@drevil
Kazete da ste izasli iz Agrokorovih dobavljaca i onda u 20 bb stavite sapn, koes i mdka, malo kontradiktorno

jedno je lista najbolje plasiranih koju radim po nekom protokolu izracuna, i tu ne mogu volim/ne volim i mislim/nemislim jer sustav gubi smisao ako nakon njegovog rezultata ja to proizvoljno ubacujem-izbacujem, a drugo je moj portfelj gdje razlike u sastavu prema prvih dvadeset nastaju jer si a) dozvoljavam ograniceno subjektivno i gdje b) kaskam za listom jer ne trgujem tako intenzivno. zato se brojevno iz fi sapn, koes i mdka jos drze u prvih 20, a u portfelju sam od njih ostavio samo mdka i sad mi krivo kad je osvanuo fi q1 s 143 mkna jednog poslovnog partnera u problemima. mozda grijesim, mozda dobavljaci poslovno prodju neokrznuti i povrate cijenu dionica u kracem roku.

inace moj portfelj je sada:
7,7% rivp
6,5% mdka
7,5% plag
6,7% hupz
7,4% kodt
6,6% mais
7,2% ilra
6,7% arnt
6,7% tuho
5,8% ckml
5,1% viro
4,3% ledo
5,3% jnaf
5,4% hbrl
4,6% koei
3,7% atln
2,5% auhr
0,4% cash

Glavni problem pristupa kakav je drevilov je tzv. “McNamara fallacy”.
U tom se slučaju čovjek više ili manje slijepo drži onih podataka koji su mu servirani u kvantitativnom obliku, a sasvim (ili samo previše) zanemaruje bitne podatke koji mu nisu servirani u obliku brojeva.

“The first step is to measure whatever can be easily measured. This is OK as far as it goes. The second step is to disregard that which can’t be easily measured or to give it an arbitrary quantitative value. This is artificial and misleading. The third step is to presume that what can’t be measured easily really isn’t important. This is blindness. The fourth step is to say that what can’t be easily measured really doesn’t exist. This is suicide.”
— Daniel Yankelovich “Corporate Priorities“

Konkretno, u ovom slučaju se previše zanemaruju efekti kvalitete menadžmenta i većinskog vlasnika, kao i kompetitivna prednost firme.
To su ključne stvari, bitne jednako kao i P/E (pogledajte npr. primjere BCIN, KOEI ili LEDO).
Drevil pogrešno misli da izbjegava biase ako se fokusira samo na dostupne brojeve, jer sve ostalo je “subjektivno”. No tako zapravo uvodi ovaj bias, koji može biti ubojit (vidi slučaj LEDO).

Rješenje se vjerojatno nalazi u tome da se npr. oformi lista vrlo specifičnih kriterija po kojoj će se procijeniti ovi parametri koji nisu dostupni u obliku broja u godišnjem izvještaju ili na mojedionice.com.
Dakle, da se po istim kriterijima (ovaj zahtjev već riješava većinu subjektivnih biasa) procijene te karakteristike, recimo ocjenama od 1 do 10 i dobije broj koji se onda može uspoređivati kao i P/E, ROE i ostali brojevi.

Procjena tih nebrojcanih parametara je upravo ono cemu sluzi trziste. Kada neka firma ima dobar menadzment i dobru perspektivu kupci su spremni platiti vise i to se ocituje u visem P/E omjeru. Inace bi se sve dionice trgovale po istom P/E koji bi bio jednak zahtjevanom prinosu na dionice opcenito. Pa Ledo je i bio relativno jeftin jer rizik jamstava bio uracunat u cijenu iako jamstva nisu ulazila u niti jedan brojcani pokazatelj firme.

What, 30.05.2017. u 12:44

Procjena tih nebrojcanih parametara je upravo ono cemu sluzi trziste. Kada neka firma ima dobar menadzment i dobru perspektivu kupci su spremni platiti vise i to se ocituje u visem P/E omjeru. Inace bi se sve dionice trgovale po istom P/E koji bi bio jednak zahtjevanom prinosu na dionice opcenito. Pa Ledo je i bio relativno jeftin jer rizik jamstava bio uracunat u cijenu iako jamstva nisu ulazila u niti jedan brojcani pokazatelj firme.

BTW., upravo je Ledo primjer da je tržište precijenilo vrijednost jer nije uzelo u obzir rizik većinskog vlasnika koji je muljator.
Ja sam dosta razmišljao o kupnji Leda, ali ipak nisam, jer imam princip po kojemu je nepouzdan, nevjerodostojan, nepošten ili nesposoban većinski vlasnik automatski veto.

Ne kazem da vjerujem procjeni trzista nego da trziste tome sluzi. Pa nema smisla pozivati na kreiranje neke liste s ocjenama parametara. Zar biste vi vjerovali takvim ocjenama? Poanta je da svaki investitor treba napraviti svoje procjene i usporediti ih s onima trzista, kako bi “pobjedio trziste”. A neki to niti ne pokusavaju nego kupuju “bilo koje” (indeksni fondovi i slicno)

konacno post pametan i konstruktivan:
-razumijem, slazem se, svjestan sam problema,
-spreman sam koristiti kvalitativno izrazene varijable, ali pokusavam izbjeci koristiti nesto sto nije sigurno da li uopce postoji,
-negativne podatke tipa koliko je vecinski % vecinski, ili koliko je drzava suvlasnik neko vrijeme sam imao u formuli, pa sam to poslije izbacio.
-ne mislim da izbjegavam baise vec se nadam da im razvodnjavam vjerojatnost pojave brojem dionica, hocu reci ne mogu bas sve dobro poslujuce kompanije imati mracnu tajnu. nazalost to nije u svim vremenima dovoljno.
-ako vam se da predlozite te varijable i njihove kategorije ili kriterije, lako cemo onda slagati skalu za svaku od njih ili ih drzati binarnima.

Pa kako uopće prikazati varijablom pozitivni ili negativni učinak uprave/vlasnika na razvoj kompanije te procijeniti da li se u firmu isplati ulagati ili ne?

Mislim da se isto čak ni ne može valuirati drugačije nego binarno, tj. 0 ili 1, uložiti ili ne. I to sve na bazi nekakvog subjektivnog mišljenja…

Sve sto meni dolazi na pamet je opet na neki nacin kvantificiranje:

1) dio ucinka uprave/vlasnika vidljiv je u dosadasnjem rezultatu, pa se vracamo brojevima u fi,

2) mozda kategorizirati dosadasnji odnos uprave/vlasnika prema malim dionicarima pa to uzeti kao mjeru potencijalnog rizika,

3) ili ono sto sam ja ranije radio, %vecinskog vlasnistva uzeti kao nesto u korelaciji s rizicima/vjerojatnostima stetnog ponasanja vecinskog vlasnika po male dionicare sto nije ispalo jako korisno,

4) ili koristiti intenzitet negativnih glasina, negativni šum kao mjeru rizika.

btw, u mom ranijem postu ima besmislena recenica koju ni ja ne razumijem pa je zanemarite, da li sam je frankenstajnirao iz dvije i sto sam tada mislio nemam pojma (ne mislim da izbjegavam baise vec se nadam da im razvodnjavam vjerojatnost pojave brojem dionica, hocu reci ne mogu bas sve dobro poslujuce kompanije imati mracnu tajnu – kao iz doktorata neke nesuvisle humanisticke ili društvene znanosti:)

konacno post pametan i konstruktivan:
-razumijem, slazem se, svjestan sam problema,
-spreman sam koristiti kvalitativno izrazene varijable, ali pokusavam izbjeci koristiti nesto sto nije sigurno da li uopce postoji,
-negativne podatke tipa koliko je vecinski % vecinski, ili koliko je drzava suvlasnik neko vrijeme sam imao u formuli, pa sam to poslije izbacio.
-ne mislim da izbjegavam baise vec se nadam da im razvodnjavam vjerojatnost pojave brojem dionica, hocu reci ne mogu bas sve dobro poslujuce kompanije imati mracnu tajnu. nazalost to nije u svim vremenima dovoljno.
-ako vam se da predlozite te varijable i njihove kategorije ili kriterije, lako cemo onda slagati skalu za svaku od njih ili ih drzati binarnima.
[/quote]

A kak bi bilo to da naučite odrediti trend , pa investirate u dionicu s rastućim trendom ?

Primijetite da nisu ni brojevi u financijskim izvještajima svi potpuno objektivni. Pritom ne mislim na muljaže Agrokor tipa, nego na normalne subjektivne procjene koje ljudi tamo donose kad odlučuju kakvu će amortizaciju obračunati, kakve će rezervacije obračunati, i slično.
Pa ne vidim zašto bi se to uzimalo u obračun kad se radi rang lista dionica, a vaše procjene kao investitora o kredibilitetu većinskog vlasnika i uprave ili kompetitivnoj prednosti ne bi.

Dakle, to bi se moglo raditi ovako:

1) Za odnos većinskog prema manjinskim dioničarima pobrojite sve odluke koje je većinski napravio na štetu manjinskih, a u korist većinskog i onda ih oduzmete od broja 10. (Odluke koje su na štetu i manjinskih i većinskog kao npr. ova Adrisova o posuđivanju Agrokoru tu ne bi ulazile, jer se radi samo o lošoj poslovnoj odluci koja na sve utječe jednako, a ne krađi od jedne klase dioničara.)
Tako ćete dobiti rang listu firmi po kvaliteti i poštenju većinskog vlasnika.

Primjeri takvih odluka bi bili onaj slučaj sa SLRS i kreditima, HT-ov kredit po 0% kamate većinskom vlasniku, AUHR i slično.

2) Odnos općenito prema dioničarima. Za to bi se mogla napraviti slična rang lista, a signali lošeg odnošenja prema (svim) dioničarima bi bili npr. ponašanje firmi poput KOEI i BCIN, koje uopće nisu orijentirane stvaranju vrijednosti za dioničare iako su profitabilne i isplaćuju mizernu dividendu unatoč tome što ostatak novca ne reinvestiraju.

3) Kompetitivne prednosti. To su brandovi, monopoli, monopoli nad prirodnim resursima i slično.
Ta svojstva se ogledaju u NPM i EBITDA marži, dakle kvantitativni pokazatelji već djelomično postoje, koje onda efikasna tržišta valoriziraju kroz viši P/E. I upravo zato je ovo ključan pokazatelj, jer bez toga, gledajući samo P/E, uspoređujete kruške i jabuke.
Npr., pri istom P/E, MDKA ili neki građevinac sa svojim NPM od 0.5-2% nikako nisu jednako dobra kupnja kao recimo ATLN sa NPM od 50%.
Razlika u margini sigurnosti koju ti biznisi imaju je drastična.

4) …