Slažem se da smeće ne treba kupovati.

Do sada sam i ja kupovao naše domaće smeće jer kao kupujmo Hrvatsko…..

A cijenom je bilo skuplje od uvoza, kvalitetom često slabije od uvoza i na kraju sirovina uopće nije bila hrvatska već uvozna.

Sada kada je Konzum a i ostale tvrtke u stranom vlasništvu stvarno ne mislim kupovati to smeće.

Ono što je Kraš napravio od Bajadera je za zatvor, a ni ostali slatkiši nisu bolje prošli.
Vidi se upotreba sve lošijih sirovina, a i završna obrada sve više zaostaje za konkurencijom.

Na kraju krajeva tako i onako mislimo živjeti od turizma, tako da ne vidim problem da svu hranu uvozimo.
Za turizam nam ne treba domaća proizvodnja, a i ti sada strane firme će lakše prodati hranu nekog poznatog brenda koji turisti imaju kod kuće nego Kraševe, Zvjezdine. Ledove, Argenta, Cedevita, Mirna i ostala domaća sr.anja.

ukupnih tražbina je ukupnih tražbina (i utvrđenih i osporenih)

a stvarnost je da nitko ne čita zakon i do sada rade svi po precepciji u "stvarnosti" dok u zakonu piše nešto sasvim drugo….
[/quote]
Lijep trud i teorije,ali nazalost “ne prolaze”,zar ne?
Sutkinja “pojma nema”,kao i ti “silni savjetnici” pa IU pa svi ti “silni odvjetnici” vjerovnika,zar ne?
Mislim da bi trebali na dodatnu “poduku”,mozda kod Vas?
Vasa “stvarnost” se ocito ne podudara sa “njihovom stvarnoscu”.
Supsidijarno se inace primjenjuje i Stecajni zakon.

Ne znam sto ovo vise komentirat. Oni koji su unutra su zadovoljni jer je lova sigurnija nego u banci,a ovi koji su vani to ih ne cese. Mene osobno interesira samo koga bi tuzija i kako izvuc neku kintu. Ne interesira me ni pravda ni postenje,samo lova pa ako neko slucajno zna neka javi. moze i na PM.

Interesantan pristup i ima logike.Medjutim Vi bi na sudu prestpostavljam tvrdili da s obzirom na to da se islo na Lex Agrokor umjesto klasicnog stecaja Vama kao dionicaru je nanesena steta(ona treba bit tocno odredjena inace pushing rodjo) jer bi u stecaju se svi vjerovnici namirili i jos bi ostale miljarde evra,dolara i kuna za dionicare. Sad poznavajuci dobro stecajni zakon i stecajeve u Rvata nikad jos nisam cuo da su dionicari dobili ista. Cak ni na famoznom DIOKiju,KSST … gdje se imovina mjeri u stotinama miljona dolara,evra i juana prema postovima eminentnih strucnjaka sa poslovnog foruma.
[/quote]

U stečaju ako bi do njega i došlo za neko ovisno solventno društvo, se ne bi namirili svi vjerovnici nego samo oni koji bi dokazali jamstva i iznos jamstva s kojeg se mogu naplatiti, a prema rjesenju Vts teret dokaza je na imateljima jamstava koji su i poslani u parnice..Jasno je da bi takvi postupci trajali godinama i da imatelji jamstava bi vrlo vjerojatno se nagodili sa npr Jamnicom oko iznosa jamstva koje bi se priznalo…Jamnica ne bi otišla u stecaj…ali za ovo je trebalo imati muda se zamjeriti bankama, zato je lakse donijeti Lex pa kasnije nek se tuzi kako tko hoce ..

Visina stete je lova koju je upumpao dionicar pa nek sud djelomicno utvrdi opravdanost tuzbe. Sada dokazivat koliko bi ostalo dionicarima kada bi jamstva djelomicno bila priznata, stvarno nije propust dionicara i zato logika da ako Vts pravomocno potvrdi nagodbu, dionicari imaju sansu ako je ovaj Lex neuskladjen sa Eu stecevinom, o cemu kao prethodno pitanje domaci sud moze traziti misljenje Eu suda.
Bilo je nekih presuda na stranici Udruge koje nam idu u korist..

@jordan

Vjerovnici Agrokora su osporili cca 90% jamstava ne zato što im se tako svidilo nego isključivo iz razloga što se priznanjem jamstava ti isti vjerovnici oštećuju u stečajnom postupku.
A stečajnim zakonom u članku 203. navodi se da su pobojne pravne radnje poduzete bez naknade ili uz minimalnu naknadu unatrag 4 godine.
U takvim slučajevim asudska praksa je vrlo široka i jedinstvena – po mom shvaćanju onda samo jamstva po obveznici iz 2012 godine imaju neku zakonitost, ali i to je upitno jer se postavlja pitanje kada su operativne kompanije obavještavale o tim poduzetim radnjama.

Slično je i s prijenosom imovine na novoosnovana društva – to je također ranja bez naknade i kao takva je pobojna.

Bisakovi i Master, evo stiže i moja teorija i trud , pa ako vas zanima, čitajte.
Vraćam se na moj post na str.762. gdje uspoređujem čl. 43.toč. 19.Lexa i čl. 336. Stečajnog zakona( ekipa mi dala 100 % palac dolje, ali ne dam se smesti).
Točno je da je Lex u odnosu na stečajni zakon lex specialis, ali te dvije norme iz ta dva zakona su potpuno identične.
Nije sporno da nagodba= stečajni plan.
U točci 2. i Lexa i Stečajnog zakona piše da će sud po službenoj dužnosti uskratiti potvrdu nagodbe ako je prihvat postignut na nedopušten način.
Što se smatra nedopuštenim načinom objašnjava se u točci 2. Stečajnog zakon: “a osobito stavljanjem u povoljniji položaj pojedinih vjerovnika”.
Izrazom ” osobito ”
zakonodavac apostrofira stavljanje u povoljniji položaj pojedinih vjerovnika kao najvažniji razlog da je prihvat nagodbe postignut na nedopušten način. Ovaj razlog naveden je primjerice kao najvažniji razlog što znači da postoje i drugi razlozi o kojima sud na prigovor vjerovnika mora raspravljati. Znamo da su se prigovori uglavnom odnosili upravo na nejednako namirenje, pogodovanje jednima na štetu drugih, nepostojanje jasnih kriterija itd.
Da li je onda sud trebao na ročištu raspravljati o prigovorima vjerovnika pa utvrditi njihovu opravdanost i odbiti prihvat nagodbe ili utvrditi da su prigovori neopravdani i potvrditi nagodbu?
Na ročištu se samo raspravljalo o prigovorima o nepriznavanju i visini tražbine a u svrhu glasanja.
Već na 1. godini budući pravnici nauče da sud uvijek mora donijeti odluku i ne može reći da nije u mogućnosti ili da ne zna ili da nema dovoljno vremena itd. već mora donijeti odluku ma kakva god ona bila. Pa je loptica prebačena na drugostupanjski sud.
Jedva čekam odluku VTS-a.

gle sada da ne širim priču, iz prve ruke sam znao da ce TS ZG potvrditi nagodbu, a na VTS RH je da je ruši- iako sam upozorio u pripremi da nagodba nije valjana ovršna isprava / što bi trebalo biti/ sutkinja je jedna ok osoba i ne bi htio bacati blato – konačno ako rješenje o potvrđivanju nije zakonito, a nitko se ne bi žalio postalo bi pravomoćno, jednako tako i ako bi se netko bude žalio pa povukao žalbu…

razvidno je da vjerovnici osim izuzetaka nisu angažirani i fokusirani
a da ne pričam o oštećenim dioničarima LEDO, JAMNICA, BELJE i slično
sve se svodi na percepciju u javnosti, nitko ne razmatra činjenice u spisu

recimo bilo je najnormalnije da vjerovnici zatraže održavanje skupštine nakon utvrđivanja tražbina,
ne oni su radije gledali nastupe prokuristice kraša na otvorenom – glupost

vrijeme će pokazati tko je bio u pravu, a tzv savjetnici i ostale ponavljači odvjetničkih blebebija su stvarno nevažni

Rusenje nagodbe na VTS je po svemu sudeci nemoguc dogadjaj. Politicki gledano svakako, a i upitna je pravna osnova.
“Nejednakost vjerovnika” je stvar zasebnog razmatranja i uopce pravne interpretacije. Najrastezljiviji pojam na svijetu.
U svakoj nagodbi netko dobije vise, a netko manje, pa zato se i zove nagodba. Dobijes koliko si jak, koliko zuljas u cipeli. Kad ne bi bilo toga, nagodbe, gdje netko dobije vise, a netko manje, onda je mogao sudac stecajni izvrsitelj popisati dugove i imovinu i po zakonskim redovima isplatiti sam, bez nagodbe vjerovnika.
Tako da je moje misljenje da se nagodba potvrdjuje, a sad je samo pitanje da li bez primjedbi ili ce ici preinaka poput naredbe da se na zrcalnom Agrokoru naprave rezervacije za sporove u tijeku, jamstva i sto vec. Nekoliko mlrd kn, sasvim moguce.

Nezakonito i kontradiktorno

Posve očekivano, iz Udruge manjinskih dioničara koncerna Agrokor na objavu revidiranih financijskih izvješća reagirali su konstatacijom da se radi o pravomoćno osporenim jamstvima čiji su vjerovnici-imatelji upućeni u parnice da dokažu svoje tražbine.

“Dakle, budući neizvjesni događaj, što je po prirodi stvari svaki sudski postupak, za ovisna društva Agrokora d.d., pa čak i u onima u kojima je on manjinski vlasnik poput Leda, prikazan je kao rashod razdoblja”, navodi se u osvrtu Udruge uz opasku kako tu “nezakonitosti i kontradiktornosti” nije kraj.

Rješenje o potvrdi nagodbe, kažu, ne označava poslovni događaj.

“Njega ne označava čak ni drugostupanjsko rješenje VTS-a nego je to Datum početka provedbe (nagodbe), što stoji i u samom tekstu izglasane i prvostupanjski potvrđene nagodbe”, napominje se u osvrtu Udruge. “Ovo je na neki način klađenje i prejudiciranje ishoda”.

VTS RH Pž-792/00 od 14. ožujka 2000. godine

STEČAJNI POSTUPAK – PRAVNE RADNJE BEZ NAKNADE
Stečajni zakon – Članak 132 (Narodne novine br. 44/96 i 29/99)
Pravna radnja dužnika bez naknade može se pobijati tužbom za pobijanje ako je poduzeta četiri godine prije podnošenja prijedloga za otvaranje stečajnog postupka.
Ugovor kojim jedan član društva prenosi svu imovinu društva trećoj osobi bez ikakvih tereta te bez naknade je pobojan, jer se pretpostavlja da je sklopljen u cilju oštećenja vjerovnika.
“Privremeni stečajni upravitelj je između ostalog naveo, da je dana 29. 5. 1998.
godine dužnik cjelokupnu imovinu prenio na “E.”, promet robe i usluga Zagreb, Radnička cesta 22. Iz priloženog ugovora (list 104) i odluke (list 105) proizlazi da se dužnik, odnosno jedini članovi društva i ujedno jedini članovi uprave (D. V. i D. V.) sasvim jednostavno zamislili kako namjerno oštetiti vjerovnike. Najprije donose odluku i sklapaju ugovor prema kojem cijelo poduzeće (svu imovinu)
prenose na D. V. (člana društva i člana uprave) i to bez tereta prema trećim osobama i bez ikakve cijene koju bi stjecatelj (D. V.) trebao platiti, a nakon toga jednostavno podnose prijedlog za otvaranje stečajnog postupka.
Nema nikakve sumnje da su ispunjene pretpostavke za pobijanje ove pravne radnje bilo po odredbi čl. 131. Stečajnog zakona (NN 44/96 i 29/99, u daljnjem tekstu: SZ), jer je u pitanju namjerno oštećenje vjerovnika, bilo po čl. 132. SZ, jer je u pitanju pravna radnja bez naknade. Stoga je bilo potrebno uzeti u obzir i svu imovinu koja je prenesena na D. V. i nakon toga ocijeniti je li imovina dovoljna za
pokriće troškova stečajnog postupka. Potrebno je dakle uzeti u obzir i imovinu koju će D. V. biti dužan vratiti u stečajnu masu, jer postoji vrlo velika vjerojatnost da će stečajni upravitelj uspjeti tužbom za pobijanje pravnih radnji.”

To je tocno..ali pobija se u parnici..ovdje u zalbi protiv nagodbe moguce je samo iznositi zalbene razloge koji se ticu samog prihvacanja nagodne te ako ona sadrzi sve sto jedna nagodba kao ovrsna isprava sadrzi…a ne i sam sadrzaj nagodbe