Ova analiza grebe po površini obrtničke stvarnosti, problemi obrtnika su zapravo oni problemi na koje država žmiri, ako se pogleda makro ekonomski, onda bode u oči činjenica da oni novci, koje država potražuje između ostalog i od obrtnika, naprosto ne postoje u opticaju. Stoga, premda svekoliko pučanstvo potrebuje proizvode i usluge obrtnika, ono nema novaca da te potrebe i realizira. Ova jadna i nesamostalna država zapravo nema metode da u opticaj stavi potrebiti novac koji će potaknuti potrošnju pa onda i proizvodnju.
Da netko od analitičara ima malo soli u glavi vidio bi da Republika Hrvatska na porast svog GDP-a mora bankama plaćati kamatu, mi novac koji nam služi za unutrašnji razvoj, kao prava hebena kolonija, ili banovina, moramo zadužiti, to nije samo jadno, nego je sa stanovišta političke ozbiljnosti i smješno…

Platni promet vratiti FINA-i, banke tretirati kao ostala trgovačka društva,
“naštampati” onaj dio novca u optjecaju koji se strane banke “izvukle”,
tek tada se možemo vratit na hrvatski predbankarski sustav!

I naravno omogućiti rast neopterećen kamatama!

Ma kako je to moguće (što bi rekao jedan poznati komentator) …i to u cijelom svijetu …
nekoga saniraš (banke) da bi te i dalje trajno “reketarile”!