P.S.
Inače ti je sama Atria Inc. (a ne Buffett-ov Berkshire Hathaway :D) dionica koja je u USA u zadnjih 50-ak godina dala najveći ukupni prinos (porast cijene + reinvestirane dividende) na tako ekstremno dugom razdoblju (mnogi su imali fanstastične tj. puno bolje rezultate u jednom ili dva desetljeća, ali nitko nije i čini se da neće u 50 godina biti tako konzistentno dobar i dati na tako dugo vrijeme ukupno toliki rezultat), a obzirom na to kako dionicu danas investitori cijene (na američkom tržištu nije baš svaka dionica na novim ATH) čini se da vjeruju da ova kompanija ima budućnost.
U prilog njihovoj nadi da dobro posluju evo i zadnji kvartalni rezultati (imajte na umu da je prošla godina s kojom se uspoređuju: bila rekordno dobra!)
http://www.businesswire.com/news/home/20101020005978/en/Altria-Reports-2010-Third-Quarter-Nine-Month-Results
– dakle kao što vidite: volumeni padaju, profit raste!, to je obrazac po kojemu se ovaj sektor planira ponašati u narednom dugoročnom razdoblju i kao prošlih 50-ak godina tako i narednih desetljeća i dalje davati impresinve rezultate, a meni se čini da na američkom (ipak značajno efikasnijem tržištu od našeg) to čak i investitori shvaćaju ako je suditi po cijeni dionice na ATH poput Apple Inc. i sličnih sada "u trendu dionica", naime ovdje nikada niej bilo neke euforije ali uvijek konzistetno vrhunski rezultati za dioničare.
Za Adris nije problem profit – problem je gdje reinvestirati profit.
To se čeka – u koji sektor krenuti – turizam je pokriven.
Hoće li to biti energetika – mislim da hoće.
Držati ovoliko love na računu……
Ovo ne razumijem, kako beznačajne? Koje multinacionalke?
[/quote]
Mislio sam na domaće "multinacionalne" kompanije, Pliva, Podravka i slično koje su doživjele neslavnu sudbinu. Iako su razlozi stagniranja i propadanja dotičnih kompanija drugačiji, Adris zadnjih godina također gadno stagnira. Ja nisam vidio nijedan kvalitetan potez uprave u zadnje dvije-tri godine. Kao da ne znaju bi li piškili ili kakili. U Hrvatskoj itekako ima profitabilnih biznisa u koje se može uložiti, ali čini mi se da uprava gubi kompas. Nadam se da će me razuvjeriti.
Ovo ne razumijem, kako beznačajne? Koje multinacionalke?
[/quote]
Mislio sam na domaće "multinacionalne" kompanije, Pliva, Podravka i slično koje su doživjele neslavnu sudbinu.
[/quote]
Nisu to nikakve multinacionalne kompanije, ali dobro…
Pliva i Podravka uvijek su bile čudno vođene kompanije, koje nisu upravljanje načelom dobrog gospodaranje, gdje se nije vodilo o dugoročnom interesu vlasnika nego je u raznim fazama jedne i druge politika i drugi "imaginarni interesi" odigrali presudnu ulogu – ulogu u propadanju!
Adris ima bitno drugačiju vlasničku strukturu i vlasnike/dioničare zainteresirane za stvarnu dugoročnu uspjšnu opstojnost i rast i razvoj Grupe.
Toga u one dvije kompanije nije bilo nikada, u Plivi danas možda niti "ne treba" (makar se ja s time ne slagao u potpunosti) biti u tom užem kontekstu (sad je primarni interes interes tvrtke majke u Izraelu, a Pliva je samo podružnica, u koju se profit može i ne mora "slijevati"… ovisno o "poreznoj situaciji" – multinacionalne kompanije uvijek dobit prelijevaju iz jednih u druge podružnice ovisno o poreznim tretmanima u pojednim državama) a Podravka je još uvijek "krajnje Društvo" (nema tvrtku majku, sama je majka) i kao takva kao jedini i najviši interes bi trebala imati interes vlasnika dioničara PODR-R-A, međutim takvo je stanje odvijek, a najveći dioničar i dalje Država, a koja se nikad nije ponašala i gotovo nikada nigdje se država ne može ponašati na način dobrog gospodara nego su tu uvijek u igri i neki drugi interesi i to je pogubno za kompaniju.
Mi u Hrvatskoj imamo samo jednu jedinu veću kompaniju koja je u državnom vlasništvu a da se barem koliko-toliko može oduprijeti razarajućem utjecaju politike a to je Končar grupa. Mislim da je to dovoljno veliko čudo i da je stvarno previše očekivati da bi pored te jedne komapnije mogla u RH postojati još jedna takva. Čuda ne dolaze "u paru", ona su rijetka.
Dakle usporedba sa PLVA ili PODR je meni bespredmetna.
Adris zadnjih godina također gadno stagnira. Ja nisam vidio nijedan kvalitetan potez uprave u zadnje dvije-tri godine. Kao da ne znaju bi li piškili ili kakili.
Ja sam vidio i pozitivnih i negativnih. Za mene je pozitivan ne-ulaženje u balone koju su se stvorili 2004-2007, možda mudro/vidovito "ne-ulaženje" 2008./2009. u ništa "konkretno" ali ipak kao negativno vidim loše upravljanje dugorčnom financijskom imovinom (trebalo je u 2009. mijenjati kratkoročnu financijsku imovinu sa drugoročnom tj. "kupovati hrvatske dionice", ne može previše, ne smiju se previše izložiti nelikvidnoj imovini ali trebali su više nego što jesu, jer kad nisu već mogli odraditi stateške akvizicije, mogli su i trebali steći bar neke manjinske udjele tamo gdje to ima smisla obzirom na kvalitetu kompanija i cijene po kojima bi se ušlo).
Osim toga turizam još ne daje rezultate, ne bih to još nazvao katrastrofalnim potezom, ali ipak ne dovoljno dobrim. Turizam još može ispasti dobra priča ali se moraju požuriti, već je prošlo dovoljno vremena. Dakle poteza ima svakavih, i dobrih i loših… možemo se samo nadati da će s vremenom biti sve više ovih dobrih, jer povijesno je ovdje ipak uvijek bilo puno više dobrih nego loših, i zato ova kompanija je i poslovala i još uvijek posluje ovako kako posluje.
Nisu to nikakve multinacionalne kompanije, ali dobro…
Zato sam i stavio navodnike, to je najbliže multinacionalkama od svega što hrvatska ima, a po veličini su obje kompanije slične adrisu.
Pliva i Podravka uvijek su bile čudno vođene kompanije, koje nisu upravljanje načelom dobrog gospodaranje, gdje se nije vodilo o dugoročnom interesu vlasnika nego je u raznim fazama jedne i druge politika i drugi "imaginarni interesi" odigrali presudnu ulogu – ulogu u propadanju!
Adris ima bitno drugačiju vlasničku strukturu i vlasnike/dioničare zainteresirane za stvarnu dugoročnu uspjšnu opstojnost i rast i razvoj Grupe.
Toga u one dvije kompanije nije bilo nikada, u Plivi danas možda niti "ne treba" (makar se ja s time ne slagao u potpunosti) biti u tom užem kontekstu (sad je primarni interes interes tvrtke majke u Izraelu, a Pliva je samo podružnica, u koju se profit može i ne mora "slijevati"… ovisno o "poreznoj situaciji" – multinacionalne kompanije uvijek dobit prelijevaju iz jednih u druge podružnice ovisno o poreznim tretmanima u pojednim državama) a Podravka je još uvijek "krajnje Društvo" (nema tvrtku majku, sama je majka) i kao takva kao jedini i najviši interes bi trebala imati interes vlasnika dioničara PODR-R-A, međutim takvo je stanje odvijek, a najveći dioničar i dalje Država, a koja se nikad nije ponašala i gotovo nikada nigdje se država ne može ponašati na način dobrog gospodara nego su tu uvijek u igri i neki drugi interesi i to je pogubno za kompaniju.
Dakle usporedba sa PLVA ili PODR je meni bespredmetna.
Usporedba se odnosila na to da nitko od njih nije stvarno znao što želi, pa su lutali od nemila do nedraga i pravili katastrofalne strateške greške. Kod Adrisa također primjećujem manjak prave dugoročne strategije. Turizam se pokazuje kao promašaj u stilu Plivinih akvizicija po Americi. S druge strane ne ulaganje brda keša u trenutku kad su stvari na tržištu jako povoljne je isto manjak strategije.
Ja sam vidio i pozitivnih i negativnih. Za mene je pozitivan ne-ulaženje u balone koju su se stvorili 2004-2007, možda mudro/vidovito "ne-ulaženje" 2008./2009. u ništa "konkretno" ali ipak kao negativno vidim loše upravljanje dugorčnom financijskom imovinom (trebalo je u 2009. mijenjati kratkoročnu financijsku imovinu sa drugoročnom tj. "kupovati hrvatske dionice", ne može previše, ne smiju se previše izložiti nelikvidnoj imovini ali trebali su više nego što jesu, jer kad nisu već mogli odraditi stateške akvizicije, mogli su i trebali steći bar neke manjinske udjele tamo gdje to ima smisla obzirom na kvalitetu kompanija i cijene po kojima bi se ušlo).
Osim toga turizam još ne daje rezultate, ne bih to još nazvao katrastrofalnim potezom, ali ipak ne dovoljno dobrim. Turizam još može ispasti dobra priča ali se moraju požuriti, već je prošlo dovoljno vremena. Dakle poteza ima svakavih, i dobrih i loših… možemo se samo nadati da će s vremenom biti sve više ovih dobrih, jer povijesno je ovdje ipak uvijek bilo puno više dobrih nego loših, i zato ova kompanija je i poslovala i još uvijek posluje ovako kako posluje.
Slažem se da je pozitivno što nisu ulazili u balone 2007, ali činjenica da nisu bitnije ulazili ni nakon proljeća 2009. mi kaže da nije riječ o nikakvoj genijalnoj strategiji već o slučajnosti. Jednostavno su prekonzervativni i kad treba i kad ne treba.
Svima je postalo jasno da duhan ne donosi ono što je donosio nekad i da će vjerojatno donositi sve manje. A nova niša nije nađena. Znam da se petljalo nešto oko kupnje Podravke, oko CO-a, pa energetika, ali na kraju ništa od ničega.
Za turizam je još daleko prereano reći da je promašaj, to se tek treba vidjeti – ja se nadam da će rasplet biti pozitivan, ima šanse! 😉 To što za sada još ne daje rezultate kakve bi se htjelo… potpuno je nedovoljno za prognozirati dugoročnu perspketivu.
To što ovih godinu-dvije još nisu kupili ništa veliko, može imati više razloga… recimo i zato što nije bilo moguće npr. i zato što još nije oglašena prodaja (u slučaju privatizacijskih priča, npr. ja bih Končar!!!) – pa ne možeš kupiti nešto što prodavač ne želi prodati :P, ili barem: dok ne odluči prodati, možda će uskoro odlučiti 😉
P.S. O duhanu očito imam različita razmišljanja 🙂
Ovakv trend poslovanja vam je zacrtan slijedećih xy kvartala, dok ne legaliziraju marihuanu ili dok ne izmislite auto na vodu.
@MyMoney
Za turizam je još daleko prereano reći da je promašaj, to se tek treba vidjeti – ja se nadam da će rasplet biti pozitivan, ima šanse! 😉 To što za sada još ne daje rezultate kakve bi se htjelo… potpuno je nedovoljno za prognozirati dugoročnu perspketivu.
To što ovih godinu-dvije još nisu kupili ništa veliko, može imati više razloga… recimo i zato što nije bilo moguće npr. i zato što još nije oglašena prodaja (u slučaju privatizacijskih priča, npr. ja bih Končar!!!) – pa ne možeš kupiti nešto što prodavač ne želi prodati :P, ili barem: dok ne odluči prodati, možda će uskoro odlučiti 😉
P.S. O duhanu očito imam različita razmišljanja 🙂
Turizam je generalno u Hrvatskoj niskoprofitabilna djelatnost, a kod Maistre još i više nego kod drugih. Ali okej, i sam sam napravio isti promašaj, uloživši direktno u Maistru čija se dionica kiseli na istim cijenama kao i kad sam je kupio.
Možda čekaju Končar, možda Podravku, možda CO, možda HPB, ne znam. Nešto sam čuo i da žele u energetiku, ali tu je previše zainteresiranih lešinara, a oni nemaju know how u tom biznisu. A priča se čak i o sinergiji nove termoelektrane u Plominu s marikulturom, s tim da bi netko drugi sagradio elektranu, a Adris ribogojilišta u zaljevu.
Ali okej. Možda se pokaže da su s pravom čekali. Vidjet ćemo.
Duhan je sve neperspektivniji proizvod, to je očito, jer je takav trend svuda u razvijenim zemljama. Regulacije, zabrane, porezi, konkurencija. Očito je da će na duhanu biti sve manje love. Dakle nova niša je pod hitno potrebna.
Turizam je generalno u Hrvatskoj niskoprofitabilna djelatnost
Osim ako si najbolji u tome što radiš – kao i uvijek u svim biznisima, uvijek je tako!
(http://www.zse.hr/userdocsimages/financ/TUHO-fin2010-3Q-NotREV-N-HR.pdf – turistička firma koju imam direktno).
Maistra mora postati najbolja, daleko daleko najbolja na svom području – tada će biti dovoljno profitabilna. Sa hotelima je sada puno teže nego sa kampovima koji mogu dati onako dobre rezultate kao u gornjem primjeru, ali i hoteli će moći biti tako profitabilni ako su najbolji i stalno puni – to se ovdje želi postići i držimo fige da uspije 🙂
Da, to se planiralo, zar nisu već su sa HEP-om i potpisani neki ugovori u vezi toga, nešto se tako bilo govorilo.
Duhan je sve neperspektivniji proizvod, to je očito, jer je takav trend svuda u razvijenim zemljama.
Jesam ti rekao u prethodnim postovima kakvi su trendovi? Si vidio razvijene zemlje? Nekad su duhanske kompanije zarađivale na rastu potrošnje cigareta, sada namjeravaju zarađivati na padu – i kao što vidiš u zadnje vrijeme – upravo to i uspijeva, mada su to još počeci ove nove paradigme… 😉
Zar nisi čuo kakve već neformalno (a mogli bi to uskoro i formalizirati) imaju "misije" ove svjetske kompanije? – "smanjenje potrošnje duhanskih proizvoda"! Oni su se ozbiljno namjerili na biznis "borbe protiv ovisnosti o cigaretama" a znaš koji im je glavni alat? Isti onaj koji i države imaju: dizanje cijena! Naime kada se prijeđe određena granica stope udjela poreza u maloprodajnoj cijeni stvari se mijenjaju, država i proizvođač zamijenjuju uloge – proizvođač diže cijene, što uzrokuje pad potrošnje i pad prihoda proračuna (!) a rast prihoda i dobiti proizvođača, tada onaj kojemu se tresu gaće na svaku najavu poskupljenja postaje država (a ne smije ništa reći, jer će ju optužiti da joj nije cilj smanjenje potrošnje cigareta) a onaj koji dirigira igru su kompanije koje uvijek imaju opravdanje da je to njihov poslovni potez a utjecaj na smanjenje potrošnje da shvaćaju kao društveno pozitivan efekat i ponosni su na to što svojim radom smanjuju broj ovisnika i uz to istovremeno uspješno i sve uspješnije posluju i tako doprinose gospodarstvu i svojim dioničirima. To je razlog zašto je dobro biti na razvijen tržištima (zašto TDR mora hitno izgraditi kakve-takve pozicije u razvijenim zemljama jer tamo leže pravi novci i sada i u budućnosti) a što se tiče tržišta u razvoju tamo je još jaaako dalek put do ovoga i bilo kakvih pravih zarada jer tamo još uvijek svi još grade pozicije a o zaradi razmišljaju na isključivo vrlo duge staze a za što treba biti finacijski vrlo izdržljiv a što je moguće financirati isključivo sa novcem iz EU i USA gdje su najozbiljnije i najpouzdanije zarade (na tržištima u razvoju se također ponegdje dobro zarađuje, ali "nepouzdano", nikad se ne zna kako će se stanje zakomplicirati naglim dizanjem trošarina i cijenovnim ratovima igrača koji tek grade pozicije).
Osim ako si najbolji u tome što radiš – kao i uvijek u svim biznisima, uvijek je tako!
(http://www.zse.hr/userdocsimages/financ/TUHO-fin2010-3Q-NotREV-N-HR.pdf – turistička firma koju imam direktno).
Maistra mora postati najbolja, daleko daleko najbolja na svom području – tada će biti dovoljno profitabilna. Sa hotelima je sada puno teže nego sa kampovima koji mogu dati onako dobre rezultate kao u gornjem primjeru, ali i hoteli će moći biti tako profitabilni ako su najbolji i stalno puni – to se ovdje želi postići i držimo fige da uspije 🙂
Da, to se planiralo, zar nisu već su sa HEP-om i potpisani neki ugovori u vezi toga, nešto se tako bilo govorilo.
Duhan je sve neperspektivniji proizvod, to je očito, jer je takav trend svuda u razvijenim zemljama.
Jesam ti rekao u prethodnim postovima kakvi su trendovi? Si vidio razvijene zemlje? Nekad su duhanske kompanije zarađivale na rastu potrošnje cigareta, sada namjeravaju zarađivati na padu – i kao što vidiš u zadnje vrijeme – upravo to i uspijeva, mada su to još počeci ove nove paradigme… 😉
Zar nisi čuo kakve već neformalno (a mogli bi to uskoro i formalizirati) imaju "misije" ove svjetske kompanije? – "smanjenje potrošnje duhanskih proizvoda"! Oni su se ozbiljno namjerili na biznis "borbe protiv ovisnosti o cigaretama" a znaš koji im je glavni alat? Isti onaj koji i države imaju: dizanje cijena! Naime kada se prijeđe određena granica stope udjela poreza u maloprodajnoj cijeni stvari se mijenjaju, država i proizvođač zamijenjuju uloge – proizvođač diže cijene, što uzrokuje pad potrošnje i pad prihoda proračuna (!) a rast prihoda i dobiti proizvođača, tada onaj kojemu se tresu gaće na svaku najavu poskupljenja postaje država (a ne smije ništa reći, jer će ju optužiti da joj nije cilj smanjenje potrošnje cigareta) a onaj koji dirigira igru su kompanije koje uvijek imaju opravdanje da je to njihov poslovni potez a utjecaj na smanjenje potrošnje da shvaćaju kao društveno pozitivan efekat i ponosni su na to što svojim radom smanjuju broj ovisnika i uz to istovremeno uspješno i sve uspješnije posluju i tako doprinose gospodarstvu i svojim dioničirima. To je razlog zašto je dobro biti na razvijen tržištima (zašto TDR mora hitno izgraditi kakve-takve pozicije u razvijenim zemljama jer tamo leže pravi novci i sada i u budućnosti) a što se tiče tržišta u razvoju tamo je još jaaako dalek put do ovoga i bilo kakvih pravih zarada jer tamo još uvijek svi još grade pozicije a o zaradi razmišljaju na isključivo vrlo duge staze a za što treba biti finacijski vrlo izdržljiv a što je moguće financirati isključivo sa novcem iz EU i USA gdje su najozbiljnije i najpouzdanije zarade (na tržištima u razvoju se također ponegdje dobro zarađuje, ali "nepouzdano", nikad se ne zna kako će se stanje zakomplicirati naglim dizanjem trošarina i cijenovnim ratovima igrača koji tek grade pozicije).
[/quote]
Lynx imas dobro razmisaljanje samo (s)krati pisanje plahti i malo više analitičnosti.
Pohvala u svakom slučaju.
Srdačan pozdrav
Iako se često ne slažem s njim, mene Lynxovi komentari vesele. Ali trebao bi malo skratiti tekstove, slažem se. Većina nas ima premalo vremena za čitanje stranica i stranica tekstova.
Što se tiče marikulture u Plominu, to je puno zamršenija priča, vuče se već 10 godina. HEP je pri gradnji TE Plomin 2 obećao da će osigurati određene uvjere za gradnju ribogojilišta, ali ništa nije učinjeno, kao ni kod mase drugih obećanih projekata. Sad se pak priprema gradnja Plomina 3 i trebalo bi iskoristiti priliku, pa usput sagraditi i to ribogojilište, ali HEP opet ne pokazuje nikakve znakove da bi želio surađivati s kompanijama iz marikulture koje bi mogle iskoristiti njihovu toplu vodu iz elektrane. Problem je i što se priča oko elektrane vuče iznimno sporo, pa će elektrana proraditi najranije 2014., a Adris želi projekt riješiti što prije. Osobno ne vjerujem u sretan ishod te priče.
Ne treba nositi dioptrijske đozle da se vidi kako je turizam promašena priča. Prevelika ulaganja, nizak povrat i upitna vrednost celog biznisa. Elitni ili turizam više klase kakav oni žele da načine na prostoru Rovinja i Vrsara može osigurati viši povrat na uloženo u dve situacije: a) Valorizacija turizma preko nekretnina i zemljišta na što se oni nisu odlučili i što bi u ovakvoj dramatičnoj situaciji na tržištu nekretnina i smeštajnih obekata dovelo ih u velike gubitke, no u godinama rasta i napretka verovatno visoke profite i b) upravljanje desitnacijama i smeštajnim kapacitetima pod okriljem snažnih brendiranih hotel and lodging kompanija poput Hiltona, Intercontinentala, Kempinskog i sl. putem joint-venturea, dugoročnih ugovora, equity participacije etc. Takve kompanije prodaju standardizovan proizvod i imaju resurse i know-how kako da napune kapacitete. Pitanje je da li ove dve destinacije imaju moć atrakcije i da li su potensijalno zanimljive takvim velikim igračima i problem je taj što one nose velik dio profita za svoje usluge.
Oni pokušavaju nešto da učine sami sa sopstvenom turističkom menedžment kompanijom, no to je dug i skup proces sa veoma neizvesnim ishodom.
Što se tiče ribarenja i marikulturnih delatnosti to je verovatno promašaj jer čak i u boljim uslovima i većem obimu proizvodnje to je isuviše malen biznis za Adris.
Duvan i cigaretni biznis su tu di jesu, čardak ni na nebu ni na zemlji. Prodaja već polako stagnira, osipa se, a profiti sve tanji. Ulaskom u EU situacija oko duvana bi se mogla dramatično zaoštriti, a profiti dodatno opasti (moguće i prepoloviti se), pogotovo oni inostrani. Oni pokušavaju nešto da učine kroz akvizicije trafika i prodajnih mesta, potpisivanjem ugovora koji ih štite u prodaji i prodajnim kanalima (ekskluzivitet brenda), no čini mi se da ipak ne uspevaju u nakani. Povećanje prodaje na razvijenim tržištima je veoma skupo kroz marketing i zahteva velika ulaganja, s druge strane u zemljama u razvoju oni ne mogu da probiju brane i naprave dobar posao. Daklem, mislim da ćemo videti sve lošije rezultate i pored pada profita verovatno nas očekuje i dugoročni pad odnosno jača stagnacija prihoda.
To da velike svetske multinacionalke prave profit na rezanju troškova na razvijenim tržištima je logično, no rast profita na takvom modelu poslovanja dugoročno nije održiv niti je ekonomski logičan (ne možeš rezati troškove unedogled). Ono što njih i dalje tera napred i uvećava im profite su nerazvijena tržišta, posebno ona velika (Indija, Indonezija, Kina, Rusija, Turska i Bliski istok, zemlje Afrike…) gde do izražaja dolazi snaga brenda i kvalitetna paleta proizvoda za sve tržišne niše i gde postoji još uvek velik prostor za rast potrošnje (pogotovo nauštrb lokalne konkurencije), a samim time i profita. Na takvim tržištima Adris nema šta da traži jer ne raspolaže finansijkom snagom niti imidižem koji bi podržao celu priču.
Odatle, a imajući u vidu gore napisano, budućnost je prilično neizvesna i siva. Prostor i resursi (keš) postoje, no pitanje je hoće li ih aktualna uprava angažovati i usmeriti u pravome smeru. Ja zasad ne vidim nikakvih stvarnih poteza u dobrome smeru i bojim se da ih uskoro ni neću videti, a prilika za prilikom propada i odlazi u nepovrat. U ovakvoj situaciji ili neka podele profite i prodaju pojedina poslovanja ili neka krenu odlučno u logične akvizicije koje će im omogućiti daljnji rast. Sedenje skrštenih ruku po sopstvenom mišlenju postaje vrlo pogubna varijanta koja će u nekom trenutku početi da nagriza i osnovnu supstancu i snažno da uništava vrednost akcionarima.