Pa ne znam baš. Definicija kriminala je pitanje trenutnog društvenog konsenzusa. Npr. ropstvo je danas kriminal, a nekad (i ne tako davno) je bio običan ekonomski odnos. Odnos kmeta i feudalca je imao po današnjim kriterijima puno kriminalnih elemenata. Pa i odnos poslodavca i radnika od samo prije 60-70 godina je imao puno danas kriminalnih elemenata.
(uzmimo kriminal=kaznena odgovornost).

Možda da daš primjere kako su neke druge države “… definirale kriminal na određenim područjima …” a da to nije kroz zakone.

U demokraciji situacija je vrlo jednostavna. Parlament donosi zakone. Vlada izabrana u parlamentu predlaže zakone. Suci sude po takvim zakonima. Članovi parlamenta su izabrani na izborima od strane građana.
Sudstvo je paralelni sustav sa labavim vezama s prva dva stupa vlasti.

Dakle, građani-birači su direktno (možemo reći i zapovjedno) odgovorni i za parlament i za zakone i za vladu koju imaju. I točka.

I tu nema plakanja i kenjkanja – ma svi su isti, nemam za koga glasat, moji nikad neće dobit izbore bla bla bla… Onda kad sjedneš u onu kućicu za glasanje sa izbornim listićem i olovkom TI i SAMO TI preuzimaš odgovornost.
.

Pobuna na brodu Bounty

Loki07

Izgleda da ti nisi uočio moju poantu – ili ju ja nisam dovoljno dobro istaknuo i/ili objasnio. Ti jesi u pravu u svemu što si rekao i to jesu vrijedne nadopune, ali si potpuno ispustio elemet autonomije i integriteta sudaca i upozorenje koje vrijedi još od Aristotela.

Radi edukacije čitatelja ovog foruma sada ću navesti primjer koji je općepoznat – ali nažalost ne i na ovim “južnoslavenskim” prostorima. Radi se o ključnoj sceni u filmu “Pobuna na brodu Bounty” (verzija sa Marlon Brandom i Howard Trevorom). Naravno, ta scena se odnosi na sudski proces protiv kapetana Bligha kojeg je sud oslobodio svake krivnje.

Vrhunac počinje izjavom predsjednika admiraliteta da “sud smatra da je dužan dati komentar na svoju oslobađajuću odluku” (The court considers it has obligation to add comment to its verdict).

Ono što slijedi je prikaz snage moralnog autoriteta suca koji nadvladava FORMALNO SLOVO ZAKONA.

Ili, u slobodnom prijevodu to je išlo otprilike ovako: “Po sili dokaznog postupka Vi, kapetane Bligh, ste oslobođeni svake krivnje. No ipak, mornari – sve sami dobrovoljci – kao i časnici bez mrlje na karijeri – pobunili su se protiv Vas. Vaša metoda zapovijedanja bila je nešto što bi ovaj sud oprezno nazvao “ekscesivni entuzijazam” (an excessive zeal). Mi ne možemo osuditi entuzijazam. Ne možemo osuditi časnika koji je dijelio pravdu na temelju Articles of War.
Međutim, postoje sitacije u kojima se Articles of War ne mogu primijeniti doslovce. Niti jedan zakon ne može predvidjeti sve izvanredne okolnosti. Mi ne možemo pravdu na palubama naših brodova jednostavno utrpati u knjige. Pravdu i čestitost nosi kapetan u svom srcu, inače je uopće neće biti na brodu na kojem zapovijeda. Iz tih razloga, Admiralitet je uvijek odabirao kapetane brodova Njegovog Veličanstva iz redova džentlemena. Admiralitet je sa žaljenjem prisiljen konstatirati da je u pogledu imenovanja kapatana Bligha tu bila učinjena greška”.

E pa u mojih 65 godina ovo je prvi put da ovu sitaciju debatiram na hrvatskom jeziku (do sada je to uvijek bilo samo na engleskom sa “originalnim” anglosaksoncima). Po meni, ovo je sjajan primjer kako se sudac “diže na zadnje noge” i napada formalno slovo zakona umjeto da se iza njega skriva.

Inače u jednom od Izvješća Komisije EU o napretku hrvatskom je pravosuđu zamjeren “ekscesivan formalizam glede presuda u području ljudskih prava”.

E pa sad……………………

@Marx,

Možda, ali trebaš razumijeti da suci svoju poziciju trebaju zaslužiti. Budimo realni nigdje sudstvo i suci nisu svršeni, ali naš status stručnosti sudstva je vrlo blizu samom dnu.
Nisam sudjelovao u puno sudskih procesa, ali ono što sam vidio mogu svesti na tri riječi – nestručnost, bahatost, lijenost.

A to se tiće Kolakušića – da se ikad nađem, sad ili u budućnosti, u sudskom procesu pred njim kao sucem odmah bih tražio njegovo izuzeće iz razloga nestručnosti koju je demonstrirao svojim javnim nastupima. Vjerojatno ne bi prošlo, ali dao bih sve od sebe da ga maknem sa svog procesa.

Za loki07

Namjerno nastavljam našu korespondenciju preko foruma jer se nadam da će i drugi imati koristi od činjenica koje analiziramo.
Kao ekonomist i stečajni upravitelj upoznao sam cijeli niz sudaca i moja iskustva su ista kao i tvoja. Tko i kako regrutira suce je naravno tema za sebe (detalljno analizirana u Izvješćima o napretku Komisije EU). Meni je najviše problema zadavalo njihovo totalno nepoznavanje poslovanja poduzeća (na primjer razlika između nelikvidnosti i insolventnosti). Tu razliku nekada (namjerno) ignorira i MMF, ali upravo tu dolazi do izražaja kombinacija stručne kompetantnosti i integriteta. Naravno da većina njih – posebno mlađih koji su na te funkcije došli isuviše lako i jednostavno – moraju itekeko poraditi da bi izgradili svoju reputaciju i integritet.

Ali ima i onih koji su me zadivili. Jedan od njih – koji je vodio moj stečajni postupak jedne tvornice namještaja – nije se libio na ročištu otvoreno “prozvati” razlučne vjerovnike pitanjem “Pa jeste li vi uopće pročitali izvješće stečajnog upravitelja ili ste došli tek tako, maltene kao turisti?”. U zapisnik s tog ročišta je ušla i njegova konstatacija “…stoga smatram da se razlučni vjerovnici ne žele izjasniti o prijedlogu stečajnog upravitelja”. Bilo je i toga, ima ih stvarno koji se na daju motati od bilo koga.

Ako možeš doći do toga, pročitaj rad “Mit o reformi pravosuđa” jednog od “pravih” sudaca (još je uvjek u aktivnoj službi). Šteta da zbog našeg klasičnog “straha od objavljivanja” taj rad nije nigdje mogao objaviti.

Da sam neka “fora”, s posebnim bih se guštom okomio na naše ministre pravosuđa, ne osobno nego po stručnim pitanjima pravosuđa.

@loki07 – potpisujem posljednji odgovor Marx-u

Za Kirina

Da se niste uključili ostalo bi dotadašnjem ali ovako mi ne ostavljte izbor. Ova debata nažalost poprima tipično “južnoslavenski” tok: stručni problem zbog nedostatka pravih podataka i straha sa suočavanjem sa neugodnim istinama se pretvara u ideološki koji se onda rješava osobnim obračunima u kojima dominira emocionalnost (čest niti nema ničeg drugog).

Ponovimo da je Linić davno izjavio u časopisu “Fokus” da su “u vrijeme HDZ-a stečajevi služili kao pokriće pljačke državne imovine”. Na pitanje u intervjuu na Radiju 101 da li je to bio njegov motiv za donošenje Zakona o predstečajnim nagodbama Kolakušić je odgovorio da je to “fenomenalno dobro postavljeno pitanje”.

Linić zna da se ne može osloniti na ovakav sistem i tu ste Vi i loki07 u pravu. Ali Linić je ministar a vas dvojica niste, pa on osniva svoj pod-sistem (predstečajne nagodbe). I naravno, dobiva bitke ali će izgubiti rat, što je opet tipično “južnoslavenski” rasplet događaja da ne može biti tipičniji.

Budući da se sve svodi na ideologiju (nema veze s politikom!) i osobne obračune, glavni problem – stručna materija – ostaje potpuno po strani. Ne radi se o 40 milijardi nelikvidnosti nego o 40 milijardi insolventnosti (barem u najvećem dijelu). To se, naravno, ne može ideološki priznati kao niti “zombie” status naših brodogradilišta. I tu dolazimo do glavnog “južnoslavenskog” prolema: da ova država može i dalje ovako funkcionirati nelikvidnost joj je i hrana i morfij. Nešto se malo ta “nelikvidnost” može smanjiti ali ne i izliječiti jer je naprosto nema. To nije jaka prelada nego rak koji traži radikalnu kirurgiju i ne mari za ideologiju. Jer to je insolventnost a ne nelikvidnost. Za to su potrebne mjere i rješenja koje ćemo uvesti tek nakon dolaska MMF-a i prvog posjeta “trojke” kada počnu isplivavati “iznenađenja”.

>Većine tog novca više NEMA
Ovo je na tragu nove alkemija socijalističkih znanstvenika!

>Odnos kmeta i feudalca je imao po današnjim kriterijima puno kriminalnih elemenata
Ali je kmet imao manje nameta nego “građanin demokracije” danas. Da nije bilo ratova i prve bračne noći po pogledu dađbina neusporedivo bolje društvo…brojke ne lažu

03.03.2014
RJEŠENJE
I. U postupku predstečajne nagodbe nad dužnikom STIPIĆ GRUPA d.o.o., Lučko, Ventilatorska 24,
OIB 55858475794, utvrđuje se da je Plan financijskog restrukturiranja prihvaćen, odnosno za Plan su glasovali vjerovnici čije tražbine prelaze 2/3 vrijednosti svih utvrđenih tražbina

navedeni vjerovnici su osim povezanih društava, u stvari samo ZABA na koju otpada 76,1% od ukupnih obveza dok je oko 400M potraživanja podizvođača, od kojih su mnogi uslijed ne plačenih izvtšenih radova propali, što osporeno što preglasano uz obvezu otpisa 60%[emo_vrtimise]

“Ako je Zakon o predstečajnim nagodbama namjerno ovako sastavljen, to je kriminal”
Mislav Kolakušić “

*
Ma nije.
Uplatiš za svoja potraživanja u Državnim proračun 2 % i smiješ svoje potraživanje upisati u stečajnu masu.
Nakon toga moraš 70 % svojih potraživanja otpisati mangupima koji su tebi dužni.
A 30 % će ti platiti na Sv.Nigdarevo.

Sve pošteno.