http://www.tportal.hr/vijesti/crnakronika/312304/Vlasnik-lanca-Tommy-utajio-1-5-milijuna-kuna-poreza.html
Osuđeni utajivač poreza se žali na birokraciju. Vidi to.
Hopov u zatvoru se žali da je policija bila grupa i da on nije kriv.

čim netko plaća oglase po medijima ili podmićuje novinare da ovo pišu, tada pametan čovjek zna da je porezna uprava u pravu. više vjerujem institucijama, ma kakve bile, nego našim “poduzetnicima” za koje ne znamo kako su došli do prvog milijuna. Drugi puta neka zove policiju. Tako radi civilizirani svijet. Ovo podsjeća na one deložirane koji zovu medije, kao i onog doktora u vezi skrbništva. Redovito su takvi u krivu, ali imaju moć doći u mediije.

Dok u civiliziranom svijetu, u kome se nalazi i Hrvatska, teku diskusije o državnoj obvezi da osigura dostojanstvo čovjeka, dotle se kod nas reketari. Kao da ovaj institut Europske zajednice „zaštite subjektivnih prava …. koji su i subjekti tog pravnog poretka“, ne vrijedi za nas niti prije niti nakon ulaska u EU. Upravo je institut „zaštite subjektivnih prava“ kako bi rekla Tamara Ćapeta ,ujedno institut“ sui generis prava Zajednice“. Kod nas kao da institut „zaštite subjektivnih prava“ne vrijedi ne samo za institucionalnu birokraciju, nego niti za jednu granu naše vlasti.
To reketarenje je pravi političko-pravno-ekonomsko-kulturni fenomen koji je do jučer bio prisutan samo na ulici a danas se politika,pravo,ekonomija,kultura i većina institucionalnih igraća, preselila na ulicu i reketari kao obični kriminalci!
Evo nekoliko primjera:
– Bolesni odvjetnik leži u državnoj bolnici više od dva tjedna bez objašnjenja. Prilazi mu nakon dva tjedna bolnička sestra i savjetuje da zamoli doktora da ide na pregled u polikliniku doktorove žene, jer taj doktor prave medicinske usluge čini u poliklinici svoje žene;
– Dok čekate rezultate sudske odluke, specijalizirani emisari suca koji odlučuje o vašem predmetu obilaze vas i nude brzo rješenje vaših predmeta , uz „malu nagradu“ koja je definirana i mora se avansno platiti,inače će vaš predmet čekati (ne) razumne rokove sudskog odlučivanja;
– O poreznim inspektorima rečeno je ovdje i na mnogo drugih mjesta
– I tako dalje i tako bliže.
Kao da se ne možemo osloboditi podređivanju UMJETNOJ OSOBI, kako je to htio Hobbs i početi se ophoditi sa UMJETNIM UMOM kako je to predlagao Rawls!!! O čemu je izvrsnu analizu napravila Ana Matan u eseju:“ Jednakost i zajednica: prirodno stanje i društveni ugovor kod Hobbesa i Rawlsa“.!!! Upravo zato je vrijedno pročitati knjigu HOMO CRIMINALIUS koju je nedavno objavio slovenski autor Aleš Završnik

lažeš čim zineš, bolesno. emisari suca ??? doktorova žena??? pa ti nisi normalan. dajte ljudi prestanite ogađivati časne struke već jednom. odvratni ste. otjerali ste sve doktore, otjerat ćete sve pravnike i onda uzmite motike i zatucite prvog susjeda jer vas je krivo pogledao. a kladim se da imaš toliko putra na glavi da to nije normalno. sad mi lijepo objasni kako bi ti to sudac pogodovao kad postoji mogućnost žalbe. pa nije valjda i taj iznad ili vijeće od trojice – svi korumpirani od tog s kojim se sudiš. a ako su svi oni – njih 4 – pa nije valjda onda vijeće vrhovnog suda od 3-5 sudaca…ili su i oni…da , svi su korumpirani jer ti ne shvaćaš da nisi u pravu. ajde marš nazad u školu , nauči se kulturi i završi pokoji faks jer tvoji postovi su katastrofa. da je tomu tako, ti bi već to prijavio uskoku, a uskok bi reagirao. ili su i tamo svi povezani sa tim sucima i doktorima i kojekakvima…svi su neispravni osim tebe moralne vertikale. jebote, zato i idemo u kurac. pa u ovoj državi nitko ne poštuje nijednu instituciju. svak tumači zakon kako mu paše i pišete onda po fejsu i ovdje…nauči se redu. nisi u pravu zato što ti je mamica govorila da si najbolji. zakon služi za takve stvari.

Svima koji vjeruju da je porezna u pravu…zelim da otvorw firmu la da im ta ista porezna zakuca na vrata. Kao sto je gdji Smiljanec zakucala, pa sad kaze da je progone institucije…

Njemački psihijatar Manfred Lütz svojoj je knjizi dao naslov Ludilo: liječimo pogrešne – pravi problem su normalni ljudi (Znanje, 2011.).
U samom uvodu knjige Lutz piše: “Ja sam psihijatar i psihoterapeut. Kad navečer gledam vijesti, svaki put se uzrujam. Uvijek se govori o ratnim huškačima, teroristima, ubojicama, gospodarskim kriminalcima, proračunatim hladnim knjigovođama i besramnim egomanijacima – a njih nitko ne liječi. Štoviše, takve likove smatra se posve normalnima. Kad se onda sjetim ljudi kojima sam se bavio tijekom dana – dirljivih staraca oboljelih od demencije, tankoćutnih ovisnika, iznimno osjetljivih shizofrenika, potresnih depresivaca i očaravajućih maničara – katkad mi se u misli uvuče grozomorna sumnja. Pa mi liječimo pogrešne ljude! Naš problem nisu ludi, naš problem su normalni!”