još jedna suluda ideja marksista iz hdz-sdp, uvijek po krilatici “sve, samo ne tržišna ekonomija”.
marksistički ekonomisti bi svu svoju nesposobnost, neznanje i lušeštinu uvijek rješavali na isti način – birokratskim potezima za zelenim stolom, koji nemaju veze niti s ekonomskim zakonitostima niti sa stvarnim stanjem.
“nekretninski biznis” se može riješiti samo na jedan način – poduzimanjem svih mjera za pokretanje industrijskog proizvodnog sektora, a kao prve mjere masovnog otpuštanja činovništva.
to spada u opće znanje elementarne ekonomije. u americi rast nekretninskog balona doživljavaju kao pouzdan znak teškog opadanja ekonomije/industrije, a kod nas bi se taj balon krpao zakrpama skupljim od samog balona.
“…
“nekretninski biznis” se može riješiti samo na jedan način – poduzimanjem svih mjera za pokretanje industrijskog proizvodnog sektora, a kao prve mjere masovnog otpuštanja činovništva.
…”
Možeš to malo objasniti. Na koji će točno način pokretanje industrijskog sektora riješiti problem viška nekretnina na tržištu i kapital koji je u njima zarobljen.
Dakle:
1. otpuštanja činovništva
2. pokretanje industrije
3. rasprodaja viška nekretnina
Ajde malo objasni kako pojedina točka uzrokuje onu sljedeću – npr. kako će otpuštanje činovništva (s čime se slažem) uzrokovati pokretanje industrije i kako će ta pokretnuta industrija uzrokovati rasprodaju viška nekretnina.
I stavi to na neku vremensku os – koliko vremena treba između pojedinih točaka.
razlog urušavanja “nektretninskog biznisa” je brutalno jasan – potpuni nesrazmjer između ponude i potražnje te potpuna nestručnost ljudi koji upravljaju kreditnim rizicima u bankama, koji su bili nesposobni napraviti bilo kakva predviđanja trendova, mahnito su odobravali kredite u stanogradnji s idejom da će tu potražnja stalno proporcionalno rasti, bez ikakvih stručnih ekonomskih analiza koje bi to potkrijepile.
vrlo stručni ekonomisti iz velike britanije, koji su savjetovali činovnike, bravare i referente što su špekulativno ulagali u hrvatske nekretnine, još su 2-3 godine prije konačnog pada savjetovali svojim kilijentima da što prije prodaju u hrvatskoj i idu dalje, upravo zbog stručnog praćenja trendova. naši nestručni ekonomsti nisu bili u stanju čak ni osluškivati što se radi vani, nego su nastavili kupovati i ulagati sve do potpune blokade.
sad bi se moglo dugo obrazlagati kako izgleda mehanizam kreiaranja potrošnje, ali struke koje se time bave jasno kažu da samo srednja klasa može kupovati ono što se kod nas na tržištu nudi. srednje klase kod nas neće biti dok se ne obnovi proizvodna industrija jer niti jedan drugi sektor uopće ne može stvoriti radna mjesta na razini srednje klase. drugim riječima nitko, ama baš nitko drugi ne može kupiti te stanove osim zaposlenika industrije, ni konobari ni sobarice, a niti činovnici s umjetno stvorenim standardom koji će se raspasti vrlo brzo.
činovništvo pak je stvorilo toliki trošak da porezna presija ne omogućava više niti održavanje niti pokretanje nikakve proizvodnje. kod nas se ne isplati ništa konkretno raditi jer svaka pretkalkulacija pokazuje da je harač previlik i da ne postoji legalan posao koji bi mogao biti profitabilan. to silno činovništvo ne pruža nikakvu korisnu uslugu, čisti su teret i njihovo masovno otpuštanje stvara preduvjet za radikalno smanjenje porezne presije. nitko neće ulagati u profitabilnu proizvodnju s dugim obrtnim ciklusom u uvjetima kada unaprijed zna da profita nema niti u najpovoljnijim okolnostima, a kamoli u realnim okolnostima.
mislim da je zavijek ili na jako duge staze gotovo s umjetnom potražnjom koju su stvarale tvrtke što su ulagale u nekretnine kao sigurnu štednju, te potražnjom sloja priviligerinaih gulikoža kao što su javni bilježnici, odvjetnici, bankovni i javni činovnici, svima se zarada bazirala na bjesomučnom guljenju ekonomskih rezerva stanovništva.
nije slučajno da je linić bacio oko na zadnju imovinu građana – ostatke štednje, to je još jedino što se može oguliti dok se zemlja ne pretvori u naciju prosjaka.
Kako god bilo da bilo i tko god bio kriv činjenica je da su te nekretnine izgrađene, da su banke njima izložene i da se s tim problemom nešto mora napraviti. Kapital u tim nekretninama je blokiran a rezevacije su samo manjim dijelom napravljene. Ako bi se ti krediti otpisali banke će biti ozbiljno podkapitalizirane i trebati će ih sanirati kao što sada radi npr. Slovenija (iz drugog razloga doduše) sa 3.5 milijarde eura a i to im još nije dovoljno.
Tvoj prijedlog dakle je (procjene vremena su moje jer ih ti nisi dao):
1. Otpuštanje činovnika – 1-2 godine (u najboljem slučaju)
2. Razvoj industrije i podizanje srednje klase – 10-15 godina
3. Rasprodaja nekretnina – 2-5 godina
Dakle po tvom prijedlogu problem ćemo riješiti za nekih 20 godina. Naravno da ne spominjemo da li će ta nova srednja klasa uopće htjeti kupiti te nekretnine.
Baš super…odjednom taj milanović sa svojih 10 godina i ne zvući tako loše…