to stoji, ali vlahušić je htio i 100 posto prihoda od zidina, pa mu je ustavni sud dosudio 0 % . imate gore članak, očitovanje atln o tim prohtjevima lovca na tuđe pare vlahušiča. mislim da imaju dobrog temelja za pravno pobijanje jer nijedna koncesija u hrv, a bome ni u europi nije 25 posto, koncesije se kreću do 10 posto. tako da će vlahušić morati prizemljiti malo svoje prohtjeve. ali, i atln je kriva, nisu htjeli ništa plaćati dok ih se ne natjera zakonom, zato sad grad tjera inat. treba naći neko srednje rješenje, potpisati i gotovo – atln ima sigurnost i izvjesnost poslovanja, gradu odmah počinju teći prihodi. ali kod lukšića gosti ni kavu ne dobiju besplatno, tako da je za očekivati da će braniti svaku kunu. a budući su to dijelom i naše kune, ne mogu mu zamjeriti 🙂
http://dubrovacki.hr/clanak/64557/godisnja-koncesija-od-sedam-milijuna-kuna
Godišnja koncesija od sedam milijuna kuna
jel tko računao kako će taj trošak utjecati na pokazatelje?
ljudi moji, ovo je smiješno. mislim da ni na wall streetu ovakve brojke nisu nikad vidjeli
EBITDA marža 79,50%
EBIT marža 64,24%
NPM 62,27%
ali sad kad gledam, kad se oduzme ovih navodnih 7mil za koncesije biti će na istoj razini dobiti kao i 2012. i 2013.
dobro ste rekli – navodnih. vlahušić je i zidine bio uvrstio u navodne prihode, pa dobio šipak. 7 milja kn će vlahušić vidjeti možda tek nakon duge pravne bitke, a dosadašnji score mu ne ide u prilog. oni nude 5, on traži 25, dakle izmedu 12 i 15 posto. da su pametni, mogli bi se odmah dogovoriti. para ima dovoljno za sve.
kako rekoh – para ima. samo treba malo dobre volje i poslovnog rezona
dakle 10tis mjesečno + 24% od svake karte… čini mi se da je to više od onih 7mil godišnje jer koliko vidim prihodi su na 35 milijuna pa je to negdje 8,5 milijuna godišnje troška od koncesije
kao što je naplatio zidine, tako će naplatiti i žičaru – 0 kn. vlahušič ne razlikuje svoje želje od pravnog poretka rh. koncesije u rh iznose oko 5 posto za obnovljive i neobnovljive zvore,tražiti 5 puta veću koncesiju je pravno neodrživo je krši načelo predvidljivosti i pravičnosti. može on tjerati silu, ali postoje sudovi i ustavni sud, a tu ga već znaju. jedni su gladni tuđeg novca, drugi dosta neđenlmenski nastrojeni – da je pameti mogli bi sjestti i dogovoriti neki kompromis jer s jedne strane koncesija se mora plaćati, a s druge strane naknada mora biti u srazmjeru sa pravima i obvezama ugovornih strana.
http://www.dubrovniknet.hr/novost.php?id=32048#.U-TCqvmSzxY
para ima, to nije sporno, samo treba dobre volje
ništa nije gotovo dok ne bude gotovo. vlahušić sanja snove kao i sa zidinama.
koncesionar je dužan podnijeti zahtjev za koncesiju, ali zakon ne predvida rok. baš kao i referendum. s tim da u ovom slučaju se slažem s lukšić grupacijom. jer mi to ide u džep. nema boljeg razloga.
Excelsa nekretninama”, tvrtki u vlasništvu “Lukšić grupe”, ne pada na pamet prihvatiti prijedlog Grada Dubrovnika za plaćanje pedesetogodišnje koncesijske naknade za dubrovačku žičaru, koja bi u fiksnom dijelu iznosila 10 tisuća kuna mjesečno, a u varijabilnom 24 posto ostvarenih neto prihoda od prodaje karata za gradsku turističku atrakciju.
– Za tako visoku koncesijsku naknadu, koja za nekoliko puta prelazi uobičajene koncesijske naknade u RH, ne vidimo nikakva opravdana razloga. Koncesijske naknade nisu značajnije različite od onih iz 2009. godine. Dovoljno je ukazati na koncesiju, izdanu 2012. godine, za marinu u Gružu gdje je varijabilni dio naknade određen na pet posto prihoda, a fiksni na osam kuna po metru četvornom zauzetog pomorskog dobra godišnje. Znači da bi žičara trebala plaćati varijabilnu naknadu koja bi bila 480 posto veća od varijabilne naknade za buduću marinu u Gružu. A fiksni dio od 120 tisuća kuna bi po istoj usporedbi značio da žičara zauzima 15 tisuća metara kvadratnih javnog dobra iako je zapravo u cijelosti izgrađena na našem zemljištu. Nikada nismo čuli valjano objašnjenje za ovakve disproporcije – negoduje Anto Rusković, član Uprave “Excelsa nekretnina”, u čijem je vlasništvu panoramska žičara Dubrovnik – Srđ.
No, ljeto je gotovo već na izmaku, a učinci Zakona na terenu uopće se ne primjećuju. Prema novom zakonu, “Excelsa nekretnine”, kao vlasnik žičare, trebale su poslati zahtjev za izdavanje koncesije, premda vremenski rok u kojem su to dužni napraviti nije naveden. Ne čudi stoga što “Excelsa” oteže, jer im je to u interesu. Jasno je da će novac od žičare i petu sezonu ići samo u džep grupacije Lukšić.
Čeka se sat vremena u redu
Žičara je jedan od najisplativijih turističkih projekata na dubrovačkom području. Tijekom sezone gosti željni pogleda s 400 metara visokog Srđa znaju i po sat vremena čekati na ukrcaj u gondolu. Koliki je promet žičare, možda najbolje ilustrira podatak da su preko puta žičare u posljednje vrijeme otvorena dva kafića i pekarnica. Namijenjeni su gostima koji čekaju na žičaru.