SDP-ovacka pljacka Hrvatskog bogatstva to je uzasno.
neosporne činjenice su:
-da je ministar Linić učinio nepopravljivu štetu prorečunu RH smanjenjem zdravstvenog doprinosa ćime je zdravstvo izgubilo oko 3 milijatde kn koje je zatim sanirao iz centralnog proračina novcima poreznih obveznika i to samo zato da bi se time oprao uvođenje poreza na nekretnine
-da je ministar Linić učinio nepopravljivu štetu prorečunu RH blokiranjem nekretninskog tržišta najavom uvođenja poreza na nekretnine
– da je ministar Linić učinio nepopravljivu štetu prorečunu RH poreznom i inspekcijskom represijom radi ćega su mnogi zatvorili tvrtke i obrte ili ih premjestili u druge države
-da je ministar Linić učinio višekratnu nepopravljivu štetu prorečunu RH Zakonom o predstečajnim nagodbama ćime je od kada je zakon na snazi:
-zablokirao kompletnu likvidnost ekonomije
-za vrijeme trajanja postupka tvrtke u postupku nisu uplačivale poreze i doprinose
– otpisao milijarde proračunskih kuna odabranim tvrtkama po sumnjivim kriterijima
– sustavima uništio donekle zdravi sektor vjerovnika, tj. kooperanata, financijera, trgovaca na način da im ne priznaje otpisana potraživanja nego ih pod prijetnjom ovrhe sa kamatama tereti u punom iznosu radi ćega su mnogi postali nesolventni te su otpustili 30ak tisuća radnika a mnogi i u potpunosti zatvorili djelatnost
-neosporna činjenica je da je ministar Linić, zbog nekompetentnih a nije isključeno i namjernih prije opisanih postupaka, radi kojih su proračunski prihodi bitno smanjeni, učinio nepopravljivu štetu građanima RH povečavši javni dug zaduženjem na preko 65 posto bdp-a
i također da se ne zaboravi, neosporna činjenica je da je ministar Linić direktnom naredbom HANFA-i učinio nepopravljivu štetu dioničarima BELJE d.d. naloživši protuzakonito tumačenje i ukidanje riješenja o Agrokorovoj obvezi za preuzimanje
na kraju, mogao bi iznjeti još mnogo toga ali sveukupno, neosporna činjenica je da je ministar Linić najodgovornija osoba za generiraanje nelikvidnosti, nesolventnosti, povečanje javnog duga, gubitak 35 tisuća radnih mjesta, izostanak strukturnih reformi gospodarstva i produbljivanje recesije i zazo mora otići i procesuirati ga za štete koje je napravio
I u ovoj emisiju Nu2 je Kolakušić iznio više manje iste stvari kao i prije.
Ali je zato Stanković obradio emisiju odlično, potkrijepivši primjerima i komentarima uglednih pravnika, i nepravničkim riječnikom objasnio gledateljstvu o čemu se tu radi.
Što se tiče medija Pavićev EPH je na strani Linić-Šegonova modela predstečajne jer se i sam namjerava okoristiti. Kako su to još i debelo režimske novine (i prije i sad) sada će kako kaže Radun u Indexu Stankovića proglasiti četnikom, Kolakušića pederom, a nju četnikpederom.
Styrijine novine se u ovim slučajevima drže pasivno, po strani.
Tako da su jedini koji nešto misle, rade i djeluju: Stanković i Index.
Od svih medija, komentari i mišljenja stala na dva pera.
Interesantno da nema pro -Linićev tekstova u obranu predstečajnih nagodbi, osim onih primitivnih u Jutarnjem listu i Slobodnoj dalmaciji. Ali njih nitko ne uzima zaozbiljno. Oni su se već dovoljno iskromponirali.
Min. finacija iznese na konferenciji za novinare taksativno – sve prednosti predstečajne nagodbe (neka proba netko od protivnika navesti ‘tri’ negativnosti u odnosu na stečaj?). Izađu u javnost hrvatsku, ali to prati i svjetska, da bi HR ‘depresivnu’ stvarnost razvedrili sa brojnim odblokiranim tvrtkama, dali svima neku nadu…
I tada, kao i do tada u istom danu – se pojave jahači apokalipse koji to žele uništiti. Vjerujem da ova Vlada danas u rudniku Labin pronađe zlato, zloglasni novinari bi to ismijali i rekli da je to bezvrijedni običan žuti metal.
Kod nas Prvi jahač apokalipse (inače mitski ide na bijelom konju) je HTV informativni program i neki pisani mediji. Sa svojim neodgovornim vijestima prosipaju crnilo i zbunjuju narod.
Drugi jahač apokalipse (mitski ide na crvenom konju) predstavnik je raznih udruga i sindikata, koji pozivaju na pobunu: Cvjetni trg, Srđ je naš, a blokirat ćemo Hrvatsku – bio je poklič u nekoliko navrata.
Apokaliptičkim novinarima je danima/mjesecima bila tema (hrana): – Komunisti, lex Perković, korupcija, nesposobna Vlada, kriza Vlade, Marina lovrić, Linić odlazi, skupi automobili i dr.
Jer netko od patriotskih novinara može zamisliti kako nas s tim vijestima doživljava domaća i svjetska javnost, sve se prati i vani. Tko će nakon toga crnila poželjeti investirati ili doći na odmor kod nas?
U čije ime ovaj glumi Robin Hooda?
“35 tisuća radnih mjesta je izgubljeno od dana stupanja na snagu Zakona o predstečajnim nagodbama.
Ja mislim da bismo mi građani morali saznati koliko se tih radnih mjesta odnosi na vjerovnike iz predstečajnih nagodbi.”,
dodao je Kolakušić i kazao kako se 10 tisuća radnih mjesta odnosi na državne službe, a 25 tisuća na male i srednje poduzetnike.
Ističe da se vjerovnici boje govoriti o problemima i dugovima iz straha od “poreznih inspekcija koje će ih zatvoriti zbog jedne kune.”
“Neodrživa je situacija u kojoj država otpisuje poreze predstečajnim dužnicima, a naplaćuje poreze vjerovnicima na potraživanja koja nisu naplaćena i koja su otpisana.
Ministarstvo financija je u sukobu interesa – ono imenuje tijela koje će nagodbu pravno voditi, odlučuje o žalbama na odluku tih tijela, a uz to je jedan je od najvećih vjerovnika u postupku i odlučuje kome će nešto ‘naplatiti’, a kome nešto ‘oprostiti’.
Moje je pitanje koliko je uplaćeno novaca u proračun od predstečajnih nagodbi i koliko su naplatili vjerovnici”, ističe.
“Takvih zakona nema nigdje, svugdje o tome odlučuju sudovi”
Komentirao je Linićevu izjavu da se predstečajnim nagodbama čuvaju radna mjesta: “Ako se radi amoralno, onda to ne vrijedi.
” “Nigdje ne postoji sličan zakon, gdje Ministarstvo financija samo provodi te zakone, svugdje su to sudovi, a vjerovnici imaju pravo osporiti tražbinu”, demantirao je premijera Milanovića…
Strašno je koliko ljudi olako koriste vrlo teške riječi. Histeriju na ovim prostorima nikad nije bilo teško izazvati.
Neki zaboravljaju da su i hadezeovci (možda čak i svi!) u Saboru glasali za ovaj zakon kojemu je bio cilj pokušati donekle raspetljati godinama nagomilavanu nelikvidnost (i lopovluk) koji institucije nisu znale/htjele riješiti ranije. Ako se histerične upita koja je alternativa i ako ih se upita što bi se moglo očekivati (za gospadarstvo u cjelini) da sve te tvrtke pošaljemo u stečaj (neki dan čitao sam da su do danas završena samo dva stečajna postupka, Peveca i Tiska), koliko bi se moglo očekivati da će država naplatiti dugova u slučaju stečaja, jesu li u PSN-ovima banke oprostile dvostruko više dugova nego država, koliko je kuna po zaposleniku država oprostila pojedinim sudinicima predstečajnih nagodbi … nema jebene šanse da ćemo dobiti ikakav odgovor. Ali mantru o svemirskoj pljački i ostalim budalaštinama sasvim sigurno nećemo izbjeći.
Jadan smo narod i zaslužujemo ovako bijedan život jer uvijek iznova dozvoljavamo bukačima i budaletinama da do mile volje laprdaju gluposti bez ikakvih posljedica (ne mislim na kaznene, dakako, ali profesionalne i političke svakako bi se morale snositi). Evo sam se čak i ja (koji sam mogao birati na kojem kontinentu i u kojoj državi želim živjeti i raditi, a koji sam baš želio ostati u Hrvatskoj) upitao ima li smisla ostati živjeti među ljudima koji funkcioniraju na ovako niskoj razini (histerične rulje).
Ako se složimo da su neki mogli pokušati predstečajne nagodbe iskoristiti na nepošten način, racionalan i stabilan narod pokušao bi naći rješenje koje bi onemogućavalo ikakvu mogućnost takvih marifetluka. Umjesto toga, kod nas je već tjednima na snazi isključivo destruktivna dernjava (u nekim slučajevima i iz posve niskih strasti).
Što se tiče Indexa, prilično je očigledno da njegova pozicija kad je u pitanju odnos prema Slavku Liniću već dugo uglavnom ima veze s činjenicom da je Babić dugove državi nastojao “riješiti” na način sličan onome kojega predbacuje nekim tajkunima.
Kolakušić pokazuje temeljno nepoznavanje ekonomskog sustava i načina na koji funkcionira.
Da zna što govori ne bi nikad rekao gluposti poput “… 50 milijardi kuna iz predstečajnih nagodbi nije nestalo već je u nečijim vikendicama, jahtama…”
To pokazuje da je cilj dotičnog samo osobna promocija i(ili) vraćanje dugova nekome.
Da je teza i istinita – postavlja se pitanje u kojim je to vikendicama i jahtama 50 milijradi kuna. Da li Kolukašić uopće zna koliko se jahti i vikedica može kupiti za 50 milijardi kuna. I ako je tih 50 milijardi kuna stvarno tamo, da li se tih 50 milijardi kuna može i vratiti – npr. da li te jahte i vikendice se mogu nekome prodati i novac vratiti u proračun.
Kolakušić sam tvrdi da “novac nije nestao” i time dovodi u zabludu građane i javnost.
Uostalom odakle mu uopće brojka od 50 milijardi kuna ? Zašto ne 70 milijardi ili 45 milijardi ili možda 46.382.564.324,18 kn ?
Većine tog novca više NEMA. I točka. Ako je i manji dio tog novca i završio u nekim nekretninama (malo vjerojatno) ili na računima stranih banaka (puno vjerojatnije) taj novac više nije dohvatljiv ni organima vlasti ni nikome.
On je već profesionalno opran, rascjepkan, uložen u unosne poslove daleko izvan granica RH i apsolutno nepovrativ.
Kolakušić to sve vjerojatno i zna, ali time ne bi dobio medijski prostor koji dobiva. Puno je lakše populistički jabmrati i proglašavati pljačku.
Njegov jedini konkretan prijedlog je:
“… Kazao je i da vlada mora donijeti zakon kojim će se utvrditi gdje je nestalo 50 milijardi kuna. …”
Možemo si zamisliti kako bi izgledao taj zakon:
“Hrvatski sabor donosi odluku o donošenju:
ZAKONA O UTVRĐIVANJU GDJE JE NESTALO 50 MILIJARDI KUNA
Članak 1.
Svaki građanin RH je dužan tražiti nestalih 50 milijardi kuna. Shodno podzakonskim propisima svaki građanin je dužan uložiti najmanje 3 (tri) sata dnevno na traženje nestalih 50 milijardi kuna.
Članak 2.
Svaki trag za nestalih 50 milijardi kuna je svaki građanin dužan prijaviti nadležnim tijelima kako bi se utvrdilo gdje je tih 50 milijardi nestalo.
Članak 3.
U slučaju nalaženja 50 milijardi kuna, ili nekog njegovog dijela, građanin je dužan u najkraćem roku, ali ne duljem od 3 (tri) dana, navedeni iznos upltiti u korist državnog proračuna.
Članak 4.
Građani koji ne postupe po članku 1., 2. i 3. ovog Zakona će se smatrati suučesnicima u nestajanju 50 milijardi kuna te će se navedeni iznos nadoknaditi iz njihove osobne imovine i imovine njihovih nasljednika zaključno sa 68 (šezdeset osmim) koljenom po bočnoj liniji i 24 (dvadeset četvrtim) koljenom po uspravnoj liniji.
… ”
U normalnim zemljama jedan od ove dvojice bi završio barem na obavijesnom razgovoru ……………. izgleda da postajemo ciganski cirkus
Što je u Hrvatskoj kriminal?
Yeosol i loki07 su napisali izvrsne postove. Čitajući ih uvijek žalim da je takve tekstove kod nas moguće naći samo na forumima.
No, da i ja dadem svoj doprinos jednim prilogom. Prije nekoliko godina Joško Morić je sa saborske govornice izjavio da je “to što država daje garancije privatnim Čaćićevim firmama kriminal”. Gledao sam to na televiziji. Joško Morić nije pravnik, ali Kolakušić jest. Dakle jedan sudac naziva Zakon o predstečajnim nagodbama – iako kondicionalno – kriminalom. I opet će, naravno, sve završiti šutnjom. Ostaje mogućnost da taj zakon nije bio “namjerno ovako sastavljen” koju je Kolakušić ostavio otvorenom. Tko će ikada stvarno utvrditi što je i kako stvarno bilo?
Mnogima će to izgledati teorija ali nažalost to je gorka južnoslavenska stvarnost – nemamo definicije kriminala u konkretnim područjima, odnosno određene radnje nisu zakonski “prepoznate” kao takve.
Kada je to tako, onda suci ne mogu ništa jer oni moraju suditi po zakonu koji ne prepoznaje kriminal. Naravno, u takvim uvjetima kalkulacije i interesi raznoraznih neformalnih grupa isuviše lako postaju zakon – odavde Kolakušićeva sumnja da je “Zakon o predstečajnim nagodbama namjerno ovako sastavljen”.
Kada bi u Hrvatskoj postojale definicije kriminala (po područjima), onda bi pokušaj sastavljanja takvog zakona sa predumišljajem bio unaprijed osujećen. Pravosuđe u SAD poznaje čak i institut malicioznosti (“a malicious attempt”), što bi u tom slučaju bilo sastavljanje takvog zakona sa predumišljajem.
No to zahtijeva civilizacijsku razinu kakve u Hrvatskoj nema.
Postoji još jedan problem. Još je Aristotel ustanovio da je za državu važnije da ima dobre suce nego dobre zakone. To podrazumijeva suce čvrstog integriteta od kojih je Kolakušić samo jedan. Koliko ih ima još?
Poslušajte i pročitajte šta je sudac rekao o Ustavu , Saboru , Vladi , Sudu i zbog čega se tu radi o kriminalu većem nego što je bila tajkunska privatizacija :
Hehe , građevinati sa Jurom R. na čelu. Farbaju tunele kao i Brača Žužul pu 300e po m2. Inače oni su vlasnici NK Splita i naša moralna vertikala!