Ovo je neobično važan i indikativan članak!

“Naše” banke koje su kupile strane banke, ali im ostavile pravnu osobnost u domicilnoj državi, postaju podružnice banka majki.
Time je proces preuzimanja i formalno gotov.

Sjećam se kada se mjenjapo logo ZABE sa starog, plavog, zagrebačkog na ovu crveno-crnu kvačicu.
To je prezentirano kao napredak u marketingu, a svima je bilo jasno da je to samo uvod u ovo što je prezentirano u ovom članku.

Ne znam kojom bi se rječi sve ovo moglo opisati?
Žalosno, tužno, legalno, očekivano, poslovno opravdano…?

“S jedne strane, kao svojevrsna dobra strana “branšizacije” za lokalne je regulatore to što time i obveze po osnovi osiguranja depozita (a EU je tu svima postavila ljestvicu na 100.000 eura) prelaze na za to zadužene institucije u zemlji matične banke.”

Nije li Austrija ukinula osiguranje stednih depozita?

Mi smo valjda jedina točka na kugli zemaljskoj koja ima na tržištu od 4 miliona isti broj direktora i uprave kao zemlje koje su 10 i više puta veće..
Druga stvar je što smo mi sve svoje rasprodali no za to neki ne bi smjeli krstariti jahtama, imati stanove po Londonu, Parizu, New Yorku… nego tucati golootočki kamenjar!