Preuzimanje? Khm, pa JTI nam je ipak malo prevelik zalogaj. Preuzeti ćemo nešto par desetaka puta manje 😉
….možda je mislio na preuzimanje u obrnutom smjeru……. [shocked]
[/quote]
U obrnutom? E pa svašta.
Ja mislio da je upala u oko činjenica da je JTI u 50 % vlasništvu Vlade Japana, pa ono… čim vidimo da je negdje Vlada vlasnik 50 %, prvo što nam pada na pamet je "privatizacija" – pa reko, kolega tiptop misli da će japanska vlada u privatizaciju… da, to bi po današnjoj tržišnoj kapitalizaciji u tih 50 % bilo cca. 16,5 mlrd dolara. A vjerojatno bi se u preuzimanju tražilo (i dobilo) i znatno više od sadašnjih burzovnih cijena… ali to ne znam (nagađam), nisam proučio njihove izvještaje, ali koliko se se sjećam oni jadno posluju, sa mizernim maržama… ali ono tih bar "91 mlrd kn" (a za tek 50 %, ne znam kakvi su im zakoni, da li treba još i javnu ponudu davati za ostatak….) predstavlja definitivno prevelik zalogaj da bi se Adris grupa pomišljala javiti na natječaj.
Adris grupa trenutno može uz cca. 3 mlrd kn keša na koje se može razvuči maksimalnim cijeđenjem svoje bilance i uz zaduživanje od nekih 6 mlrd kn koje može dobiti… bi skupila tek 10 % minimalne cijene koju ima smisla ponuditi na privatizacijskom tenderu… pa ovo, definitivno nije način kako da se TDR pretvori u pravu globalnu kompaniju – postoje drugi načini! 😀
A vi bi obratno? Da oni kupe TDR??
E tu priču bismo gledali ako i samo ako: bi JTI ponudio neku "besramnu cifru", pa koja bi se onda iskoristila za druga preuzimanja.
Problem je što kada bi Adris dobio taj silni keš, ne bi imao kamo s njim… jer dobre firme kod nas nisu na prodaju (Dukat nije na prodaju, ZAPI nije na prodaju, Končar energetski kao i Končar D&ST trafo nisu na prodaju …) pa je zato nužnost traženja "besramno visoke cijene" – jer tek takva cijena može ublažiti tugu "zamijene super firme sa njih nekoliko traljavih". Za utjehu nakon preuzimanja nekoliko slabih firmi nakon prodaje jednog jakog TDR-a mora ostati još i dosta keša za utjehu…
Recimo kada bi hrvatska vlada izdala Adrisu call opcije na prihvatljivu izvršnu cijenu i dovoljno dug datum (da se stignu završiti pregovori i transakcija) za 51 % Crotia osiguranja, 51 % HPB, 51 % Podravke i 51 % Končar elektroindustrije…. e tada bi Adris imao odriješene ruke – slobodno bi mogao u pregovore o prodaji, i ako je dobra cijena – zaključiti prodaju, te onda aktivirati ove opcije, ako bi prodaja propala onda opcije baciti u smeće i to je to.
Ovako, kada se ne zna da li će se i po kojoj cijeni što moći preuzeti… postaje "neugodno" izložiti se tolikom pljusku likvidnosti, jer ćemu ti papirići ako se nemaju za što zamijeniti??
Suludo je riješiti se TDR-a a ne moći nakon toga ući u nešto drugo za zamijenu.
Adris grupa nema namjeru "umrijeti" (isplatiti kapital vlasnicima) nego želi dalje rasti i napredovati!
Lynx, zaljubljen si ko mali mulac, pazi da ti ljubav ne slomi srce [thumbsup]
Što se drugoga tiče, sve ima svoju cijenu, apsolutno sve.
I ne vidim zašto bi se Adris trebao upuštati u neke akvizicije i to još uz zaduženje, i to još akvizicije koje vode u diverzifikaciju, već se peku na turizmu.
Ne znam koliko su dobri u cash managementu, ali ako na svu tu lovu zarade 10 % godinšnje, to je bolje od bilo koje akvizicije koju bi mogli napraviti.
Adris je po meni odlična krava muzara, želim im puno uspjeha uz puno oscilacija u cijeni [lol] ,
nek samo uspiju održati ovo što imaju, to je već veliki uspjeh.
P.S. nadam se lynx da se ne ljutiš što te tu i tamo malo bocnem.
Lynx, zaljubljen si ko mali mulac, pazi da ti ljubav ne slomi srce [thumbsup]
bez brige. Ja se mogu zaljubiti u dionicu (to radi i moj "učitelj"/Buffett) ali isto tako se mogu i ekspresno odljubiti (što je posebice važno – inače bi zaljubljivanje bilo krajnje opasno i kontraproduktivno, a dok postoji ta kontrola razuma, tada je to pak produktivno u ovom tipu buy-and-hold investiranja – ja kupujem dionice koje mislim držati "zauvijek"; tek ako se okolnosti dugoročne perspektive promjene – tada revidiram svoje planove – ovdje se dugoročno još baš ništa nije promijenilo, evenutalno na bolje 😉 , premda kratkoročno ima malih turbulencija, i moglo bi ih biti još u skoro vrijeme)
Što se drugoga tiče, sve ima svoju cijenu, apsolutno sve.
Pa to i ja kažem – zato nisam rekao da TDR neće prodati "baš nikada", nego možda nekada ali naravno uz "određenu cijenu", kojoj sam doduše (ali ja tvrdim opravdano) dao određene epitete (gleda se u kontekstu što se drugo može s time učiniti… na tragu onoga što ti govoriš "o kamti 10%")
I ne vidim zašto bi se Adris trebao upuštati u neke akvizicije i to još uz zaduženje, i to još akvizicije koje vode u diverzifikaciju, već se peku na turizmu.
Nisam rekao da se akvizicije treba vršiti uz zaduženje – samo da se "evenutalno mogu vršiti i tako" – to bi se radilo onda kada bi se imalo zašto to učiniti (isplatilo se… nije dug baš uvijek loš – sve ovisi o cijeni, kao što i sam kažeš – dakle uz kakvu je kamatnu stopu dug… a u akviziciju kakvog očekivanog povrata ulažeš…. ako se npr. vrlo povoljno zadužim a u svrhu da bih nešto dugoročno dobro a po jefitnim cijenama kupio… tada sam napravio dobar posao)
Adris je po meni odlična krava muzara, želim im puno uspjeha uz puno oscilacija u cijeni [lol] ,
nek samo uspiju održati ovo što imaju, to je već veliki uspjeh.
Pa uz ulaske na ovim cijenama – da, i to (trajna stagnacija) je dugoročno vrlo isplativo.
Ali to nije strategija Grupe.
Oni kao "društvo za upravljanje i ulaganje" postoje upravo zbog toga da bi upravljali ovisnim društvima (postojećim i novim; akvizcije su glavni zadatak Grupe, članice imaju svoje djelatnosti a djelatnost Grupe je alokacija kapitala), dakle upravljali portfeljom drugih vrsta imovine (ne-ovisnih društava, dakle raznim oblicima financijske imovine…), sve na dugoročnu korist svojih vlasnika (krovne komapnije, Adris grupa d.d.).
Njihov je cilj trajno povećavati kapital po primjerenim stopama.
Strateški su rekli da su opredijeljeni za ulazak u financijski sektor, prehrambeni sektor (ta marikultura je u neku ruku početak ovog dijela strategije) i energetski sektor (gdje su već sve prilike prošle… eventualno, bi kao proizvođač elektro-energetske opreme, svjetskog stupnja konkurentnosti… čak i sam Končar, što možda nije ono što ljudima prvo padne na pamet kada razmišlja o mogućim akvizicijama, potencijalno rješenje ovog problema ulaska u "energetski sektor" ) a uz zadržavanje i daljnje jačanje ka profitabilnim razinama turističkog sektora, a trgovina je ovdje ja mislim, mada sada po novom izdvojena kao zasebna jedinica, ipak tek satelitski sektor koji nije bar do sada bio dio strateških planova o kojima se govori. Trgovina/maloprodaja je ovdje prije svega kao podrška za sada i još na neodređeno dugo glavnom (duhanskom) sektoru.
P.S. nadam se lynx da se ne ljutiš što te tu i tamo malo bocnem.
dapače, volim konstruktivne primjedbe. Ima ih ovdje svakakvih -ali kada su ovako dobronamjerne – drago mi je! 😉
….možda je mislio na preuzimanje u obrnutom smjeru……. [shocked]
[/quote]
U obrnutom? E pa svašta.
Ja mislio da je upala u oko činjenica da je JTI u 50 % vlasništvu Vlade Japana, pa ono… čim vidimo da je negdje Vlada vlasnik 50 %, prvo što nam pada na pamet je "privatizacija" – pa reko, kolega tiptop misli da će japanska vlada u privatizaciju… da, to bi po današnjoj tržišnoj kapitalizaciji u tih 50 % bilo cca. 16,5 mlrd dolara. A vjerojatno bi se u preuzimanju tražilo (i dobilo) i znatno više od sadašnjih burzovnih cijena… ali to ne znam (nagađam), nisam proučio njihove izvještaje, ali koliko se se sjećam oni jadno posluju, sa mizernim maržama… ali ono tih bar "91 mlrd kn" (a za tek 50 %, ne znam kakvi su im zakoni, da li treba još i javnu ponudu davati za ostatak….) predstavlja definitivno prevelik zalogaj da bi se Adris grupa pomišljala javiti na natječaj.
Adris grupa trenutno može uz cca. 3 mlrd kn keša na koje se može razvuči maksimalnim cijeđenjem svoje bilance i uz zaduživanje od nekih 6 mlrd kn koje može dobiti… bi skupila tek 10 % minimalne cijene koju ima smisla ponuditi na privatizacijskom tenderu… pa ovo, definitivno nije način kako da se TDR pretvori u pravu globalnu kompaniju – postoje drugi načini! 😀
A vi bi obratno? Da oni kupe TDR??
E tu priču bismo gledali ako i samo ako: bi JTI ponudio neku "besramnu cifru", pa koja bi se onda iskoristila za druga preuzimanja.
Problem je što kada bi Adris dobio taj silni keš, ne bi imao kamo s njim… jer dobre firme kod nas nisu na prodaju (Dukat nije na prodaju, ZAPI nije na prodaju, Končar energetski kao i Končar D&ST trafo nisu na prodaju …) pa je zato nužnost traženja "besramno visoke cijene" – jer tek takva cijena može ublažiti tugu "zamijene super firme sa njih nekoliko traljavih". Za utjehu nakon preuzimanja nekoliko slabih firmi nakon prodaje jednog jakog TDR-a mora ostati još i dosta keša za utjehu…
Recimo kada bi hrvatska vlada izdala Adrisu call opcije na prihvatljivu izvršnu cijenu i dovoljno dug datum (da se stignu završiti pregovori i transakcija) za 51 % Crotia osiguranja, 51 % HPB, 51 % Podravke i 51 % Končar elektroindustrije…. e tada bi Adris imao odriješene ruke – slobodno bi mogao u pregovore o prodaji, i ako je dobra cijena – zaključiti prodaju, te onda aktivirati ove opcije, ako bi prodaja propala onda opcije baciti u smeće i to je to.
Ovako, kada se ne zna da li će se i po kojoj cijeni što moći preuzeti… postaje "neugodno" izložiti se tolikom pljusku likvidnosti, jer ćemu ti papirići ako se nemaju za što zamijeniti??
Suludo je riješiti se TDR-a a ne moći nakon toga ući u nešto drugo za zamijenu.
Adris grupa nema namjeru "umrijeti" (isplatiti kapital vlasnicima) nego želi dalje rasti i napredovati!
[/quote]
bez brige. Ja se mogu zaljubiti u dionicu (to radi i moj "učitelj"/Buffett) ali isto tako se mogu i ekspresno odljubiti (što je posebice važno – inače bi zaljubljivanje bilo krajnje opasno i kontraproduktivno, a dok postoji ta kontrola razuma, tada je to pak produktivno u ovom tipu buy-and-hold investiranja – ja kupujem dionice koje mislim držati "zauvijek"; tek ako se okolnosti dugoročne perspektive promjene – tada revidiram svoje planove – ovdje se dugoročno još baš ništa nije promijenilo, evenutalno na bolje 😉 , premda kratkoročno ima malih turbulencija, i moglo bi ih biti još u skoro vrijeme)
….ma koliki elaborat na snovu samo jedne niti dovršene rečenice…….a sa toliko gluposti u njemu…svaka čast….
[lol] [lol] [lol]
Evo jedan primjer iz daleke 1950 godine.
Nije ista branša ali u nečemu su slični, cash asset
Recimo kada bi hrvatska vlada izdala Adrisu call opcije na prihvatljivu izvršnu cijenu i dovoljno dug datum (da se stignu završiti pregovori i transakcija) za 51 % Crotia osiguranja, 51 % HPB, 51 % Podravke i 51 % Končar elektroindustrije…. e tada bi Adris imao odriješene ruke – slobodno bi mogao u pregovore o prodaji, i ako je dobra cijena – zaključiti prodaju, te onda aktivirati ove opcije, ako bi prodaja propala onda opcije baciti u smeće i to je to.
ovo bi bila dobra opcija!?
HPB, CO, Končar ostali bi u našim rukama, a država bi dobila čistu lovicu!!!
državi je dovoljno od duhana: dobra kontrola proizvodnje i VELIKE MARŽE
kada cijene cigareta budu kao na zapadu cca 5-6 eurića ili 5 funti državi je dovoljno 50% po kutiji!!
idemo "malo" analizirat pretpostavke ( što bi se moglo dogoditi )
1. Japanci možda žele kupiti duhanskibiznis
2. vlada mora privatizirati HPB, CO i Končar !!!!!!
3. Japanci nude veliku lovicu Adrisu!!!!!
4. naša vrhuška ( političari, a Škegro vodi kolo!!! ) to zna i laganu se uvaljuju u Adrisove dionice – kupuju od dobivenih dividendi, maznute lovice i IDEALNA MOGUČNOST ZA PRANJE I LEGALIZACIJU SVE SIVE LOVE
5. pada sramotna ponuda od Japanaca i duhanski biznis se prodaje!!!!!
6. svi sretni: država dobila keš, LOPINE OPRALE LOVU ( zadnji trenutak ) a HPB, CO, Končar – ostali u "našem" vlasništvu a privatizirani!!!!!
svi sretni i zadovoljni!!!
a dobru ulogu će odigrati i nova tvornica u Iranu!!!!! [pray]
Već su oni propustili nekoliko prilika. Prije godinu dana ZAPI je bio na prodaju, pa su ga jednostavno prepustili CVC capitalu. Što se tiče ostalih kompanija u državnom vlasništvu, poput Končara, Podravke ili CO-a, teško da će tu biti kruha. O energetici da ne govorim. (Na polju energetike ima toliko ajkula, stranih naravno, spremnih da požderu HEP i sve ostalo što im se nađe na putu, samo čekaju priliku, tu Adris ništa ne može.) Država bi morala donijeti neki strateški plan privatizacije takvih kompanija, a to nije na vidiku. A uvijek postoji mogućnost da uleti neki strani kupac i mazne im i Končar i CO ispred nosa. Što se tiče ulaska u financijski sektor, krajnje im je vrijeme za to. Ali ja mislim da ne bi trebali petljati s HPB-om jer nitko nema pojma što se skriva u tom čudovištu, već bi trebali preuzeti dvije-tri manje banke, poput Karlovačke, Centar banke i slično, spojiti to u jednu banku i dalje razvijati.
Najčudnije je to što informacije od Uprave zbilja dolaze na kapaljku. Nitko nema pojma što Ante i Plinio zbilja misle. Samo nagađamo.
i tako sve pada, a grci pale ljude po bankama, bas su kulturni za ne vjerovati. i tako, jos malo panike i onda se okrene trend kao da nista nije bilo, stvarno je kapital osjetljiva ribica.
ideko na glavnu skupstinu?. zanima me broj 9.
http://zse.hr/default.aspx?id=30368
Evo jedan primjer iz daleke 1950 godine.
Nije ista branša ali u nečemu su slični, cash asset
Zato sam i rekao, "čemu prodaja TDR-a", kada sa tim pljuskom likvidnosti koji bi se slio u Grupu ne bi imali što napraviti… tek ako bi imali što – tada ima smisla. Dakle "bolje imati TDR nego novce umjesto njega" – sa novcima se mora imati što raditi jer sami po sebi ne vrijede ništa.