U zadnjih 20 godina naša inflacija je rasla po stopama oko 3.5% (bez ratnih godina), dok je to u europi bilo 1.3% a euro je ostao na istim razinama. Laički, naši proizvodi su njima poskupili 60% dok su nama njihovi pojeftinili za isti iznos.
Ovaj efekt je prisutan u svim tranzicijskim zemljama, i dio je prirodnog procesa ekonomske konvergencije. Za teorijske detalje prouči Balassa-Samuelsonovu hipotezu:
http://en.wikipedia.org/wiki/Balassa-Samuelson
Kratko objašnjenje bilo bi da zbog bržeg rasta produktivnosti rada u sektorima koji sudjeluju u međunarodnoj razmjeni (industrija, poljoprivreda…) od rasta produktivnosti u sektorima koji ne sudjeluju u međunarodnoj razmjeni (većina uslužnih sektora), nastaje inflacijski diferencijal. Prouči ovaj Balassa-Samuelsonov teorem, zbilja je zanimljivo. Objašnjava i zašto je BDP u tranzicijskim zemljama mjeren paritetom kupovne moći znatno veći nego BDP mjeren paritetom tečaja, a objašnjava i zašto se ta razlika razvojem zemlje postepeno smanjuje.
Konkretno, kako se to odnosi na zaključak iz tvoje analize: inflacija jest bila veća u Hrvatskoj u zadnjih 20 godina nego u EU, ali cijene proizvoda i usluga koje se uvoze i izvoze nisu poskupile u odnosu na EU (naprotiv, relativno su pale zbog uklanjanja protekcionističkih barijera), dok su rasle cijene usluga kojima se ne trguje (npr. odlazak frizeru je relativno skuplji danas nego prije 20 godina).
[/quote]
Tranzicijske zemlje su imale snažan priljev stranog kapitala što portfolio investicije što FDI. Takav strani kapital radi potražnju za domaćom valutom i diže inflaciju do neba. Naravno dvosmjernost takvog kapitala je dvosjekli mać kada se on povuče.
Najveći je problem da taj strani kapital uglavnom odlazi u najprimitivnije sektore – izgradnju gdje zarađuje na kratki rok, zaposlenost raste(otuda i inflacija) te se uzasno uzasno povećava uvoz koji uništava bilancu plaćanja i na kraju kada se strani kapital poćne povlačiti ili smanjivati imate ovakvu nezahvalnu situaciju visoke nezaposlenosti, visoke cijene zaduživanja i uništenog građevnog sektora.
Naravno, vlast je trebala imati politiku usmjerenja kapitala u izvoz i razvojne tehnologije a ne u potrošnju i uvoz.
@ gklemenc – ADPL je dobar pick.
Rezali su troškov(COGS) i imaju ipak ugovorene poslove i do 40 posto višeg revenua do 2018.
To što kažem je dogovoreno sa obzirom na krizu u EU.
U Hrvatskoj, udio deset vodećih trgovačkih lanaca iz godine u godinu osnažuje. U prilog tome govori podatak da je 2009. godine top deset trgovačkih lanaca zauzimalo 66% tržišta, dok je u 2010. taj udio iznosio 70%. Prva polovica 2011. godine donijela je daljnji rast ovog segmenta (74%).
skinuto s poslovnogplus.
Nemaju mali šta više tražiti. Pa i sam vidim da se svi kvartovski ducani zatvaraju. Naravno da je ovo šta je Blair rekao tocno ali smislim da smo u velikoj gabuli ako nešto iz korijena ne promjenimo.
A koji su vaši pickovi twixer?
Ja sam rekao za konzum jer mi je cijena prilicno niska bila pa sam kupio, iako moram priznati da vidim buducnos konzuma. Vrijeme ce pokazati. Konzum mi čini sitan dio portfelja, ali sam ga više dao kao primjer.
Pitanje je koliko se udio velikih trgovaca jos moze osnaziti. Ovi koji su zatvorili su uglavnom oni koji su otvorili u vrijeme kreditne ekspanzije nadajuci se brzoj zaradi. To su bili easy cookies, ovi koji su prezivili 3 godine krize su tough cookies.
Inace svakoj dionici se moze naci masu mana. Nemam nista osobno protiv Konzuma (mada ne bih volio biti njihov dobavljac) samo zelim upozoriti na odredjene rizike.
Nemam dionice na ZSE, za moj ukus to je jako rizicno trziste. Dakle kada bih kupovao to bi bile defanzivne dionice: prehrmbene tvrtke, HT, visoki yield, value stocks,… Ja ne vidim neki potencijal rasta hrvatske ekonomije, a vidim puno problema koji opterecuju rast. U Europi generalno pa i u Hrvatskoj ce biti jako tesko ostvariti znacajan rast. Beres dividendu dok ne iskrsne kakva prilika ili se ekonomski trendovi na promjene.
Od EU dionica imam Sanofi. Moguce da ima i boljih prilika ali ja imam pristup vrlo limitiranom broju Europskih dionica.
Ja se drzim one Buffettove:"The first rule is not to lose money, the second rule is not to forget the first rule"
@ gklemenc – ADPL je dobar pick.
Rezali su troškov(COGS) i imaju ipak ugovorene poslove i do 40 posto višeg revenua do 2018.
To što kažem je dogovoreno sa obzirom na krizu u EU.
Ivana7 je prodala 2/3 ADPL-a. Vec se osjeti pojacan optimizam investitora na ADPL-u. [smiley]
Inace svakoj dionici se moze naci masu mana. Nemam nista osobno protiv Konzuma (mada ne bih volio biti njihov dobavljac) samo zelim upozoriti na odredjene rizike.
Iako ne mislim tako, dobar post sam negdje procitao što se tiće biti gad prema dobavljačima. Da je to najbolji kredit tj. zaduživanje jer nemoraš plaćati kamatu. Daleko od toga da je to u redu. Ali to još samo potvrđuje moju teoriju o njegovoj konkurentnosti.
@ gklemenc – ADPL je dobar pick.
Rezali su troškov(COGS) i imaju ipak ugovorene poslove i do 40 posto višeg revenua do 2018.
To što kažem je dogovoreno sa obzirom na krizu u EU.
Ivana7 je prodala 2/3 ADPL-a. Vec se osjeti pojacan optimizam investitora na ADPL-u. [smiley]
[/quote]
Dobro ali njen portfelj je narastao 23% tako da je ona izašla iz adpl-a jer zna da će nešto drugo narasti više, pa je onda to kupila. Samo ne želi podjeliti s nama što je to. Decki pozdrav- ode ja na pivu
@Twixer
Ovo je tema hrvatsko tržište kapitala. Što radiš ovdje ako kažeš da ne trguješ na Zse?
Morati ću to procitati iako se ne slažem s vašom teorijom u jednom. Mi ako smo skinuli protekcionističke mjere europskog uvoza to je još više smanjilo cijenu strane robe. A za koju su to robu stranci mogli nama ukinuti barijere? Pa mi ne činimo u njihovom uvozu ni 0.0001% pa mislim da se nisu zamarali uvoditi carine za naše proizvode
Ukidanje protekcionizma je dodatni element, nema direktne veze sa Samuelsonovim efektom. Glavni pomak u tom smjeru bilo je pristupanje WTO-u. Generalno govoreći, WTO kao multilateralni sporazum osigurava nisku i simetričnu razinu carina u svim članicama.
Tranzicijske zemlje su imale snažan priljev stranog kapitala što portfolio investicije što FDI. Takav strani kapital radi potražnju za domaćom valutom i diže inflaciju do neba. Naravno dvosmjernost takvog kapitala je dvosjekli mać kada se on povuče.
Najveći je problem da taj strani kapital uglavnom odlazi u najprimitivnije sektore – izgradnju gdje zarađuje na kratki rok, zaposlenost raste(otuda i inflacija) te se uzasno uzasno povećava uvoz koji uništava bilancu plaćanja i na kraju kada se strani kapital poćne povlačiti ili smanjivati imate ovakvu nezahvalnu situaciju visoke nezaposlenosti, visoke cijene zaduživanja i uništenog građevnog sektora.
Naravno, vlast je trebala imati politiku usmjerenja kapitala u izvoz i razvojne tehnologije a ne u potrošnju i uvoz.
Kapitalni tokovi su opet zasebno područje, nema veze sa B-S efektom. Liberalizacija kapitalnog računa nosi rizike koji si spomenuo. Mnoge zemlje koje imaju liberalizirane kapitalne račune i sustave plivajućih tečaja (npr. Azijski tigrovi) naučile su lekcije iz Azijske krize 1998., tako da su u krizi 2008.-2009. bile dobro spremne: imale su velike devizne rezerve i mogle su braniti tečajeve kada se špekulativni kapital počeo panično povlačiti.
Zemljama koje nemaju liberalizirani kapitalni račun (npr. Kina), posao je još lakši: FDI se ne povlači brzo, a portfolio investicije su minorne i podložne restrikcijama.
BTW, rast tečaja sam po sebi ima deflacijski utjecaj: uvozna roba postaje jeftinija. Centralna banka ima na raspolaganju instrumente kojim se sterilizira višak novčane mase koji nastaje naglim dotokom stranog kapitala:
http://en.wikipedia.org/wiki/Sterilization_(economics)
Zamlje bogate resursima (rude, nafta) podložne su tzv. prokletstvu resursa i Dutch disease:
http://en.wikipedia.org/wiki/Dutch_disease
Iskušan mehanizam kako se ublažava efekt prokletstva resursa jest kreiranje nacionalnih fondova koji steriliziraju višak novca u razdobljima konjunkture (visokih cijena prirodnih resursa):
@ gklemenc – ADPL je dobar pick.
Rezali su troškov(COGS) i imaju ipak ugovorene poslove i do 40 posto višeg revenua do 2018.
To što kažem je dogovoreno sa obzirom na krizu u EU.
Ivana7 je prodala 2/3 ADPL-a. Vec se osjeti pojacan optimizam investitora na ADPL-u. [smiley]
[/quote]
Dobro ali njen portfelj je narastao 23% tako da je ona izašla iz adpl-a jer zna da će nešto drugo narasti više, pa je onda to kupila. Samo ne želi podjeliti s nama što je to. Decki pozdrav- ode ja na pivu
[/quote]
Da je stavila vise na Gencerbirigli i Medvescak moglo je biti i preko 30%. Ali dobro je i ovako.
Ajde, pazi se da ne sretnes Miami u mraku. Ipak si ti buduci broker, a zlo treba unistiti u korijenu. [smiley]
po meni bitan rast bi trebao usljediti na gradjevinskom sektoru jer kako inace narodu objasniti da bdp pada 2pct kad su najavili rast od 0.8pct koji je po mojim svacanjima nemoguc ali pozitivna nula bi nekako bila realna a ta pozitivna nula nece proci bez gradjevine jos bi ove godine i turisticke tvrtke mogle iznenadti
Morati ću to procitati iako se ne slažem s vašom teorijom u jednom. Mi ako smo skinuli protekcionističke mjere europskog uvoza to je još više smanjilo cijenu strane robe. A za koju su to robu stranci mogli nama ukinuti barijere? Pa mi ne činimo u njihovom uvozu ni 0.0001% pa mislim da se nisu zamarali uvoditi carine za naše proizvode
Ukidanje protekcionizma je dodatni element, nema direktne veze sa Samuelsonovim efektom. Glavni pomak u tom smjeru bilo je pristupanje WTO-u. Generalno govoreći, WTO kao multilateralni sporazum osigurava nisku i simetričnu razinu carina u svim članicama.
Tranzicijske zemlje su imale snažan priljev stranog kapitala što portfolio investicije što FDI. Takav strani kapital radi potražnju za domaćom valutom i diže inflaciju do neba. Naravno dvosmjernost takvog kapitala je dvosjekli mać kada se on povuče.
Najveći je problem da taj strani kapital uglavnom odlazi u najprimitivnije sektore – izgradnju gdje zarađuje na kratki rok, zaposlenost raste(otuda i inflacija) te se uzasno uzasno povećava uvoz koji uništava bilancu plaćanja i na kraju kada se strani kapital poćne povlačiti ili smanjivati imate ovakvu nezahvalnu situaciju visoke nezaposlenosti, visoke cijene zaduživanja i uništenog građevnog sektora.
Naravno, vlast je trebala imati politiku usmjerenja kapitala u izvoz i razvojne tehnologije a ne u potrošnju i uvoz.
Kapitalni tokovi su opet zasebno područje, nema veze sa B-S efektom. Liberalizacija kapitalnog računa nosi rizike koji si spomenuo. Mnoge zemlje koje imaju liberalizirane kapitalne račune i sustave plivajućih tečaja (npr. Azijski tigrovi) naučile su lekcije iz Azijske krize 1998., tako da su u krizi 2008.-2009. bile dobro spremne: imale su velike devizne rezerve i mogle su braniti tečajeve kada se špekulativni kapital počeo panično povlačiti.
Zemljama koje nemaju liberalizirani kapitalni račun (npr. Kina), posao je još lakši: FDI se ne povlači brzo, a portfolio investicije su minorne i podložne restrikcijama.
BTW, rast tečaja sam po sebi ima deflacijski utjecaj: uvozna roba postaje jeftinija. Centralna banka ima na raspolaganju instrumente kojim se sterilizira višak novčane mase koji nastaje naglim dotokom stranog kapitala:
http://en.wikipedia.org/wiki/Sterilization_(economics)
Zamlje bogate resursima (rude, nafta) podložne su tzv. prokletstvu resursa i Dutch disease:
http://en.wikipedia.org/wiki/Dutch_disease
Iskušan mehanizam kako se ublažava efekt prokletstva resursa jest kreiranje nacionalnih fondova koji steriliziraju višak novca u razdobljima konjunkture (visokih cijena prirodnih resursa):
http://en.wikipedia.org/wiki/Sovereign_wealth_fund
[/quote]
Sve stoji, ali smo pričali o tranzicijskim zemljama koje su prošle to prokletstvo zbog provedene privatizacije i neusmjerenja vlasti.
Inače, sterilizacija ti je zeznuto sredstvo jer recimo novčana masa koja odlazi iz zemlje vrlo često nadje povratak natrag u maticu i to sa double efektom.
Da deflacija uvozne robe ali moraš paziti, jer sve jači FDI ti opet radi spiralu inflaciju, ne govorimo o rastu valute u paritetima nego o domaćoj inflaciji koja je nemilosrdna i jedini je lijek dizanje kamatnih stopa koje uništava domaće gospodarstvo u kratkom roku a može u kratkom roku i ojačati inflaciju zbog privlačnosti kamatnih stopa stranom kapitalu i štednji.
@ Kerempuh – problem je što ti se sa dolaskom FDI kapitalni račun puni ali se prazni tekući koji ti je u immediate term bitniji jer ga moraš podmiriti bilo daljnjim uvozom kapitala što još zarotira kamate.
Receiveablse moraš podmiriti. Sve se mora izjednačiti.
Zato je bitno da je plu na kapitalnom izravnat izvozom a ne uvozom koji poništava tekući i onda u krajnoj točci imaš problem na oba računa a hitno moraš gasiti vatru na tekućem posudbom na kapitalnom i sve se spirali nizbrdo.
Zato portflio investicije i FDI jesu ok ali ako se ne ulaže u izvoz i ako podružnice vraćaju novac maticama kroz tekući to za zemlju nikako nije dobro jer raste cijena zaduživanja.