Vezano uz to činjenicu[/url] : “Govoreći o ulozi Ivice Todorića u Agrokoru, Ramljak kaže da je on i dalje nominalni vlasnik koncerna, ali napominje da je veličina duga tolika da ‘možemo pretpostaviti da mu neće ostati ništa’.” možemo aplicirati i da ostalim vlasnikom neće ništa ostati.
Toliko da znamo koliko vrijede ili nevrijede zalogi na dionicama Leda, Jamnice i slično…
Kao što sam dosta ranije pisala – neprijateljsko preuzimanje bi za male dionicare bilo jackpot. U tom slučaju bila bi moguća 2 scenarija:
1) brza isplata izvanredne dividende kako se “neprijatelj” ne bi domogao cash-a
2) čak i ako ne bi isplatili izvanrednu dividendu (u što sumnjam), dogodila bi se promjena uprave koja bi sigurno bolje upravljala imovinom, što bi opet bilo odličo za male dioničare jer cijena dionice bi sigurno rasla.
Dakle, u svakom slučaju dobro.
Mislim da je priča o neprijateljskom preuzimanju prošlost i da se ono neće dogoditi. Više ne bi trebalo razmišljati u tom smjeru.
Nego da se afirmiraju dioničari i oformi snažna okosnica za promjenu postojeće uprave i redefiniranje poslovnog modela i budućih poslovnih aktivnosti.
Naravno legalno i prema svim opceprihvacenim standardima korporativnog i vlasničkog restrukturiranja te upravljanja.
Trebalo je pitati na skupštini koliko konsolidirano iznose potraživanja prema Agrokoru, a koliko po pojedinim društvima jer mi se čini da je naveden iznos onaj koji je odobrila matica, a ne i povezana drustva pojedinačno. Ona koja to jesu, tipa Croatia osiguranje.
A trebalo je pitati i postoje li i drugi financijski aranžmani koji bi zbog propasti Agrokora mogli utjecati na stvaranje obveza? Proizašli iz primjerice bivših poslovnih odnosa, prodaje TDR-a i sl.
Tek tada bi mogli govoriti o pravoj izlozenosti, ovako oni iznose samo ono sto ne mogu očito sakriti od javnosti. Vidim da su se pohvalili kolateralima koji u najboljem slučaju vrijede ništa do nešto.
Kad dug dospije i kolaterali se aktiviraju, bit će utvrdjene sve tražbine i riješen model obeštećenja vjerovnika. Sad je na njima da si izbore sto bolju poziciju u vjerovničkim pregovorima no meni osobno iz trenutne perspektive izgleda nenaplativo.
http://www.seebiz.eu/jamnica-preuzela-jamstva-vrijedna-cak-2708-milijardi-kuna/ar-157943/
Jasno je da adris ima koristi od kredita danog Agrokoru ali je sada isto tako jasno da pokriće adrisu dano od jamnice je na dugom štapu.
Obrazloženje kako ga daje AV po njegovom znači da adris ponovo može dati kredit Agrokoru od 1 milij.kuna
jer to je dobro po adris pa makar kredit ne će biti vraćen.
AV nije transparentan u pogledu vračanja kredita, što je s ostalim novcima na rezervaciji i koji je poslovni plan do kraja 2017 o kojemu ni riječi.
veliko je pitanje također da li bi bilo bolje da su aktivirali jamstva i preuzeli dionice (kao AGRAM) ili da čekaju rasplet situacije (što je sad jedina opcija).
Nisu mogli ništa preuzeti ako dug dospijeva s koncem 2017., a nakon uvodjenja privremene uprave odnosno povjerenika sve tražbine su dospjele pa ih ne mogu konvertirati u jamstva zbog lex Agrokora kao lex specialis.
Tijekom rasprave na skupštini, na pitanje malih dioničara o netransparentnosti poslovanja, Vlahović je uz ostalo rekao da “svatko razuman vidi da je riječ o uspješnom poslovanju i golemom dobitku” te da TDR ne bi opstao da nije bilo suradnje s Agrokorom.
Nitko na skupstini nije demantirao da AV nije bolestan stoga to je glavna vijest skupstine
Ostalo je trla baba lan
Kredit Agrokoru
Očekivano, zaiskrilo je kod pitanja dioničara predsjedniku Uprave Vlahoviću, a većinu onih koji su se javili za riječ zanimao je kredit Agrokoru i formalnopravni okvir u kojem se odvio taj posao. “Spominje se u poslovnim krugovima, a posljednjih dana i u medijima da je Adris plasirao značajna sredstva Agrokoru. Zanima me vaš odgovor o potraživanjima Adris grupe prema Todoriću, da li je Adris imao adekvatna sredstva osiguranja za taj plasman, da li za njega postoje odobrenja i odluke od strane Uprave društva i od strane Nadzornog odbora, odnosno Skupštine društva” – pitao je Vlahovića predsjednik Skupštine malih dioničara Mihovil Prpić, a slična pitanja postavila je još nekolicina dioničara. Prpić je kazao kako drži da je plasiranje tako značajnog iznosa i preko 40 posto slobodnih sredstava jednom privatnom poduzetniku netransparentno ponašanje, te da ne predstavlja djelovanje za dobrobit društva.
Nadalje, pitanja malih dioničara odnosila su se na procjenu gubitka navedenog plasmana kada je izgledno da je upitna vrijednost kolaterala, te da li će gubitak biti 400 milijuna, kolika je rezervacija, ili će gubitak biti veći.
Vlahović je jako emotivno reagirao na sva postavljena pitanja te osobno nije dao odgovor na njih. Direktor financija Vitomir Palinac izvijestio je Skupštinu da je izvršena rezervacija za potencijalni gubitak u iznosu od 400 milijuna kuna.
Ostali članovi
Uprava društava Adris Grupe na čija poslovanja su se odnosila pitanja dali su nepotpune odgovore na pitanja malih
dioničara o jamstvima izdanim prilikom prodaje TDR-a, kao i za plasirana sredstva Croatia osiguranja za koja se u
godišnjim financijskim izvještajima navodi da je naplata neizvjesna i upitna.
http://www.glasistre.hr/f20f869b-a260-4d88-a40a-d6f08edf55f6
I tako, tresla se brda, a rodio se miš! Za ovakvo “pumpanje” atmosfere pred skupštinu i iskorištavanje shizofrenije oko Agrokora nekome treba dati Oscara. Zanimljivo je kako se Adris pokušava prikazati kao nekakvog gubitaša, “stihijskog i slučajnog pobjednika” koji sve što je ostvario – ostvario je kakti sasvim slučajno, a u isto vrijeme svi zadovoljno trljaju ruke nakon objave poslovnih rezultata. Dok je Adris skupa s Vlahovićem osvajao tržište državši konkurenciju miljama daleko od sebe (i tog istog tržišta), nikome nije bio problem dio tog kolača kroz vrijednost dionice grabiti za sebe. Danas su odjednom svi počeli patiti od silnih “etičkih problema” i svi su odjednom shvatili da iza cijene dionice, poslovnih rezultata, širenja na tržištu ipak stoji – “netko i nešto”. Epifanija u svom iskonskom obliku, ali prilično nategnuta, inscenirana i dobro režirana! Adris je držao leđa Agrokoru… da, očito je to ispala istina. Samo je problem što ta istina odjednom boli upravo one koji su šutke jedni drugima godinama pokazivali palac gore dok su gledali kako im cijena dionica raste i opet šutke se nadali da će im i narednih godina, ni prstom mrdnuvši, novčanik postajati sve deblji i deblji. Ako su informacije sa skupštine točne – poveća debljina novčanika je i dalje vrlo izvjesna opcija (pokažimo si palac gore).