Tipurić nije “profesor organizacije i menadžmenta” već prof. na katedri za organizaciju i menadžment gdje drži nekoliko kolegija. Vranešević, isto tako, na katedri za marketing drži različite kolegije.
Btw, Vranešević ima svoju agenciju za istraživanje tržišta.
Kako je ovo vec drugi puta danas da ostavljem komentar na ovaj clanak, nadam se da ce ovog puta i proraditi.
Ekonomski fakultet u Zagrebu ostavlja dojam u javnosti da je to neko mocno poduzece kojem je interes profit, kao i svakom drugom, no to bi prvenstveno trebala biti visoko obrazovna institucija koja sluzi obrazovanju novog mladog kadra a takodjer i sa znanstvene strane da bude desna ruka kreiranju ekonomije u drzavi.
U Hrvatskoj je na snazi provodjenje Bolonjskog procesa koji bi izmedju ostaloga trebao olaksati studentima transfere medju fakultetima, bilo smestralno ili duze, no EFZG se odlucio onemoguciti studentima ostalih ekonomskih fakulteta u RH bas tu vrlo vrijednu ideju i umjesto prakse uvodjenja trajanja obrazovanja 3+2, uvodi 4+1. Ovime ne samo da uskracuje studentima prediplomskog stupnja mogucnost obrazovanja u Zagrebu nego i zatvara poslijediplomski studij.
Poznavatelji prilika na EFZG-u prepoznaju odmah ‘ekonomsku’ stranu te odluke koja ce se ipak dugorocno negativno odraziti na ovaj fakultet sto kratkovidno rukovodstvo istog ne zeli niti razmotriti. Na cijeli problem Ministarstvo je naravno zatvorilo oci. Cudno za ministra poznavatelja inozemne pozitivne prakse.
Tako nije nista neobicno da se vodi vrlo ‘borbena utrka za novog dekana’ za debelu lisnicu na dnu koje pucaju savovi. [smiley3]
Sve ovo je posljedica krnjeg sustava hrvatskog visokog obrazovanja, koje s jedne strane ne dopušta profesorima da od svoga primarnog rada, a to je naravno djelatnost na fakultetu, mogu pristojno živjeti, tj. imati plaće kakve bi sa svojom titulom i trebali, a i imali da se nalaze u većini drugih europskih zemalja. S druge im se pak strane, očito kako bi se kompenziralo njihovo financijsko nezadovoljstvo, dopušta da rade gotovo što god hoće.
Tako npr., profesori u većini EU zemalja snose teške posljedice ukoliko ih na kraju godine studenti ne ocijene dobro u anketi, a ugovore o radu potpisuju na određeno vrijeme. Naši pak profesori, a i asistenti (pogotovo sa katedre za financije na kojoj je i prof. Lovrinović), naravno uz iznimke, vrlo često ne dolaze na konzultacije uz uobičajenu obavjest na vratima da su privatno spriječeni (čitaj “zarađujem pa nemam vremena za vas”). Po meni najsmješniji primjeri spriječenosti se odvijaju u vrijeme neposredno prije praznika kada su, kao primjerice nekoliko dana uoči Uskrsa, gotovo svi profesori privatno spriječeni doći na konzultacije. Također se vrlo često objavljuju knjige to jest nastavni materijali sa hrpom grešaka (najsvježiji primjer je prijevod knjige Makroekonomija profesora Blancharda na hrvatski, koja je tako loše prevedena da studente doslovce navodi na krive zaključke) koje se potom studentima pretstavljaju kao obvezna literatura, očito samo zato da bi netko zaradio kada se isprave tri od hrpe grešaka pa dođe do novog izdanja. Ovakove primjere bi mogao nabrajati do u nedogled bez da se i dotaknem razine ljudskog odnosa prema studentima koja je također nezavidna, pa stoga i ne čudi što se sve događa na fakultetu. Jedino se nadam da će ovakvih tekstova koji govore o problemima EFZG-a biti još više u budućnost.
Kao bivšem studentu jasno mi je da se fakulteti izvana mijenjaju nikako, a iznutra se mijenjaju kao usporeni film. Šteta je samo da i Ek.fakultet premalo vrijedi a za što su odgovorni sami nastavnici. Nije slučajno da će možebittno na desetine profesora znanstveno ponuditi modele rješavanja ove svinjarrije od ekonomije u Hrvatskoj, a doslovno su nesposobni na čelu s Dekanom i upravom osuvremeniti rad svojeg Fakulteta i podignuti ga na razinu barem onoga u Grazu. Bogatiji slojevi studiraju vani, siromašni na Ek. fakultetu i drugima. Ne znam to kakvim “baznim ekonomskim istraživanjima” se trebaju baviti kada je u Hrvatskoj gospodarstvo na nuli.