nužno void do obuhvaćanja velikog dijela populacije. Šutljive većine koja nema muda. Nasuprot tome, umjesto osuđivanja (raširene, praktično sveprisutne) bezmudosti, skloniji sam vrednovati hrabrost (suprotstavljanja struji u teškim vremenima).