Treba biti jasno jedno: svakom zaposleniku u ovoj državi odbija se od plaće (ili se odbija poslodavcu, a i ja sam poslodavac) novac za zdravstveno osiguranje koje ne čine samo lijekovi, već se time plaća i stručnost, odnosno usluga liječnika. To vrijedi i za dopunsko osiguranje. S druge strane, liječnici za svoj rad primaju plaću a ne rade volonterski, stoga se od njih očekuje da za plaćeno daju najbolju moguću uslugu. Kako je kod navedenih tužbi najčešće riječ o nestručnosti ili nemaru, nema veze sa standardom u bolničkom sustavu već je problem u svakom liječniku pojedinačno. Mnogi su išli u liječnike jer su to radili njihovi mama ili tata, kako bi nastavili uglednu obiteljsku tradiciju, a ne zbog ljubavi prema čovjeku. Žalosno ali istinito.

Sramotno je da čovjek čeka 10 godina za rješenje tužbe! Zbog toga liječnici ni ne osječaju odgovornost za svoje postupke. Trebali bi se ubrzat sudski procesi, a što se tiće novca za odštete neka uplaćuju premije osiguranja za tužbe a nesavjesnim liječnicima neka skidaju s plaće ili zabrane obavljanje djelatnosti. Ionako ima puno mladih liječnika koji su tek završili fakultet i čekaju vezu da dobiju radno mjesto. Još jedna od državnih sramota!