Peyo ako boga znaš nemoj me plašit sa majami jer svi mi dobro znamo da je od nje jači samo Zekoslav Mrkva…koji je, uz sve, bio i na Mjesecu, a ona nije…ili je , al se ne želi hvaliti..
Znam da je legla pila…i ne jedna….javili mi brokeri da su kupili 2 komada bemburinja…jednu na tvojoj kupnji i jednu na tvojoj prodaji… [thumbsup] [thumbsup]

ZAVOD ZA ZAPOŠLJAVANJE GRADA ZAGREBA

Stroga diskrecija. Referentica za sektor zdravstva – otpilila me sa tajnim podacima o nezaposlenim
visokostručnim radnicima.

Ne želi ih uznemiravati – jer , sjede i čekaju posao u Zagrebu za polovicu manju plaću, nego
im ja nudim. To je njihovo pravo. Zamolili su je -/ tako je rekla/ da ih NE ZOVE – ako nije
Zagreb u pitanju…… koriste naknadu HZZ-….?

Nakon sto muka :
Primila sam obrazac nezaposlenih. Od 9 nezaposlenih VSS- 8 ih se ne javlja- u kolonu
obrasca UPISUJEM X – ODBIJAJU POSAO… Gospođa u Gradu Zagrebu, HZZ tvrdi- da je to njihovo
diskrecijsko pravo…Stiče se dojam – da se do nezaposlenih osoba – ne može doći- usprkos prijavi
i pismenom zahtjevu za oglašavanjem radnih mjesta…Štiti ih referentica, koja Zagreb
smatra boljom odlukom za posao- nego provinciju…i ostaje na zahtjevu nezaposlenog kandidata … Ne znam – da li da je podmitim- imam osjećaj da to čeka…kako bi nezaposlene kandidate pozvala na razgovor i prisilila da ostave naknade na miru- i dođu na poslove….
Prošli put sam joj se zaprijetila. Dobila sam 2 djelatnika koja je pozvala i očitala im ponude….

Što da radim…? Da li moram svakom djelatniku koji ostavlja Zagreb kupiti stan,omogućiti da besplatno stanuje i troši novac firme za besplatne režije …? Kud će nas to odvesti….?

????????

Slični poslodavci oglašavaju i čekaju -kao i mi. Mislim si- da sam samo ja luda i nepoželjna ko poslodavac- vidim da politiku ZAŠTITE od strane POSREDNIKA NA HZZ -u – trpe i drugi poslodavci- pa mi je lakše. Ova situacija , na žalost, samo je kad zoveš GRAD ZAGREB.

RJEŠENJE: Sva agonija prestaje – SAMO JEDNIM POTEZOM VLADE….
Omogućiti pristup CEZIH podacima- farmaceutskim tehničarima! Dati i njima
CEZIH KARTICE ! Barem -privremeno- dok se situacija ne postavi kako treba.

CEZIH KARTICA KO U PRIČI! Nema više ucjenjivanja, prisiljavanja na štetne ugovore o radu,
moljakanja , primanja u radni odnos čudaka- koji imaju 5.0 ocjene, a ne znaju progovoriti
3 suvisle riječi sa pacijentom jer ih nerviraju…/ kulturno rečeno- osobnost kandidata /
Kad bi se uspjeli suprostaviti Ljekarničkoj komori- i Fakuletetu na takav način- bilo bi sjajno.
Liječnici su uspjeli – Njijove sestre ukucavaju terapije same na CEZIH i sve štima….!
Zašto ministrar nema snage to učiniti???????

@Tic

A po cemu se Zg razlikuje od toga sto ti nazivas provincijom. Zadnjih 20 godina Zg je postao teska provincija. Nemojte samo rec da Zg nudi sve i svasta. To je tocno ali ljudi koji su se doselili svojim navadama su od ZG-a napravili provinciju.

Evo nakon korekcije,vani proljeće.

Vidim 2-ku na prijedlog. Podsjećam javnost , da su farmaceutski tehničari imali CEZIH KARTICE, jer isto imaju odobrenja za rad, registarski broj . Iz neobjašnjivog razloga, kartice su im ukinute 2010.!
Tada je počela drama- a farmaceuti su počeli ucjenjivati poslodavce.

Iskreno. Danas, kad recept piše na kompjuteru …prava je ludost plaćati toliko farmaceuta u ljekarni,da bude KABEL između komjutera i sustava.

Tic, mi ne trebamo osobu. Imamo ih puno. Nemamo kabel – šteker – na svakom kompjuteru, bez
njihove kartice. O tome se radi. NIšta drugo.
Po meni, njihova uloga je kontrola stručnog rada u ljekarni , i ne moraju glumiti štekere- bez kojih se komjuter ne može upaliti. Na žalost, oni se uštekaju…a radna snaga nižeg obrazovanja – crnči.

Bolje rješenje, neka ministar poveća poreze na BRUTO dobit ljekarni.
Smanji marže koje su bezobrazno previsoke, za neke proizvode i do 35% na prihvatljivih 5-10%, provjeri sve poslovne knjige i pokoji porez na extra profit poslodavca.

Zivio u ZG, zivio u manjim mjestima i mogu samo reci: "Nadam se nikad vise necu morat zivjet u Zg".
Za uhvatit malo sunca meni je dovoljno otic na moje dvoriste.

Zašto volim Hrvatsku

Svakog jutra, prosječan Hrvat, u modernoj kineskoj garderobi, ispija brazilsku kavicu, sjeda u talijanski auto, kupi za doručak francusko pecivo, vozi ulicama asfaltiranim njemačkom lovom i stigne na posao u austrijsku firmu.

Odmah uključuje tajvanski mini-kompjuter i na engleskom jeziku počinje obavljati radne obveze.

A kad se vrati sa posla, opere ruke turskim sapunom, otvori slovenski frižider, izvadi iz njega konzerviranu tajlandsku tunjevinu, nalije čašu makedonskog vina, upali južnokorejski televizor i uživa u turskim i latinoameričkim sapunicama. Dok ga grije ruski plin.

Eto zato volim Hrvatsku i sve domaće…