Evo jš primjera kada je potrebno bježati galvom bez obzira:
”troškovi nam stalno rastu” – hoće reći da su mu troškovi pojeli zaradu i da ti neće dati povišicu – na to odgovori: “i meni troškovi rastu, pa sam našao posao u firmi gdje me mogu platiti više”
”da sam vam božićnicu/uskursnicu…” – nije vama nitko ništa ništa dao vi ste to zaradili
”omogućio sam vam…” nije vama nitko ništa omogućio nego ste si vi to zavrijedili
Evo jš primjera kada je potrebno bježati galvom bez obzira:
”da sam vam božićnicu/uskursnicu…” – nije vama nitko ništa ništa dao vi ste to zaradili
”omogućio sam vam…” nije vama nitko ništa omogućio nego ste si vi to zavrijedili
Zanimljivo da posloprimci uvijek polaze od teze da su sve primljene novce zaradili što ne mora biti točno.
Ja kao poslodavac mnogo puta svjesno idem u rizik i plaćam zaposlene više da bi mi isporučili rezultat u budućem razdoblju (investicija u ljude) i da u konačnici zaradim u budućnosti iako trenutno radim s gubitkom.
Zaposlenici ne zarade uvijek taj novac. Ja time riskiram vlastiti novac ali vidim ovdje da ima mnogo ljudi koji misle da je sav novac koji su dobili zarađen što nikako ne mora biti točno.
Znači, ja kao poslodavac sam dogovorio s nekim 1.500 eura bruto plaću. Ja preko tog iznosa ne moram nikome ništa isplatiti po ugovoru o radu i to je samo moja dobra volja odnosno moja procjena da će mi se to vratiti (produktivnost, bolji odnos prema radu, zadovoljstvo, povećana motivacija itd) ako im dam više nego što smo dogovorili.
Očito nikad nisu investirali i ne razumiju procese da nešto plaćaš i investiraš ali zarada je upitna i neizvjesna.