Kad se govori o recesiji, onda se često spominju otkazi. Čini se kako s tim nemamo problema:

ZAGREB (Hina) – U Hrvatskoj je u prosincu prošle godine zabilježen pad broja ukupno zaposlenih za 0,7 posto u odnosu na prethodni mjesec. Tako je u prosincu lani u Hrvatskoj bilo ukupno 1.480.972 zaposlenih, što je za 10.171 osobu manje nego u studenom, pokazuju privremeni podaci Državnog zavoda za statistiku. Pritom je u pravnim osobama u prosincu lani bilo 1.181.077 zaposlenih, što je za 0,7 posto ili 8.008 osoba manje nego u mjesecu prije. No, na godišnjoj razini, u prosincu 2007. u odnosu na isti mjesec prethodne godine, bilježi se porast broja zaposlenih u pravnim osobama, za 1,3 posto. U godišnjem prosjeku porast broja zaposlenih u pravnim osobama bio je i nešto veći, u 2007. u odnosu na 2006. za 1,7 posto.

Sasvim je jasno da ce biti usporavanja GDP-a (al je to usporavanje na cca 4%, a EU imaju dobro proslo razdoblje od 3%!!!),

al pricat o recesiji je neozbiljno i ima samo jednu svrhu na ovom forumu[bye][bye][bye][bye][bye][bye][bye][bye][bye][bye][bye]

s druge strane predvidjanja su za HR u 2007 bile rast od 4.2-4.5%, pa su malo otisle procjene u prazno….[tongue][tongue]

Mesić: Onemogući li nam Slovenija ulazak u EU, zauvijek gotovo sa slovensko-hrvatskim prijateljstvom

http://www.svijetkapitala.com/Hrvatska/Politika/Mesic-Onemoguci-li-nam-Slovenija-ulazak-u-EU-zauvijek-gotovo-sa-slovensko-hrvatskim-prijateljstvom.html

Bravo Stipane, napokon zubi van…neće nam koristiti burzi,ali nek bar netko pokaže da ne damo guze svaki dan..

Vuk samotnjak s Trga burze

Ratko Bošković Ratko Bošković
ratko.boskovic@business.hr

(objavljeno 31.1.08 07:00)

Posljednjih mjeseci svojim javnim istupima guverner Rohatinski dobro je uzdrmao javnost najmanje triput. Sredinom studenoga prošle godine novinarima je održao pravi mali traktat o hrvatskoj monetarnoj politici, no na naslovnicama je sutradan zavrištala samo jedna brojka: 5! U prosincu će inflacija u Hrvatskoj biti pet posto na godišnjoj razini, a prosječno bi u 2008. mogla “konzervativno” dosegnuti i 4,5 posto.

Drugi put oglasio se guverner sredinom siječnja, kad je statistika objavila da se stvarna inflacija u prosincu popela na čak 5,8 posto. Samo koji dan poslije gostovao je u Dnevniku i “zakucao”: inflacija u cijeloj 2008. neće biti ispod šest posto…

Naravno da su se mnoge obrve podigle na takve guvernerove istupe. Ministar financija Šuker optužio ga je da “širi paniku”, premijer je rekao da “prebacuje lopticu” Vladi , HSP-ovac Anto Đapić zatražio je saborsku raspravu o monetarnoj politici i smjenjivanje guvernera.

No, oni koji bolje znaju Rohatinskoga odmah su shvatili da je samo još jednom pokazao dar vrhunskoga političkog taktičara. Šefa centralne (državne) banke koji se godinama s premijerom nije čuo ni telefonom sama nužda tjera da svaki politički napad preduhitri neosporivim brojkama. A to Rohatinski, zapravo, čini cijeli život.

Zvjezdani doktorat

Rodio se u Zagrebu 1951. u obitelji zanimljive i burne prošlosti. Djed po ocu bio mu je Ukrajinac koji je diplomu inženjera brodogradnje stekao u Krakowu. U Prvom svjetskom ratu bio je mobiliziran u tadašnjoj austrougarskoj ratnoj luci Puli, gdje je upoznao i baku guvernera Rohatinskog.

Nakon rata, kad je Pula dospjela Italiji, par se nastanio na Sušaku, gdje su se rodili i tata i mama budućega guvernera. No, i oni su se 50-ih godina preselili u Zagreb, tako da je Roha, kako ga od milja zovu prijatelji, od djetinjstva punokrvni Zagrepčan koji ni za školskih praznika nije viđao pajceke i kravice.

Na fakultetu se našao u generaciji iz koje su potekla mnoga danas poznata imena, među njima i Ivica Todorić (koji će ga kasnije nakratko zaposliti u svojemu Agrokoru) i Branko Mikša (bivši zagrebački gradonačelnik i ministar gospodarstva, danas također kod Todorića).

Nakon studija želio je ostati na fakultetu, no među profesorima je bilo podijeljeno mišljenje kakav bi Rohatinski bio nastavnik. “Ne zbog njegove teškoće s govorom, on je to vrlo brzo prevladao, kad bi se sabrao, govorna mu mana nije smetala u nastupu”, kaže profesor emeritus dr. Mato Crkvenac.

“Postignut je konsenzus da bi za Rohatinskog bilo najbolje da dođe u zavod za plan, kroz koji su prošli najveći hrvatski ekonomisti, Sirotković, Zdunić, Mikić, Marendić…”

Mato Crkvenac bio mu je potom mentor i za magisterij i za doktorat s tezom “Vremenska dimenzija ekonomske aktivnosti društva”, koji je budućega guvernera lansirao među zvijezde.

Rohatinski je svojim doktoratom demonstrirao da vlada tržišnim modelima i da se superiorno kreće u modernoj ekonomskoj literaturi. “Pokazao je vrhunsko poznavanje teorije i veliku analitičku snagu”, kaže profesor Crkvenac.

Makar su ga “upisali u Partiju”, u kojoj je potom “bio crna ovca”, pa je više puta demonstrativno “vraćao knjižicu i puno prije devedesete”, kako sam kaže, Rohatinski se nikad nije ideološki opredjeljivao ni svrstavao. U krugovima kasnijeg SDP-a stekao je velike simpatije isključivo svojom stručnošću i ljudskim kvalitetama, nikada se nije deklarirao čak ni kao obični “lijevi” intelektualac…

Jednom kad je (1974.) ušao u tadašnji Republički zavod za društveno planiranje kao pripravnik, pa Crkvenčev zamjenik, do mjesta generalnog direktora zavoda Rohatinski je došao kao po loju. Veliko uvažavanje njegovih kolega ekonomskih analitičara munjevito je učinilo Rohatinskog i voditeljem Odjela za makroekonomsku analizu i politiku (do 1998.) Ekonomskog instituta u Zagrebu (godinama je potpisivao “plave knjižice”, do

(godinama je potpisivao “plave knjižice”, dobro poznate hrvatskim ekonomistima i novinarima).

Crkvenčev adut

Uslijedile su dvije kratke profesionalne epizode, glavnog ekonomista PBZ-a i Agrokora. Posve slučajno, činjenica da je tog trenutka radio “u privredi” pomogla mu je kad je Račanova koalicijska vlada, vrlo brzo nakon osnivanja, donijela političku odluku o smjenjivanju tadašnjega guvernera dr. Marka Škreba: bilo bi, naime, nezgodno da je budući guverner došao iz neke poslovne banke, jer to se moglo shvatiti kao protežiranje… Mato Crkvenac danas skromno umanjuje svoju ulogu u odabiru Rohatinskoga za šefa središnje banke. Crkvenac je kao ministar financija, uz potpredsjednika Vlade Slavka Linića, svakako “bio uključen u donošenje odluke”, on je svakako “bio ZA”, no presudilo je to što je “Račan bio dovoljno mudar da je znao da (za guvernera) treba čovjeka koji vlada materijom i misli svojom glavom…”.

No, je li Rohatinski doista mislio svojom glavom i vladao monetarnom politikom? Ovo prvo svakako jest, jer i Račan i SDP vrlo su brzo morali slušati njegove prigovore zbog prevelika rasta inoduga i proračunskog deficita. Financijama se Rohatinski zapravo oduvijek intenzivno bavio, kaže Crkvenac, i otkriva o Rohi pravu biografsku poslasticu: on već gotovo 30 godina ima, te neprekidno širi i razvija, vlastiti sustav ekonomskih indikatora.

Taj se sustav nalazi u guvernerovu kompjutoru u njegovu uredu, na posebnom stolu odmah do njegova raskošnog službenog radnog stola, i to je mjesto na kojem analitičar Rohatinski ne prestaje paliti cigaretu za cigaretom pokušavajući kroz dimnu maglicu proniknuti u tajne trezora nedostupne običnim smrtnicima u državnoj statistici ili institutima kojima plaća ovisi o milosti ministara, gradonačelnika i oholih direktora…

Da Rohatinski ne robuje shemama i ne povodi se za tuđim ocjenama i politikama, osjetili su i članovi misija Međunarodnog monetarnog fonda, koji su se najmanje dva puta energično usprotivili nekim kontroverznim guvernerovim potezima, da bi pet godina kasnije u vlastitim studijama priznali da je Rohatinski bio u pravu, a ne oni.

No, ako mu je pobjeda u monetarnom nadmudrivanju s arogantnim strancima i pričinila ljudsku i stručnu satisfakciju, Rohatinski to ne pokazuje. Njegove muke time nisu prestale.

Njegova “nemoguća misija” na zagrebačkom Trgu burze nije okončana: na njegovim je plećima još uvijek golema zadaća da kune zamijeni eurima bez tečajnog sloma i civilizacijske katastrofe. Za takvo što puni “monetarni suverenitet” gotovo je nužan, no Rohatinski takvog luksuza nema.

Monetarni minusi

Ipak, ističe jedan od njegovih najvećih kritičara, koji je vjerojatno upravo zbog toga htio ostati neimenovan, Rohatinski je svoje mjesto među velikanima centralnog bankarstva već zaslužio s najmanje dvije stvari.

Prva je da je u Hrvatskoj uspostavio punu, formalnu i stvarnu, neovisnost HNBa kao četvrte vlasti u državi. Druga mu je krupna zasluga što je krizu s Riječkom bankom razriješio “po pravilima iz udžbenika”, tako da ona nije ostavila nikakvoga traga na bankarskom sustavu.

A zamjerke? A propusti? A promašaji? Predaleko bi nas odvelo kad bismo na ovom mjestu razlagali sve kritike koje monetarnoj politici Rohatinskoga i njegova tima upućuju njegovi oponenti.

Te se kritike kreću od “prekasno, premalo, nedovoljno ujednačeno…”, osobito u drugom dijelu mandata, do optužbi da je neodgovorno ukinuo monetarni suverenitet, da sljepački tjera hrvatska poduzeća da se zadužuju u inozemstvu, umjesto u zemlji, da neselektivnom politikom uništava manje banke, da ne uvažava cjelinu hrvatskih ekonomskih problema i slično.

O svakoj od tih teza mogle bi se povesti beskrajne diskusije i pisati beskonačne, pa utoliko i besplodne, polemike, no čini se da Roha ni preko njih ne prelazi olako, ignorantski.

Veliki radnik

“Rohatinski je uvijek nosio iznimnu odgovornost za ono što je radio”, kaže dr. Mato Crkvenac. “To je njegova najvažnija ljudska osobina: on je

Rohatinski je uvijek nosio iznimnu odgovornost za ono što je radio”, kaže dr. Mato Crkvenac. “To je njegova najvažnija ljudska osobina: on je strahovito odgovoran prema poslu, puno više nego što to ljudi misle. On (gospodarski) život ne promatra sa svemirske distance nego ga intenzivno proživljava.”

“Rohatinski je veliki radnik, u svemu vrlo uporan, vrlo tvrdoglav. Beskrajno osamljen. Slabo se brine o sebi, nije se dovoljno bavio ničim drugim. Izgleda hladno i kruto, nedokučivo, kao vuk samotnjak, ali to u biti nije”, dodaje Crkvenac, “voli se družiti s ljudima koji su mu dragi, vrlo je duhovit, majstor šale, pa i na vlastiti račun.”

“S Rohatinskim se ne morate slagati, ali ne možete ne uvažavati ga”, zaključuje guvernerov nekadašnji mentor koji se s njim danas viđa vrlo rijetko, nadajući se da će jednoga dana i njihovo prijateljstvo opet biti kao i prije.

Privlači previše pozornosti

Željko Rohatinski nedvojbeno je jedan od najobrazovanijih ekonomskih analitičara. Dovoljno je pregledati njegovu knjigu “Vremenska dimenzija ekonomske aktivnosti društva”, koja je značajan iskorak hrvatske ekonomske znanosti.

Njegovu profesionalnu aktivnost u Zavodu za plan prepoznali su mnogi ekonomisti, što je rezultiralo angažmanom na vođenju projekta “Privredna kretanja i ekonomska politika” , koji je nezaobilazan izvor u ocjeni ekonomske politike Hrvatske od njezina osamostaljenja.

Današnja funkcija guvernera HNB-a bitno mu otežava aktivnije sudjelovanje u raspravama glede ekonomske politike. Ipak, s vremena na vrijeme svojim istupima u javnosti plijeni više pažnje nego što bi to bilo uobičajeno s obzirom na funkciju koju obnaša.

Sa Željkom Rohatinskim objavio sam više radova i naš zajednički rad je bio poticajan i profesionalno odgovoran. Tako smo 1992. napisali program stabilizacije koji smo 1993. doradili. Godine 1994. napisali smo rad i predložili model privatizacije koji smo smatrali učinkovitijim od tada važećeg. Napokon, 1998. objavili smo zajednički rad pod naslovom “Ekonomska politika za 1998. godinu” kojim smo naznačili dijagnozu i prognozu problema koji su bili prisutni ili smo ih u radu anticipirali, a s kojima se danas suočavamo.

Kada je riječ o Rohatinskom kao znanstveniku, ustrajan je (do stupnja tvrdoglavosti) istraživač koji ne trpi površnost.

Ocjenu Željka Rohatinskog kao guvernera neusporedivo je teže dati. Naime, mnoge stvari, kao što je Stabilizacijski program iz 1993., destrukcija i privatizacija bankarskog sustava, deficit trgovačke bilance iz 1997. i uvođenje PDV-a 1998. – naslijedio je, što valja identificirati kao ograničenje. Pitanje je u kojoj su mjeri ograničenja koja meni nisu znana dodatno onemogućila guvernera da učinkovitije djeluje.

Bjelodana je nužnost koegzistencije monetarne i fiskalne politike, koja nije postojala i nisam siguran da je danas zadovoljavajuća. Naime, poznata je veza monetarne i fiskalne politike preko salda proračuna (teško je odrediti granice između monetarne i fiskalne politike). Koji i kakvi odnosi vladaju, ne mogu suditi. U ovim bremenitim vremenima kada nije nezamislivo da se stopa inflacije udvostruči, interakcija fiskalne i monetarne politike čini mi se nužnom.

Neke stvari glede monetarne politike ja bih drukčije rješavao, ali to je jedna sasvim druga priča.

Observer
Moj internet dnevnki (copy)

Poznavao sam jednog liječnika koji je uvijek govorio:”Moć je lijepo posjedovati i još ljepše iskoristiti je”. Ne ne radi se o nekom liječniku tiraninu nego o vrsnom stručnjaku za psihička oboljenja i to je jedno od zapažanja koje je registrirao kod nekih svojih pacijenata. Po ovom potonjem može se zaključiti kako im je ta moć na kraju došla i “glave”. Može li se trenutačno političko stanje usporediti sa gore navedenim? Može. Slovenija je, prije svega uspjevši izbjeći rat u svojoj hiži i pametnom vanjskom politikom uspjela ostvariti relativno brzo i bezbolno pristup u EU. E sad, kako su oni već članica tog moćnog saveza, to im dozvoljava rabiti ali i zloporabiti to članstvo za svoje potrebe. Koja to država ne bi uradila? Naravno sve bi pokušale u većoj ili manjoj mjeri. Djelomice smo si i sami krivi jer smo nakraju krajeva i mi mogli već biti “in”. No vratimo se Slovencima. Svjedoci smo kontinuiranih manje ili više otvorenih napada na Hrvtsku od strane diplomacije susjedne nam države. Koliko dugo sve to može trajati što oni mogu postići. Odgovori su vrlo jednostavni. Ovako agresivni istupi šefa diplomacije naših susjeda trajat će dokle god Hrvatska ne bude postala ravnopravan član unije, a postići mogu jako malo. Naravno da EU neće dozvoliti da Slovenija sama blokira pristup Hrvatske EU, no mi nismo još dovoljno daleko odmakli u pregovorima sa Unijom tako da Slovenci pokušavaju iskoristiti to maklo vremena na najbolji mogući način. Pregovarat će se i o drugim poglavljima, ne samo o ZERP-u ( opet taj od strane mnogih medija precijenjeni ZERP ). Kako se pregovori budu bližili kraju i sve manje pitanja bivalo neriješenima, tako će i diplomatski “napadi” Slovenije biti sve rjeđi i slabiji. Činjenica je da ćemo ući u EU i dogodilo se to 2009. ili 2012. godine neće imasti neke dalekosežno negativne posljedice za nas. No što i kako će Slovenci nakon što i Hrvatska postane članica EU. Oni trenutno predsjedaju Europskom Unijom, no samo do kraja lipnja ove godine. Oni su, za sada krajnja točka EU u ovom dijelu europe i to bi bilo to. A nakon ulaska Hrvatske u EU, što će Slovenci tada? Kako će se tada ponašati jedna od najmanjih članica EU-a? Izgubljena na zemljovidu europe, mala uglavnom tranzicijska zemlja u koju se ulazi i za sat vremena vožnje izlazi ( sada to traje nešto duže zbog loših cesta, a možda je to i namjera da bi se ljudi ipak što duže zadržali u Sloveniji )? Odgovore na ta pitanja bih želio saznati, nadam se već 2009. godine.

Još nešto bih htio dodati. Po današnjoj najavi u medijima postoji mogućnost istovremenog ulaska Srbije i Hrvatske u EU. Ako do toga dođe trebali bi se upitati što mi tražimo u EU koja ima dvostruke kriterije pristupa istoj. Možda će oni više trebati nas nego mi njih? Možda bi trebali reći, unatoč Slovenskim “diplomatskoim napadaima”, znate što gospodo mi smo se predomisli i nebismo pristupili. Ah, da i ZERP tada ostaje takav kakav je sviđalo se to nekim našim susjedima ili ne.

trenutno ameri neizgledaju lose

http://uk.finance.yahoo.com/m1.php

daj ti meni nabaci Dubai….

bojim se da zutima ni to nece pomoci! [lol]

胜利

I ja nakon dugo vremena mogu reći bravo Stipe.

Jedino mi u toj cijeloj priči nije jasno zašto se slovenci toliko bune, kada ZERP više ide na štetu Talijana.