u konsolidiranom izvješću (pdf) na 15. stranici pod Kapital i rezerve (062) stoji 10.332.009.947 kn. Kolega ‘vodoinst’ je to podjelio s 16.400.000 dionica (R+P) i dobio BV 630 kn/dionici.
Tu nisu uračunate trezorske dionice tako da je BV još nešto veći.
Ima li tko točan podatak koliko ima trezorskih dionica (R & P)?
@skroznovi: onda ispada 648,50kn
tvrtka s ogromnim potencijalom i velikom količinom gotovine na računu…
Sad kad imam tu srecu i zadovoljstvo da moram od prve stranice iz 2005. otvarat temu zahvaljujuci novom dizajnu, da citiram prvi post… sto se promjenilo u ovih 10g.?
U vezi BVPS Adrisa svakako je poželjno prije nekritičnog preuzimanja tuđih podataka i analiza proučiti Odluku o objavljivanju hrvatskih standarda financijskog izvještavanja (NN 30/08. i 86/15.) a posebno definicije pojmova Matica i Kontrola. U samoj Odluci ne spominje se formula po kojoj se računa knjigovodstvena vrijednost. Vrijednost koju sam ja iznio je krajnje pojednostavljena. Plavi01 nije sasvim u pravu jer kod izračuna nije uzeo u obzir trezorske dionice. Skroznovi je više u pravu jer ih uzima u obzir. HaoRen je dao približno točan broj dionica u trezoru, moji podaci se malce razlikuju 443.091 R i 24.143 P od 29.10.2015. http://www.zse.hr/userdocsimages/stjecanje_otpustanje/ADRS_stjecanje_otpustanje_2015__3010201584124.pdf (predzadnja rečenica).
U zapadnjačkoj literaturi se knjigovodstvena vrijednost računa djeljenjem kapitala samo sa običnim dionicama a preferencijalne se ne uzimaju u obzir. Ali mi smo ovdje svi suglasni da su u RH oba roda skoro podjednako vrijedna. Bez obzira da li je BVPS 570,58 ili 587,31 ili 630 ili 648,50 ili 1023 kn, tržište će uskoro dati odgovor kolika je zaista vrijednost ove kompanije. Neću ništa nagađati, nadam se ugodnom iznenađenju.
U zapadnjačkoj literaturi se knjigovodstvena vrijednost računa dijeljenjem kapitala samo sa običnim dionicama, a preferencijalne se ne uzimaju u obzir. Ali mi smo ovdje svi suglasni da su u RH oba roda skoro podjednako vrijedna.
Za nas, laike. Zašto je tomu tako? Koje filozofije stoje iza jednog i drugog pristupa?
Svojedobno su se na ovakvim forumima vodile opširne rasprave na tu temu. Evo jedan izvadak teorije o rodovima dionica:
Dionice se dijele na dvije vrste. Jedne su redovne ili obične, druge su povlaštene, prioritetne ili preferencijalne. Većina naših dioničara ima redovne ili obične dionice. Ove druge su uglavnom izdavale neke od naših banaka, trgovačka društva rijetko.
Preferencijalne dionice, poznate su još kao prioritetne odnosno povlaštene dionice, a njima je dana kombinacija karakteristika običnih dionica i obveznica. One imaju prioritet u naplati dividendi i u likvidacijskoj masi poduzeća i zbog toga je ulaganje u ove vrijednosne papire manje rizično od ulaganja u obične dionice. Preferencijalni položaj ovih dionica povezan je uz ograničenje određenih prava koje nose obične dionice poduzeća. Tako u odnosu na obične dionice, preferencijalne dionice nose limitirane dividende koje se najčešće obračunavaju po fiksnoj stopi, kao i limitirano učešće u likvidacijskoj masi poduzeća. Također se vlasnicima preferencijalnih dionica ne daje pravo glasa o pitanjima upravljanja. Osnovni razlog emisije preferencijalnih dionica leži u mogućnosti pribavljanja sredstava i od onih investitora koji nisu spremni prihvatiti rizik običnih dioničara. Osim toga, ovaj način financiranja ne remeti upravljačke odnose u poduzeću, pa je stoga zanimljiv za postojeće dioničare.
Prema dionicama od kojih potječu, tako se nazivaju i dividende, redovne i preferencijalne. Dividenda se ne mora isplaćivati. Čak niti onda kada postoji znatan profit unutar dioničkog društva isplata dividende nije zakonska obveza društva. Ovo se osobito odnosi na redovnu dividendu. Dok se preferencijalna uglavnom shvaća kao nekakva obveza i ne prakticira se baš da se ne isplaćuje. Premda zakonski niti ovo nije zakonska obveza. Tada to uglavnom(ovisi o internim aktima koji su donešeni prilikom emisije) povlači za sobom i određene sankcije, najčešće kroz dobivanje prava glasa po povlaštenim dionicama koje po svojoj prirodi to uglavnom nemaju, te kumuliranje neisplaćenih dividendi, ako se radi o kumulativnim preferencijalnim dionicama. Ono što jeste obveza kod povlaštenih dionica je visina dividende jer se uglavnom izdaje određena emisija povlaštenih dionica koje nose zajamčenu dividendu. Pojam zajamčena treba pravilno protumačiti. Naime to ne znači da dividene mora biti, nego da ako je bude ne može biti manja od zajamčenog iznosa. Isto tako se ne mora isplaćivati uopće kao niti redovne dividenda. Odluku o isplati dividende donosi glavna skupština dioničkog društva, običnom većinom od 50 % plus jedan glas. Ako tvrtka ima većinskog vlasnika( jednog ili nekoliko njih) tada tu odluku naravno, donose oni. Ako se većina dioničara, tj dioničari sa većinom glasova slože da dividende neće biti, tada manjina to mora poštovati jer nema nikakve zakonske obveze za isplatom dividende.