Upravljanje državom neupitno podrazumijeva i poslovno upravljanje iz niza razloga. Zatvarati oči pred nužnim mjerama čini štetno upravljanje državom, a državnu upravu nakupinom interesnih grupacija sa kazališnim ulogama. Problem nastaje kod izbora menadžera. U kriznom menadžmentu mjere se provode brzo i učinkovito, a RH nema vremena! Vjerovati da će dokazano loš menadžment, istim mjerama, polučiti drugačiji rezultat je iluzorno i neozbiljno!

25 izgubljenih godina i 25 godina kojima bi se pravosuđe trebalo baviti danonoćno. Dok jedni nakon četvrtstoljeća (!) traže reforme, neki na odlasku i bez saborske većine “dijele” pozicije i fotelje. Milanović je imao 4 godine za reforme. SDP je ukupno imao 8 godina za reforme – velika nula. HDZ je imao dvostruko više vremena za reforme – isto tako velika nula i štošta lošeg više. Dok i jedni i drugi misle da će moći i dalje kao dosad, treći se (barem) zalažu za reforme i promjene, jer je krajnje vrijeme za to. Jedni se uzdaju u manjinsku vladu preko pozicije predsjednice, drugi si umišljaju da drže većinu i da mogu mlatiti onima i gledati s visine na one od kojih ovise. S druge strane Most se je od jedne cjeline pretvorio u kokošinjac, koji umjesto da se drži čvrstih sadržaja i provedbe toga, sada pokušava glumiti nekog mediatora tj. neku moralnu vertikalu. Treba zasukati rukave i raditi za dobrobiti narod i države a daleko manje laprdati i lamentirati. RH je društveno i financijski pred ponorom. Krajnje je vrijeme da netko pametan preusmjeri ovaj brod koji plovi u nepovrat.