Stranci su vrlo čudni ulagači. Zaboravljaš da su upravo oni krajem prošle godine prodali 2500 dionica Adrisa po 3.100 kuna.

TDR čeka sraz s divovima ili prodaja (Danijela Jozić)

Prodaja Tvornice duhana Rovinj pitanje je dana, ponovno se može čuti u poslovnim krugovima. Pojedini neslužbeni izvori tvrde čak kako je Adris grupa profitabilnu duhansku tvrtku kćer već prodala i da je ugovor potpisan, a novi je vlasnik španjolsko-francuska kompanija Altadis. Navodno se u novoj tvornici u Kanfanaru obavljaju finalne preinake i rekonstrukcije koje bi zadovoljile potrebe novog vlasnika.

Prodaja Tvornice duhana Rovinj pitanje je dana, ponovno se može čuti u poslovnim krugovima. Pojedini neslužbeni izvori tvrde čak kako je Adris grupa profitabilnu duhansku tvrtku kćer već prodala i da je ugovor potpisan, a novi je vlasnik španjolsko-francuska kompanija Altadis. Navodno se u novoj tvornici u Kanfanaru obavljaju finalne preinake i rekonstrukcije koje bi zadovoljile potrebe novog vlasnika.

Objavljeno: 15.11.06 17:28:19
Veličina: 10547 znakova (1212 riječi)

Ovaj članak je dostupan pretplatnicima! (Pročitaj više o pretplati…)

Trenutno ste prijavljeni kao gost, zato vaš korisnički nivo ne dopušta pristup tekstu.

http://www.business.hr/show.php?id=16560

Do kuda ćemo sutra potegnut? [smiley2]

Evo cijelog teksta

TDR čeka sraz s divovima ili prodaja

Prodaja Tvornice duhana Rovinj pitanje je dana, ponovno se može čuti u poslovnim krugovima. Pojedini neslužbeni izvori tvrde čak kako je Adris grupa profitabilnu duhansku tvrtku kćer već prodala i da je ugovor potpisan, a novi je vlasnik španjolsko-francuska kompanija Altadis. Navodno se u novoj tvornici u Kanfanaru obavljaju finalne preinake i rekonstrukcije koje bi zadovoljile potrebe novog vlasnika.

No, otkako traje priča o Adrisovoj prodaji duhanskog biznisa – počela je prije nekoliko godina, kada su u regiju ušle duhanske multinacionalke – čelni ljudi kompanije iz Rovinja uporno poručuju da nisu na prodaju. Plinio Cuccurin, član Uprave Adris grupe, na pitanje je li točno da je Altadis već odradio due diligence u TDR-u odgovorio je kako je posrijedi “najobičnija laž i izmišljotina”. Business.hr pokušao je, zanemarujući najnovije glasine o prodaji TDR-a, istražiti kakva je poslovna per spektiva TDR-a i ima li jedini domaći proizvođač šansu preživjeti s obzirom na to da ga jake multinacionalke stišću sve jače.

Pad izvoza i prihoda

Pitanje je može li se uopće TDR nositi s konkurencijom u regiji s obzirom na to da mu je domaće tržište, gdje drži više od 80 posto, već odavno postalo premalo. Podsjetimo, Philip Morris i British American Tobacco (BAT) prije tri godine preuzeli su duhanske proizvođače u Srbiji, u Nišu i Vranju, a ove je godine njihovu duhansku industriju Senta kupio Japan Tobacco International. Statistika u međuvremenu Adrisu ne ide u prilog: hrvatski izvoz cigareta, prema podacima Državnog zavoda za statistiku (a riječ je o TDR-ovu izvozu uglavnom u regiju jer u ostale zemlje izvoze zanemarive količine proizvoda), u prvih devet mjeseci 2006. godine u odnosu na isto lanjsko razdoblje pao je 14 posto. Adris će se vrlo brzo suočiti i s poreznim i legislativnim šokom. Pojednostavljeno rečeno, prvo se odnosi na povećanje duhanskih trošarina zbog prilagodbe Europskoj uniji, a drugo na moguću zabranu pušenja na svim javnim mjestima, koju već naveliko prakticiraju gotovo sve zemlje članice EU. “Promatrajući strukturu prihoda Adris grupe, prema kojoj se 80 posto odnosi na proizvodnju i prodaju duhanskih proizvoda, a samo 20 posto na turizam, odnosno Maistru, može se zaključiti da će na tu kompaniju u cijelosti i te kakav utjecaj imati povećanje posebnih poreza na duhan sukladno Nacionalnom programu za pridruživanje EU”, objašnjava Ivana Dražić Lutilsky, financijska analitičarka u tvrtki Apex vrijednosnice. Promatrajući financijske pokazatelje Adrisa u posljednjih pet godina Dražić Lutilsky upozorava na to da je došlo do smanjenja ukupnih prihoda, uglavnom iz segmenta proizvodnje i prodaje duhanskih proizvoda.

Tržišna iskušenja

“Uzimajući u obzir sve buduće trendove, od visokih trošarina do zabrane pušenja i ostalog, može se zaključiti da će prihodi i dobit Adris grupe imati tendenciju pada. Kako budu rasle trošarine, tako će im rasti i rashodi”, tvrdi Ivana Dražić Lutilsky. Ističe pritom kako pokazatelji Adris grupe upućuju na relativno dobro poslovanje s tendencijom rasta do 2004. godine, no već tijekom 2005. bilježi se pad poslovanja, a samim time i nešto lošiji financijski pokazatelji. Upozorava na to da su i sami svjesni toga da teško mogu opstati samo u duhanskom biznisu, o čemu najbolje govore izjave predsjednika Uprave Ante Vlahovića, prema kojima “Adris grupa želi preuzeti lidersku poziciju u hrvatskom turizmu s ciljem postavljanja novih standarda u izgradnji i upravljanju destinacijom”, kao i podatak da je kompanija 2006. počela ulaganje od dvije milijarde kuna u svoje turističke kapacitete. Povrat na kapital (ROE), objašnjava Dražić Lutilsky, važan je pokazatelj, osobito za dioničare, pa tako analizirajući povrat na kapital Adris grupe tijekom posljednjih pet godina dolazi do sljedećeg zaključka: “Do 2004. godine ukupno se ulaganje više odnosilo na vlastite izvore i stopa zaduženosti Adris grupe nije zabrinjavajuća. No, tijekom 2005. i dijelom u 2006. dolazi do njegova smanjenja, što upućuje na nizak povrat sredstava s obzirom na ulaganja”, tvrdi Ivana Dražić Lutilsky. “Adris grupu očekuje poslovno iskušenje u održavanju uloge regionalnoga lidera u duhanskoj industriji. Potrošači pušači pokazuju sve veću razinu svijesti i prestaju konzumirati cigarete, a tu su i zakonska te porezna ograničenja koja će uslijediti. Postavlja se pitanje može li kompanija opstati i financijski izdržati sva iskušenja. Ulaskom Hrvatske u EU tržišni se udjel Adris grupe može smanjiti upravo zbog mogućeg švercanja jeftinijih cigareta iz Srbije i BiH… Sve su pretpostavke moguće, pa je tako moguće i da neka od multinacionalnih duhanskih kompanija preuzme duhanski dio Adris grupe radi opstanka regionalne duhanske proizvodnje”, zaključuje Ivana Dražić Lutilsky. Hrvoje Stojić, analitičar Hypo banke, nije želio komentirati neslužbene informacije da je TDR već prodan, no kaže da će se Adris uskoro neizbježno suočiti s vaganjem odluke o prodaji.

Zadržavanje radnika

“Adris je već u situaciji da više ne može rasti na domaćem tržištu, a još uvijek može postići visoku tržišnu cijenu za duhanski dio”, smatra Stojić. Kad je posrijedi EBITDA marža koja pokazuje zarađivačku moć kompanije (postotak dobiti u prihodu poduzeća ne računajući kamate, porez i amortizaciju), Hrvoje Stojić drži da Adris može još neko vrijeme, i to zbog nove tvornice i restrukturiranja u kompaniji, poboljšati taj pokazatelj u duhanskom segmentu. Dodaje, međutim, da je to povećanje samo kratkoročno jer zbog smanjenja izvoza te poreznih i zakonskih opterećenja EBITDA marža će im dugoročno padati, zaključuje Stojić. Iz niza pokazatelja, kao i aktualne situacije u regiji, može se zaključiti kako je prodaja TDR-a neizbježna. Ironično možemo dodati kako su čelni ljudi i najveći dioničari Adrisa odlukom o gradnji novih pogona u Kanfanaru, u koje je uloženo više od milijardu kuna, zapravo bili jako humani. Modernizirana tvornica sigurno može privući ulagače poput Altadisa ili, primjerice, Swedish Matcha, dakle manje multinacionalke kojima u ovome dijelu Europe trebaju proizvodni pogoni i radna snaga.

Zaboravljeni šverc

Prodaji duhanskoga biznisa sigurno se neće uspjeti oduprijeti, ali će barem sačuvati radna mjesta, a Kanfanar je predviđen za najmanje 600 radnika. No, mala je to utjeha kritičarima hrvatske pretvorbe i privatizacije, kao i svima onima koji već godinama Upravu Adrisa prozivaju da se zapravo obogatila na švercu cigareta u Srbiju… No, to je neka druga priča, a kada se domaći duhanski biznis u cijelosti proda, više je se nitko neće ni sjećati. A čelni ljudi Adrisa bit će jako bogati menadžeri elegantno usredotoćeni na turistićki biznis.

TDR vrijedi milijardu eura?

Iz zagrebačke tvrtke Philip Morris poručeno nam je kako ne mogu odgovoriti ni na jedno pitanje koje smo im postavili, od toga koji su im tržišni udjeli na domaćem i regionalnim tržištima do toga kakva im je strategija na ovim prostorima nakon što su u kolovozu 2003. za 518 milijuna eura kupili Duvansku industriju Niš. BAT je, podsjetimo, Duhansku industriju Vranje kupio za 87 milijuna eura, a iznosi spomenutih transakcija uključuju i investicije u idućim godinama. Japan Tobacco International Duhansku industriju Senta platio je 27,5 milijuna eura s namjerom da u nju uloži oko sto milijuna eura. Važno je reći da su spomenute multinacionalke sto do 150 puta veće od TDR-a, a kupnja regionalnih tvrtki može značiti i preuzimanje radi njihova zatvaranja ili jednostavnije radi kupnje tržišta. Cijena koju je Altadis spreman platiti za TDR (ili već jest) navodno je milijardu eura.

Radimo na strategiji

Iz Adrisa se nije mogao dobiti nikakav komentar o planovima u duhanskom biznisu, kao ni o planovima s Tvornicom duhana Rovinj d.o.o. Davor Tomašković, glavni direktor TDR-a, poručio nam je sljedeće: “TDR intenzivno radi na planovima za sljedeću godinu, koji uključuju i predviđanja trendova i strategije TDR-a kako na postojećim tako i na novim tržištima”. Tomašković nam je poručio kako bi razgovor o poziciji domaće duhanske industrije u okruženju u ovom trenutku bio preuranjen te je predložio da ga “odgodimo za neki trenutak u kojem će on moći dobiti kvalitetniji tijek”.

Specijaliziran za preuzimanje monopolista

Za Altadis je tipično preuzimanje monopolista. Kompanija ima glavno sjedište u Madridu, prošlogodišnji su prihodi iznosili 4,2 milijarde eura i ima 29 tisuća zaposlenih. Altadis je nastao 1999. spajanjem španjolskoga i francuskog monopolista Tabacalere i Seite. Treći je zapadnoeuropski proizvođač cigareta, a svjetski je lider u proizvodnji cigara (u njihovu je sastavu, među ostalim, kubanska tvrtka Corporacion Habanos). Hrvoje Stojić, analitičar Hypo banke, ne želeći ulaziti u informacije o tome kupuje li Altadis TDR, iznio nam je zanimljive podatke o španjolsko-francuskoj kompaniji. “Altadis se uglavnom fokusira na tržišta koja su mu poznata, i to većinom mediteranska, pa su tako nedavno kupili monopolista u Maroku, a moguće su im mete i duhanske tvrtke u Alžiru i Tunisu. Važno je reći da Altadis, u slučaju da kupi TDR, nikako ne bi gasio proizvodnju jer mu treba radna snaga u ovoj regiji”, ističe Stojić. Prema njegovu mišljenju, preuzimanje od strane multinacionalki poput Philip Morrisa ili BAT-a, znači samo zatvaranje proizvodnje jer pogone već imaju u Srbiji. Slično se dogodilo slovenskom proizvođaču što ga je kupio Imperial Tobacco, koji je tvornicu nakon nekoliko godina ugasio. Stojić napominje kako Altadis u godinama koje slijede nakon preuzimanja stvara slabu dodanu vrijednost u tvrtkama, pa njegovi dioničari i nisu najsretniji. Nekoliko godina nakon preuzimanja marokanskoga proizvođača (Regie des Tabacs du Maroc) prinos na investirani kapital (ROIC) te tvrtke iznosi samo 6,4 posto ili čak 5,2 posto ako se izuzme porezni štit. Jednako je i u slučaju ruske tvrtke Balkan Star, koju je preuzeo u studenome 2004., gdje taj pokazatelj iznosi 5,6 odnosno 4,3 posto. “Vodeći europski proizvođači gledaju da prosječno vagani trošak na kapital nikako ne bude ispod 7,5 posto”, upozorava analitičar Hypo banke. Altadis je u srpnju 2004. preuzeo i talijansku Etineru.

Isječak iz jučerašnjeg Glasa Slavonije:

“Povlaštena dionica Adris grupe i dalje predstavlja najčešću metu investitora, osobito nakon objave podataka o ostvarenih 2,2 milijarde prihoda i 693 milijuna kuna bruto dobiti u prvih devet mjeseci ove godine. Cijenu dionica Adris grupe dodatno podgrijava objava kompanije BAT (British American Tabacco) kako se iduće godine priprema preuzeti nekoliko manjih tvornica duhana u srednjoj i jugoistočnoj Europi….”

???????? …nekoliko manjih ili jednu veću?

Vidim da nikoga nema sa mostichem na k-p pa molim nekoga da stavi ADRIS sa transakcijama do 12 sati danas.
Zahvaljujem unaprijed!
[smiley2]

Evo kolega.

Kada je skupština dioničara Adris grupe?
Hvala unaprijed.

Zahvaljujem kolega studoš![smiley2]