BCIN-R-A – 4.512,08kn – ako ovo nije postena cijena onda….

Od sveg sjemenja, proizvodnja sjemenskoga kukuruza je najprofitabilnija. Sije se na najvećim površinama i ne može se, kao pšenica, sam reproducirati, nego se svake godine sjeme mora kupiti.
U Hrvatskoj se godišnje kukuruzom zasije 300 do 350 hektara, a kako mi držimo između 50 i 55 posto tržišta sjemenskog kukuruza, znači da je više od polovice zasijano našim sjemenom», keže Daniel Škoro, većinski vlasnik i predsjednik Uprave zagrebačkoga BC Instituta.
Riječ je o vodećem domaćem proizvođaču (čak 30 vrsta hibrida) sjemena kukuruza koje nosi i HGK-ovu oznaku «hrvatska kvaliteta», što je potvrda proizvodu s natprosječnom kvalitetom. BC-ov sjemenski kukuruz tržište je dosad našao ne samo u nizu europskih nego i u nekim azijskim zemljama.
Dionica BC Instituta, široj javnosti zapravo slabo poznate tvrtke (sa 130 zaposlenih), jedno je od ovogodišnjih otkrića domaćeg tržišta kapitala – u manje od pola godine, koliko se njome trguje, cijena je u jednom trenutku s oko 2300 skočila na više od 5000 kuna (trenutačno je opet ispod te razine), pa svih 232 dioničara i te kako ima razloga za zadovoljstvo.
Komentirajući iznenadni rast cijene, Škoro kaže: «Trebalo je vremena da ljudi prepoznaju zalaganje, shvate da je tvrtka stabilna, da uredno posluje i ima mjesta na tržištu.»Složio bih se s onima koji misle da je dionica podcijenjena. Uvjeren sam da će do kraja godine biti skuplja nego sada.»

Svjetski brand
Pažnju je, usto, privukla vijest o milijun eura vrijednom izvozu sjemenskoga kukuruza u Iran. Izvozne brojek nisu još velike, no otvoreno je novo tržište, a domaći je sjemenski kukuruz na putu da postane i u svijetu prepoznatljiv brand.
«Imamo danas najkvalitetniji hibrid u svijetu. Za ljudsku prehranu nema boljeg», tvrdi Škoro. Ističe da su se othrvali naletu globalizacije, te da ih multinacionalke nisu uspjele pomesti».
«Naš ljuti konkurent, američki Pioneer, drži između 25 i 30 posto hrvatskoga tržišta sjemenskog kukuruza. Poljoprivredni institut Osijek ima oko 10 posto tržišta, a svi ostali, među kojima su svi najveći svjetski proizvođači sjemenja, poput švicarske Syngente, francuskog Lee Magrena, austrijskog RWA i njemačkog KWS-a, zajedno imaju 10-tak posto. Godinama smo imali jeftinije sjeme nego zemlje u okruženju, pa se i konkurencija uvijek žali da zbog nas u Hrvatskoj ima najniže cijene», kaže Škoro.
Partnere u Iranu sami su našli, bez pomoći fantomske gospodarske diplomacije. «Tri godine slali smo hibride na ispitavanja, potom ih registrirali i lani počeli izvoz. Ove godine u Iran ćemo isporučiti 500.000 kilograma sjemenskoga kukuruza kojim će se zasijati 25.000 hektara. Izvozimo i u Kazahstan, odakle su nam se sami javili nakon što su nas pronašli na internetu.
Ranije je Institut više poslovao s bivšim sovjetskim zemljama, no danas teško ide s naplatom ili vam, kao u Ukrajini, u zamjenu nude robu. Izvozimo i u Portugal, Mađarsku, BiH, Srbiju… Sva se ta tržišta mogu ‘pojačati’ i zato s Agrokorom razmatramo mogući zajednički nastup. Kao vlasnik PIK-a Vinkovci i Belja, najveći je proizvođač ratarskih kultura s našim sjemenjem.
Razgovaramo i o strateškom savezu, kako bismo bolje iskoristili hrvatske potencijale u sjemenarstvu», kaže Škoro.
BC Institut u Hrvatskoj sije sjemenski kukuruz na oko 2500 hektara i na 70 lokacija, dok za slovensko tržište ondje proizvodi sjeme na de3setak lokacija. No, vlasitiu proizvodnju i sjemenskog kukuruza ima i u Turskoj, u suradnji s tvrtkom Tivak iz Ankare.
«Prodamo im ‘iskrižane’ roditelje, odnosno osnovno sjeme od kojeg pod našim nadzorom proizvode sjeme za prodaju, tzv. Komercijalno.
Dakle, prodamo tehnologiju i naplatimo licenciju, a suradnja traje već šest godina. Inače, Turska ima velike potrebe za sjemenjem. Svu proizvodnju navodnjavaju, dok se u Hrvatskoj natapa tej jedan posto.»

Chromos Agro
BC Institut danas ima dva vlastita pogona za doradu sjemenja, u Rugvici kod Zagreba (gdje obavljaju i pokuse) i u Podravskoj Slatini.
«Nakon što se sjemenski

Drugi dio

Chromos Agro
BC Institut danas ima dva vlastita pogona za doradu sjemenja, u Rugvici kod Zagreba (gdje obavljaju i pokuse) i u Podravskoj Slatini.
«Nakon što se sjemenski kukuruz obere, slijedi njegova dorada. Mora doći na sušenje u roku 40 sati. Suši se u klipu, sedam do deset sati, a potom runi. Sjeme se zatim, zbog veličine sijačica, kalibrira po veličini u tri frakcije, tretira pesticidima za zaštitu i pakira u vreće po 25.000 zrna.
Potom može u prodaju. Inače, minimalna klijavost sjemenskoga kukuruza mora biti 90 posto, a naš doseže i 99 posto», tvrdi Škoro, koji je u tvrtki Chromas Agro bio pomoćnik direktora za financije, a na čelo BC Instituta došao je 1998., nakon što je Chromos Agro od mirovinskih fondova za 3.09 milijuna DEM kupio 46.5 posto dionica Instituta.

Korak do ponora
Prije dvije godine Chromos Agro dionice je prepustio Škori za nepoznat iznos, a on je potom još povećao udjel te je danas, s nešto više od 60 posto, većinski vlasnik Instituta.
«Kad sam došao, Institut je bio korak do ponora, račun blokiran, a radnici pola godine bez plaće. Dijelom je razlog bio cijepanje tržišta, dok je ranije poljoprivreda funkcionirala kroz kombinate, a dijelom svađa dioničara čiji su interesi bili podijeljeni.
U Chromosu smo razmišljali tko bi došao tu posložiti stvari. Odlučeno je da to budem ja. Sanirali smo gubitak od 8.7 milijuna kuna, riješili dugove, isplatili zaostale plaće, opet pčeli pozitivno poslovati i vratili se na tržište. Lani smo ostvarili 92,5 milijuna kuna ukupnog prihoda, što je otprilike na razini 2004., te dobit od 5,48 milijuna kuna.
Oko 10 posto činili su prihodi iz izvoza, najviše iz Turske, no ove godine Iran će je premašiti. U 2006. očekujemo oko 100 milijuna kuna prihoda, te šest-sedam milijuna kuna dobiti.Godišnje četiri do pet milijuna kuna investiramo u opremu i mehanizaciju. Kupili smo lani i tvrtku Agroslavonija plant d.o.o. Osijek koja prodaje poljoprivredne strojeve i ima godišnji prihod od oko 40 milijuna kuna.
To nam je sada centar za istok Hrvatske, da bismo bili bliže kupcima, a prodajemo i poljoprivrednu mehanizaciju.
Obveze redovito podmirujemo i isplaćujemo dividentu koja će za 2005. biti 77 kuna. Nije mnogo, no dioničari su ostvarili kapitalnu dobit zahvaljujući rastu cijena dionica. Sve to bilo je moguće ostvariti zahvaljujući tome što je sačuvana banka gena svih sjemenskih kultura koje su godinama stvarane u Institutu. Riječ je», pojašnjava, «o komorama u kojima se na temperaturi od oko četiri stupnja čuva sjeme koje tako može zadržati klijavost i 20 godina».

Tržišni rast
BC Institut u budućnosti želi postati vodeći i na tržištu sjemena pšenice, na kojem sada drži 25 posto.
«Imamo novo kvalitetno sjeme krušne pšenice i nadamo se rastu tržišnog udjela. No, za razliku od kukuruza, komercijalno sjeme pšenice ne proizvodimo sami. Partnerima prodajemo certificirano sjeme C1, od kojeg oni proizvode tzv. C2 sjeme za prodaju, a mi naplatimo licenciju, sedam-osam prosto ili oko 16 lipa po kilogramu prodane sjemenske pšenice koja je, za ilustraciju, s cijenom od 1.9 kuna po kologramu gotovo dvostruko skuplja od merkantilen.
Prepoznatljivi smo i na tržištu sjemena drugih žitarica, poput ječma i zobi, te soje i krmnog bilja. Htjeli bismo proizvoditi i sjemenje uljane repice, no nemamo vlastite kreacije, pa ćemo imati introdukciju. U priznavanju imamo tri sorte uljane repice, te bi smo 2007. počeli proizvodnju.
Inače, oko 75 posto našega poslovnog prihoda odnosi se na sjemenski kukuruz, pšenica donosi odo 15 posto, a na prihod od sjemena krmnog bilja oko 10 posto.»

GMO biljke ne daju veći prinos

O tome kako se to oplemenjuje bilje Škoro kaže:
«Križamo određene roditelje u sjemenju. Tako dobijemo kvalitetnije i rodnije kulture. Pojedino sjeme, primjerice, ima dva ‘oca’ i jednu ‘majku’. To onda provjerava Ministarstvo poljoprivrede, potom se hibrid ili sorta registrira i onda se s njom ‘sjemenari’, proizvodi se sjeme takve bolje biljke i plasira na t

Treći dio

GMO biljke ne daju veći prinos

O tome kako se to oplemenjuje bilje Škoro kaže:
«Križamo određene roditelje u sjemenju. Tako dobijemo kvalitetnije i rodnije kulture. Pojedino sjeme, primjerice, ima dva ‘oca’ i jednu ‘majku’. To onda provjerava Ministarstvo poljoprivrede, potom se hibrid ili sorta registrira i onda se s njom ‘sjemenari’, proizvodi se sjeme takve bolje biljke i plasira na tržište. Pri kreiranju sjemenja posljednjih su godina neki proizvođači počeli unositi gene drugih kultura, biljaka i životinja. Mi to ne radimo. Koristi od unošenja stranih gena praksa tek treba potvrditi, za što će trebati godine, kao i kod lijekova. I neki su se lijekovi potvrdili, a kasnije je ispalo da nisu u redu. Neke su GMO biljke potpuno otporne na herbicide, sve ugiba osim njih. Zasad unošenje stranih gena u ratarske kulture ne rezultira većim prinosom i boljom kvalitetom. Sve se svodi na poboljšanje kalkulacije proizvođača, na maksimalno pet posto jeftiniju proizvodnju. Oko GMO-a je puno priče, nema velikih efekata, a rizik i posljedice su nepoznati.»

Povijest dulja od stoljeća

BC Institut osnovan je još 1897. kao Kraljveski hrvatsko-slavonski kemijsko-analitički zavod. Nakon Drugog svjetskog rata najprije je bio u sklopu Zemaljskog poljoprivrednog zavoda, a potom djeluje kao Institut za oplemenjivanje i proizvodnju bilja u sastavu zagrebačkoga Poljoprivrednog fakulteta. Godine 1991. izdvojio se i potom postao samostalna znanstveno-istraživačka oragnizacija. U sklopu BC Instituta je Zavod za kukuruz u Rugvici, gdje se radi na oplemenjivanju kukuruza s ciljem stvaranja novih superiornijih hibrida, od kojih se traži da imaju visok i stabilan prinos. Svi BC-ovi hibridi (tipovi su zuban, polutvrdunac, kokičar, šećerac) stvoreni su klasičnim metodama selekcije bez manipulacije genima. Na stvaranju samooplodnih linija počelo se raditi još 1947. u Botincu (odatle oznaka BC), a prvi hibrid registriran je 1961. godine. Do danas je stvoren i priznat 231 hibrid kukuruza u Hrvatskoj i 55 u inozemstvu, znatan broj ih je u ispitivanju, a u komercijalizaciji oko 30. na listi EU upisano je deset BC hibrida. U Rugvici je i pogon za sušenje i doradu sjemenja.
U Zavodu za strne žitarice i krmno bilje u Botincu kod Zagreba radi se na oplemenjivanju pšenice, ječma, zobi te krmnog bilja. Dosad su priznate 83 sorte ozime pšenice (krušne, konditorske, tjesteničarske), od čega 22 i u inozemstvu, te brojne sorte drugog bilja.

Poljoprivredna Ingra![smiley2]

Mislim da će poslije financijskih rezultata za 2006. g. većini svima biti jasno, a možda i kasno.
Tvrtka koja ima za 2005.g. EBITDU veću od 1.000 kn po dionici neshvatljivo je podcijenjena.
Ali kao i TNPL koja je dugo bila na razinama oko 3.000, i BC institutu će doći vrijeme, samo treba biti strpljiv.

Kako mi se čini većini investitora su ove godine ipak više u fokusu fundamentalno potcijenjene dionice od špekulativnih jer su svjesni da dolazi vrijeme kada se lakše može izgubiti nego zaraditi.

Razgovori o strateškom savezu između Agrokora i BC Instituta privedeni kraju.
S medijskom pažnjom usmjerenom prema farmi za uzgoj teladi i junadi, a koja je i bila najvrjedniji predmet razgovora ova dva subjekta, izgleda da su procurili van i detalji strateškog saveza.
Nažalost brže nego sam očekivao pa ovih dana ne stigoh dokupiti.
Zadnja transakcija 4.850, a prva prodaja na 5.000 kuna.

ide to na 5500

Po poslovnim rezultatima vrijedi barem 10000.
Problem je što nije u JDD.

A gdje je to objavljeno?

Proizvodnja etanola smanjila zalihe kukuruza
business.hr
web@business.hr

(objavljeno 22.1.07 12:16)

Što je Radar?
Obavještavajte me…

O rubrikama: Svijet

O autorima: business.hr

Cijene kukuruza dosegle su najviše razine u više od deset godina, potaknute pritiscima američke vlade da se poveća proizvodnja etanola kao alternativnog goriva za automobile.

Smanjenje viška zaliha američkog kukuruza u kombinaciji sa snažnom potražnjom za tom žitaricom u kineskom rastućem gospodarstvu, izazvalo je udvostručenje terminskih cijena kukuruza u protekloj godini, na najvišu razinu od srpnja 1996. godine. Na čikaškoj robnoj burzi terminska cijena kukuruza za isporuke u ožujku u petak je na zatvaranju iznosila 4,0675 dolara po bušelu.

Cijene su prošloga tjedna naglo porasle nakon što je američko ministarstvo poljoprivrede oštro srezalo svoju prognozu za ovogodišnju žetvu kukuruza uslijed suša u nekim dijelovima američkog srednjeg zapada.

Unatoč visokim cijenama, nema znakova pada potražnje. U Kini raste uzgoj životinja koje se koriste kukuruzom kao hranom te će ta zemlja u nadolazećim godinama postati uvoznik žitarica.

Prema procjenama američkog ministarstva poljoprivrede, proizvodnja etanola sada konzumira 20 posto američkog uroda kukuruza u usporedbi sa šest posto 2000. godine.

Prije šest godina Sjedinjene su Države imale 54 tvornice etanola kapaciteta nešto manje od dvije milijarde galona godišnje. Danas 100 tvornica proizvodi ukupno više od pet milijardi galona godišnje, a još ih se gradi 70, koje bi trebale povećati američke proizvodne kapacitete za osam milijardi galona.

Analitičari procjenjuju da će američki poljoprivrednici u ovoj godini smanjiti svoju proizvodnju usjeva poput pšenice i pamuka te posaditi 10 posto više kukuruza.

Hihihi jel Vam sad jasno zašto sam u dva navrata pisao o poskupljenju kukuruza.
Nisam mislio na kratkoročne efekte, već dugoročne.
A kad tome dodamo da je dionica potcijenjena i kod ovakvog poslovanja do boli, što li tek donosi budućnost

Slažem se s tobom da je dionica na ovim nivoima podcijenjena, no nekakve bitne veze između gornje vijesti BCIN ne vidim. Ako pucaš na to da bi moglo doći do povećanja površina pod kukuruzom…

Ja prije vidim šansu u povećanju izvoza i možda u povećanju tržišnog udjela.