Šteta što pozitivne vijesti poput ovih ne zanimaju komentatore, nego se gotovo isključivo vežu na negativne vijesti. Spomenuta tvrtka iz članka bi mogla mnogima u Hrvatskoj poslužiti kao primjer. Istina, radi se puno i naporno, ali se uspješno nosi sa krizom i žestokom, prije svega kineskom, konkurencijom. Svatko ipak mora sam odlučiti hoće li se prepustiti beznađu ili će se, poput tvrtke spomenute u članku, boriti za svoj dio kolača na zahtjevnom svjetskom tržištu.

Onaj tko se opeče o austrijske investitore bolje mu je da šuti nego da kaže što misli. Naime, nisu svi prošli dobro. Neki su osiromašeni, ojađeni, i još uvijek vode teške bitke za naplatu svojih potraživanja sa austrijskom tvrtkom J.u.A. Frischeis. Danijel Sim dirketor ne samo da je sklopio ugovor u ime tvrtke kojim se uknjižio na industrijsku halu koju nisu do danas, godinu i pol dana nakon sklapanja ugovora platili, već su podmetnuli kao dio kupovnine kuću koja nije niti u posjedu prodavatelja, zatajili su da se nad kućom vodi ovršni postupak koji nije bio vidljiv u zemljišnim knjigama u vrijeme sklapanja ugovora, a J.u.A. Frischeis koja je na toj kući imala hipoeteku koju je po ugovoru trebala prenijeti na kupca, godinu i pol dana od sklapanja ugovora to nije učinila, već je osigurala sebe i svoju tvrtku. Ovim postupkom uništila je hrvatsku tvrtku prodavatelja, dovela i tvrtku i obitelj vlasnika na rub egzistencije a brojna radna mjesta koja su ovisila o toj investiciji uništila. Dakle, nije uvijek sve pohvalno, bilo bi, kad bi bilo korektno, ali na žalost nije.