Maksim Poletaev, moćni šef Sberbanke, ponovno sprema doći u Zagreb, a Rusi istovremeno pokreću novu ofenzivu kako bi osigurali povrat dijela novca koji su uložili u Agrokor. Ta vruća tema moguće će biti na dnevnom redu i kad predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović idući mjesec ode u službeni posjet Rusiji, gdje je u Sočiju predviđen susret s Vladimirom Putinom. Teško da će se to moći zaobići, a pitanje je i što će se do tada događati u Hrvatskoj. “Mene ne bi začudilo da uskoro uslijedi i uhićenje Todorića ili nekih njegovih ljudi. Uostalom i Rusi na sve strane govore kako ih je on prevario, a afera se može preliti i mnogo dramatičnije izvan granica Hrvatske, pa je sada odlučan trenutak za energične poteze. Todorić priprema teren u javnosti, napada Vladu, a u konačnici će se njegove karte ipak pokazati slabijima od onih koje drže Banski dvori”, kaže naš sugovornik iz poduzetničkog svijeta.
Samo si pogoršava situaciju, vlast iz sebe ima sve moguće instrumente pa i tajne službe. On može pasti na bilo čemu.
Sigurno je izvukao ogroman novac, nek se dogovori sa rusima i vrati im bar koju miljardu kuna iz svog džepa. To bi mu bilo najpametnije.
Baš me zanima kako će se recimo tretirati dug matice prema Ledu i Jamnici.
Hoće se to i dalje rolati kao financijska imovina ili će pošteno reći da je to ništa.
Ista priča i s potraživanjima od Konzuma.
Kako će jamstva biti navedena? Kao vanbilančne stavke? Nešto sa strane, nebitno?
Ili kao nešto konkretnije?
Postavljam pitanja jer se zapravo traži kako to prikazati na razumljiv način da onaj tko dionice kupuje ili prodaje zna vrijednost toga s čim trguje. Ali bojim se da se to neće znati. A kad se ne zna smjer je samo jedan.
Vrijednost izlistanih Agrokor dionica je vrlo lako utvrditi – ona je ejdnala i ravna nuli. Dakle, vaša pitanja su logična, ali bespredmetna.
Dioničari nisu više vlasnici Leda – ni Agrokor kao većinski, ni mali dioničari kao sitna riba – vlasnici Leda su vjerovnic. tek kad se oni dogovore i potpišu nagodbu , znat će se vrijednost Leda, JAmnice itd.
Jedina šansa malih dioničara je da ne prodaju po 10 psoto vrijednsoti, nego da sačekaju nagodbu i novi život agrokor tvrtki i pokušaju izvući 40 ili 50 psoto. Jer Ledo sigurno neće propasti, on će i dalje biti dobra tvrtka, samo će imati nove vlasnike i imati više ili manej duga koje mora isplatiti tim novim vlasnicima.
To sto kaze investimir je logicno. Samo je pitanje hoce li debt to equity u svim firmama biti 100 % ili ce negdje ipak ostati equity. Nekakav. Postoje i oni koji to znaju. Da li je u Parmalatu ostao nekakav equity ?
Hoce li nasi mirovinci sve izgubiti ?
tu su odgovori na tvoja pitanja o Parmalatu
Super ! Spalili su nam i penzije !
To sto kaze investimir je logicno. Samo je pitanje hoce li debt to equity u svim firmama biti 100 % ili ce negdje ipak ostati equity. Nekakav. Postoje i oni koji to znaju. Da li je u Parmalatu ostao nekakav equity ?
Hoce li nasi mirovinci sve izgubiti ?
To sve ovisi o nagodbi. Nagodba predvida ukidanje jamstava, a zauzvrat napaltu tražbina. E sad, led bez jamstava naravno vrijedi puno, ali ledo ima dugove i potraživanja koja zacijelo nikad neće naplatiti. Ako ledo bez jamstava vrijedi recmo 500 milijuna eura, a vjerovnici potražuju milijardu, oni će morati otpsiati 500 milijuna, a ostalih 500 pretvoriti u svoje 100tno vlasništvo. jer nema smisla da ledo duguje 500 milijuna, a vjerovnici udu sa 400 milijuna, a 100 milijuna ostave prijsanjim vlasnicma.
Na stranici 4. prezentacije prikazuje se Plan smanjenja duga kroz prodaju imovine, te se napominje kako je krajem 2016. financijski dug iznosio 3,4 milijarde eura, od čega mjenice 827 milijuna eura, obveznice 904 milijuna eura, a krediti i ostali financijski dug 1,7 milijardi eura.
U prvom krugu prodaje najboljih tvrtki iz Grupe Hrana namjeravalo se prihodovati 1,1 milijardu eura i dug bi pao na 2,3 milijarde eura
da je došlo do realizacije dijela tog plana i IPO FOOD, tko zna koliko bi se još novaca spalilo…
Pa ljudi moji jel vi vjerujete čovjeku da je imao plan a nije htio plaćat robu po godinu dana dok netko nije propao?
Da je on imao ikakv plan ne bi se doveo u situaciju da mora ići prevarit ruse i molit novce jer nema za plaće ni sirovinu.
Ispao je skupa sa svojim nazovimo ih menadžmentom veći hrkljuš od višnje i zdravka peveca.
Nagodba predvida ukidanje jamstava, a zauzvrat napaltu tražbina. E sad, led bez jamstava naravno vrijedi puno, ali ledo ima dugove i potraživanja koja zacijelo nikad neće naplatiti. Ako ledo bez jamstava vrijedi recmo 500 milijuna eura, a vjerovnici potražuju milijardu, oni će morati otpsiati 500 milijuna, a ostalih 500 pretvoriti u svoje 100tno vlasništvo. jer nema smisla da ledo duguje 500 milijuna, a vjerovnici udu sa 400 milijuna, a 100 milijuna ostave prijsanjim vlasnicma.
1. kad bi zakonom jednostavno isključili postojeće dioničare iz vlasništva, suočili bi se sa stotinama tužbi kontra države, kontra lex agrokora i protiv takve nagodbe jer privatno je vlasništvo neprovedivo…ako je krivac za dugove agrokor i todorić, svejedno je čak i za njih pravno jako upitno kako im samo tako oduzeti vlasništvo u tvrtkama kćerima… da bi se to napravilo, jedini način je poslati tvrtke kćeri u stečaj pa da onda netko kupi imovinu i brandove i to je jedini način da se legalno izbaci sadašnje dioničare van. sve ostalo past će na sudovima, ako ne na našim, onda na sudovima EU uz obeštećenje dioničara….
2. osim toga, mirovinci u tvrtkama kćerima imaju milijarde i kad bi ih se potezom pera izbrisalo, gotovo bi uništili II mirovinski stup i nema načina kako bi opravdali gubitak tog novca jer bi opet bila kriva država, a teret nadoknade razlika mirovina opet bi u cijelosti pao na državu jer ne može osiguranik biti kriv ako je silom zakona morao izdvajati dio novca u drugi stup, a država zbog loše kontrole dozvoli najprije slučaj agrokor, a onda i potpuni gubitak uloga
3. zašto bi se budući novi dioničari uopće dovodili u situacije sporova sa postoećim dioničarima koji bi dokapom i tako pali na mali udio, bez utjecaja na poslovanje tvrke?
no, kao što je već obrazlagano, puno je pametnije i realnije ići na otpis dijela potraživanja, a ostatak pretvoriti ne u udjele u tvrtkama kćerima, već u udjele u samom agrokoru. todorić bi time spao na možda 1-2 % vlasništva, jamstva bi se skinula, svi bi indirektno dobili razmjerni udio vlasništva i nad tvrtkama kćerima, a udjelima bi se moglo trgovati i koncern bi nastavio normalno raditi