Jedan drugi izvjestitelj,jednih drugih novina, sa istog događaja piše:

„Ciljevi nove inicijative, dogovorene u ponedjeljak u Beču i u priopćenju nazvane “Beč 2,0”, daleko su skromniji od onih iz sporazuma u 2009. godini, kada se od njih tražilo da zadrže ulaganja u novoj Europi.
Sada se od njih traži tek da uspore tempo smanjenja zaduživanja i da spriječe krizu financiranja u toj regiji.“

E sad, kome vjerovati u ova nevjerojatna vremena? I da li je uopće važno kome vjerovati? Pa to mi ionako osjećamo na svojoj koži. Osjećamo na ovim spekulativnim napadima banaka na kunu, odnosno euro. Nije uzalud guverner zaprijetio bankama. Osim toga, kako netko čiji se depoziti siromaše, povlače, izvlače, može obećavati da će i dalje biti prisutan u istom opsegu. Kako netko kome je propisano od vlasnika kako se može isključivo kretati u okvirima lokalnih depozita, transmisijskih plasmana iz namjenskih izvora financiranja, .može obećavati povećanje tržišnog udjela? Što to oni čine? Da li štampaju novac, multipliciraju u idealnim okvirima, ili su to isprazna obećanja?
Nemojmo se zavaravati, na njihovo mjesto čekaju već drugi, druge banke, koje bi ustupile! Osim toga tu su i naše male banke, koje su u pretežnom domaćem vlasništvu kojima bi itekako dobro došli depoziti ovih „nomadskih“ banaka.