Kad smo već kod EBITDA, ima još jedna stvar, ja volim "pokušavati izračunati" (jer to baš i nije tek tako obzirom na nedostupnost preciznih podataka) "EBITDA po komadu" (cigarete) i kako se može mijenjati ovisno o cijenama (pakiranjima :D) cigareta pojedinog branda.

U tom kontekstu da li je netko vidio onu "ronhill čistu desetku"? 😀 Baš sam ovo večer potrošio da koliko toliko precizno izračunam što to može donijeti… pa… ako bi to stvarno "prošlo na tržištu" (a to prolazi u situacijama visokih cijena i u situacijama "trenutnih euforija oko zabrane pušenja", i u tržištima sa velikim udjelom "kiosk prodaje" i pogotovo tamo gdje je profil potrošača nešto mlađa populacija, a kako su kod nas bar dvije od ovih stvari po srijedi… i nadajmo se da su oni napravili dovoljno pouzdana "istraživanja"/"simulacije"…) onda bi ovo moglo ugodno utjecati na operativnu dobit. I to "dosta ugodnije" po prodanoj cigareti nego li se čini na prvi pogled gledajući ukupnu cijenu dok se sve ne raščlani na trošarine i PDV i vidi koliko ostaje proizvođaču+trg+dist.

To je također jedan primjer u kojem se nazire ono što ja vidim u tržištu duhanskih proizvoda nešto dalje budućnosti i nazivam "big tobacco-govrnment inverzijom" (premda mnogi drže da su i dan danas "big tobacco" i "vlade" u velikom prijateljstvu), gdje će onaj kojem se tresu gaće prilikom samovoljnog podizanja cijena skroz suprotno sadašnjem stanju biti "vlade" a "big tobacco" se u sebi diskretno smješkati tome kako ih napokon ponovno drže u šaci po onoj staroj "kolo sreće se okreće…", naime kada udio poreza pređe 90 % (a to će se dogoditi!), svako i malo povećanje cijena od stane proizvođača a nepromijenjeni porezni sustav će činiti veliki skok u profitabilnosti duhanskih kompanija unatoč padu potrošnje dok će tim padom potrošnje porezni prihodi pak paralelno padati. Skroz će se zamijeniti uloge – to je ono sa čime računa ova velika četvorka. A ni mi mali nećemo tu loše proći, pogotovo ako dotle narastemo veliki! 😉

Najvažniji dio adris grupe je TDR, a očito je koliko god skrivali da gube pomalo tržišni udio u RH. To je vidljivo jer se na sve više prodajnih mjesta prodaju cigarete od konkurencije.

Šansa da TDR kupi Bulgartabac je ravna nuli i ne treba se time zamarati. Po meni šansa za TDR je razvoj vlastitog tržišta u Iranu i ulazak u private label segment u EU. Ako je točno da je pad proizvodnje oko 10% u količini proizvedenih cigareta, onda to treba i priznati. Mrzim muljanje i izvlačenje.

Adris grupa ako već želi investirati u nešto, onda je prilika ZAPI. Neka naprave due dilligence, sjednu u avion i odu do Brisela i ponude 10-11xEBITDA (Prosjek posljednjih nekoliko godina, a ne prema moguće napumpanim rezultatima za 1H/2009). Mogu Belgijanci prodavati paket pivovara, ali ako netko dođe sa kešom prodat će oni i jedan komad.

Imati TDR i ZAPI znači imati dva snažna proizvođača koji su generatori dobiti, a iz njihove dobiti mogu financirati razvoj turizma, marinkulture, širenje duhanskog biznisa….

može li neko predvidjeti potencijalnog kupca za cc. 13% udjela u TISKU koji prodaje HFP ?

– smješno je to što je početna cijena oko 8,2 miliona kuna za taj paket

– vjerojatno neka brokerska kuća koja se nakrcala pravima

– ako to kupi agrokor ili adris ima obavezu javne ponude

Po meni… nije stvar u šansama TDR-a na natječaju (one su velike, kada bi se prijavio), nego je stvar u tome da li se zapravo želi natjecati u ovako "kompleksnom poslu".

Za Bulgartabac praktički nitko nije zainteresiran, a eventualni kupci znaju kakva je situacija i da su oni ti "koji sada određuju cijenu" i da će ovo svakako ići po "vrlo prihvatljvoj cijeni", inače na zadnjem tenderu je jedini ponuđač bio BAT sa 200 milijuna eura, ali se povukao kad su izbili neki politički skandali.

Ne vjerujem da bi se danas itko pored BAT-a prijavio od multionacionalki, ako i on uopće, jer oni su već sada tamo stvorili dovoljne udjele da mogu sami dalje. Danas nakon što je Bulgartabac strelovitim padom izgubio svoje udjele na domaćem i izvoznim tržištima definitivno vrijedi bitno manje, unatoč tome što je prodao neprofitabilne dijelove i raščistio bilancu.

Koliko točno vrijedi, to ja ne znam procijeniti a i nema detaljnih podatak koje ja mogu naći, jer ovo je od onih situacija gdje se ne kupuje "proizvodnja" nego isključivo tržište (brendovi i distribucija) i to ne u ovom trenutnom (katastrofalnom, kao da ga je atomska bomba raznijela) stanju nego u onome kakvoga kupac misli da može stvoriti nakon preuzimanja i radikalnih promjena u svakom djelu sustava – od toga da bi kupac vjerojatno neke male brendove odmah i ugasio skroz, glavne bi možda blago "osvježio" i proizvodio u svojim postrojenjima te uvozio u Bugarsku a novom cjenovnom politikom dramatično podignuo cijene približivši ih najjeftinijim uvoznim brendovima i na račun određenog daljnjeg osjetnog pada udjela.

Nekada je to bio drugi najveći a povremeno čak i prvi proizvođač duhanskih proizvoda NA SVIJETU, danas je to od TDR-a nekih 13-14 puta manja firma po prihodima (iz redovnog poslovanja; ne broji se to što svake godine prodaju po neku tvornicu i sl.), još puno minijaturnija po dobiti, koja je tek uvjetno rečeno pozitivna. Jedino što imaju je tržište. Onaj tko ovo kupuje kupuje radi toga da brzopotezno stekne veliki udio (reda veličine 50 %) na tržištu od 20-ak milijardi komada te duplo manje (4-5 mlrd komada) na nekim izvoznim tržištima (bivše zemlje SSSR-a) koja također vjerojato zanimaju TDR.

Oni koji su kroz ove godine već preoteli pola im domaćeg tržišta, teško da su više tako motivirani za kupnju i ovih "jadnih" 50 %, međutim TDR-u bi to bilo zanimljivije nego drugima jer on nije među ovima koji su se tamo već pozicionirali a "kupnjom brednova" i "distributivne mreže koju se zadnjih godina razvili" a kroz firmu čiste bilance (ništa dugova, određene imovine… koja se može rasprodati zatvaranjem proizvodnje) to bi moglo po određenoj cijeni biti zgodno, naime sa tim novcem koji se dobije prodajom imovine se može dodatno ojačati i usavršiti već razvijena distributivna mreža i tada kroz nju pored bulgartabacovih brendova koje bi proizvodili npr. u Kanfanaru bi se mogao kao "jedan međunarodni brend" gurati i Ronhill… to je dakle prilika za brzo osvajanje velikog udjela na ne baš jako malom a niti jako lošem tržištu (treba uzeti u obzir njihovu zgodnu inflaciju i članstvo u EU te solidan rast njihovog jadnog BDP i perspektive tog daljnjeg napretka) kombinirao preuzetim domaćim brendovima i svojim međunarodnim brendom.

Tako da ta firma iako ima prihode od prodaje ni 200 milijuna kn :rotfl:, možda vrijedi nekih milijardu bez problema :D, ali milijardu i pol… zvuči puno za ovo vrijeme… ali to ja ne znam, to u TDR-u mogu procijeniti i kada procijene odlučiti na koji iznos treba dati ponudu, pa ako prođe prođe, ako ne ne.

Ronhillete (pakiranje od 10 cigareta) će stajat 10 kuna,,što i nije jeftino s obzirom da je 20 cigareta sada 18kn,,,znači svaka cigareta će bit po kunu a oblik kutije je sličan slims varijanti
Brzo će to na tržište al to neće se radit u Kanfanaru nego u Njemačkoj u jednoj maloj tvornici (obiteljsko vlasništvo) sa svega 3-4 mašina pa i nemora bit nakraju od toga neke veće zarade al svaka novost na tržište je dobro došla
Ubrzo bi opet po ne znam koj put se trošarine mjenjale stim da i neka pakovanja će po prvi put i pojeftinit navodno,,vidit ćemo
A što se tiče ulaganja osobno mislim da u duhanskoj industriji više i nema neke velike budućnosti,,iako bi se naravno dalje zarađivala dobra lova možda bolje da se okrenu nekom drugom biznisu ili po meni bolje maximaliziraju ulaganja u turizam,,odnosno da preuzmu sve šta se da u Istri prvenstveno pa onda i šire jer za koju godinu ako bi se pametno radilo mogla zavrtit golema lova

Sva ova prazna naklapanja..koliko će koja cigareta vrijediti..planovi i budućnost…sve to je trenutno bez veze. Tko ne vidi,neće ni vidjeti..trenutno je započela intezivna kupnja ,i bez drukanja cijena ide gore,jednostavno,previše je toga na kupnji,što umjetno,što pravo,a oni umjetni štoperi koji bivaju pometeni,odmah se stavljaju na kupnju,pa ne dozvoljavaju nikakva odstupanja od pravca.

Trenutno,ADRS je fundamentalno podcijenjen,i netko je to vidio,previše je slobodnog keša u firmi .

Kada smo već kod Njemačke i ove čudne firme sa kojom surađuje TDR Germany GmbH, ako su oni ovo isposlovali (ne znam kako to ide, tko pregovara sa trgovcima ti Nijemci ili TDR direktno) i ako je to nešto ozbiljno kao što bi moglo biti onda možda znaju što rade i za pohvaliti je:

http://en.wikipedia.org/wiki/Aldi
http://en.wikipedia.org/wiki/REWE_Group

ova dva retailera, svaki sa prihodom kao Hrvatski BDP, prva su dva kupca u Njemačkoj, pa je možda zgodno za spomenuti kad već o Nijemcima pričamo.

Ne znam što to znači i što može postati, ali ako u svim Billama ovoga svijeta, REWE, Aldi i drugim njihovim marketima/diskontima jednoga dana budu privatne marke iz tvornice u Kanfanaru… to bi i mogao biti zgodan posao 😀

P.S. Moram se ispričati glede Bulgartabaca u prethodom postu, imam neke ozbiljne greške čini se, naime Bugari ne poštuju međunarodne računovodstvene standarde i ono što sam ja vidio kao prihode definitivno ne mogu biti prihodi jer je skroz besmisleno :rotfl:, to su nekakvi neto prihodi nešto kao naša operativna dobit valja, tako da su im ono što mi zovemo prihodi ili prodaja nekoliko puta veći – no profitabilnost im je u svakom slučaju nikakva 😛 TDR je genijalan, nitko ove veličine poput njega ne posluje ovako dobro, kada je bilo moguće napraviti ovo što je napravljeno do sada… nadajmo se da je moguće i dalje napredovati – "onaj tko vjeruje da može" – na kraju će biti pobjednik! 😀 Ma usporedite samo Bulgartabac koji je nekada imao 90 mlrd komada a sada 17 mlrd i TDR koji je bio sićušan a sada regionalni lider! – onaj tko može, taj može! Oni koji su nesposobni ti će propasti. TDR može ostvariti svoje snove!

Bulgartabac možda nije interesanatan multinacionalkama jer su procijenile da će ga ionako poraziti na tržištu bez da ga kupe, ali kada bi netko sa strane pokušao ući, mislim da bi to bilo neizvodivo.

Lobiji tih multinacionalki su toliko jaki da mogu sve napravit da se netko širi na njihovim područjima.

Pa Tdr radi za Njemačko tržište neke proizvode već više od godinu dana,,doduše ne neke velike količine,,npr house tobaco,bonston itd… a njima će neka druga mala tvornica u Njemačkoj koja poslovno nema veze sa ovom prvom izrađivat te ronhillete,imena tih firmi mi nisu poznate,,a stvar je jednostavna,ne isplati se kupovat novu mašinu koja bi pakovala to novo pakiranje jer takve nema u kanfanaru,,a mašina u kompletu dođe preko 10 miljona eura,,bar se ne isplati dok se ne vidi kako će reagirat tržište na taj novi proizvod
Te ronhillete već su trebale bit plasirane sljedeći mjesec na tržište al ipak neće jer one su proizvedene i stigle su al pri pregledu tog proizvoda naišli su na niz nepravilnosti istih (isključivo estetskih,,nakošene markice,,naboran celofan…) i onda će se cijela pošiljka vratit

Uh, ako imaš dobre podatke…, pa to je strašno :D, 10 milijuna eura za mašinu za pakiranje, pa samo da se tu mašinu isplati iz razlike operativne dobiti pakiranja po 10 u odnosu na onu koju generira pakiranje po 20, trebalo bi prodati par milijardi takvih cigareta – strašno, to onda očito nema smisla kupovati dok se pouzdano ne vidi kako će to ići pa se mora ovako… Ali vidiš kako je to kada nekim "EU firmama daš posao da ti odradi", naprave škart kao da su iz neke Tunguzije a ne Njemačke!, ništa do naše kvalitete…

Ali čudno mi je to da postojeće mašine ne mogu biti "reprogramirane" na drugo pakiranje, neke ne baš fleksibilne mašine :P, no vjerojatno su zato efikasnije, tako da ima to smisla -ali onda trebate i novu mašinu sad 😀 … pogotovo zbog toga što je ovo važna stvar (manja pakiranja) i TDR će sigurno u budućnosti imati potrebu imati takvu mašinu, tako da je ovo očito privremena mjera štednje/optimiranja, ali kad tad će morati doći i takva mašina, nadam se samo da to može malo jeftinije, za ovakve cifre plaćati to stvarno moraš imati ogromnu proizvodnju da imaš tu fleksibilnost da po potrebi kupuješ takve nove mašine – e to je ta "ekonomija obujma", dok nemaš ekonomiju obujma ne možeš ništa i ne možeš konkurirati velikima ni u trivijalnoj stvari kao "promjena pakiranja", zato je važno da TDR da sve od sebe i više od 100 % sebe u cilju da poveća prodaju i na jedne bitno nove razine… vjerojatno da taj private label koji bi sada trebao ozbiljno proraditi može pomoći u tome, količina je kako god okreneš sada glavni izazov i prioritet.

Ja se sjećam da je Tomašković negdje prije 2 godine na jednom mjestu rekao da je cilj povećati proizvodnju i kroz 5 godina postići da tek jedna trećina proizvodnje bude plasirana na domaćem tržištu, jednu trećinu na postojećim izvoznim tržištima, i jednu trećinu na novim tržištima… već je prošlo 2 godine, a količine padaju, dakle imamo samo 3 godine za ispunjenje cilja khm khm, gusto, ali možda ovi novi nadam se veliki ugovori (a stalno pričaju o tim malim izvozima u Njemačku, Španjolsku… ali to je sve nešto sitno kada ne može nadoknaditi niti gubitke u RH) mogu konačno pripomoći tome, da će se tamo jednom plasirati i par milijardi komada godišnje, a to su vrijedna tržišta, u Njemačkoj se u private label-u navodno može sasvim lijepo zaraditi, skoro kao kod nas sa brendiranim cigaretama.

Sanjam dan kada će tvornica u Kanfanaru raditi punim kapacitetom, pa makar to u početku bilo i sa malo većim udjelom private label segmenta… takvi volumeni bi sigurno mogli jamčiti dugoročnu opstojnost TDR-a kao samostalne i ponosne kompanije. Niti tvornice multinacionalki koje nam konkuriraju nisu u prosjeku većih volumena od 30-ak mlrd godišnje, istina da njihove obično prave samo jednu jedinu vrstu u jednoj tvornici, a da u Kanfanaru treba raditi cijelu paletu proizvoda, no to bi ipak valjda bilo dovoljno. Bitno je da svaka pojedina mašina bude "stalno" i "optimalno" zaposlena (da radi jedan te isti proizvod, bez stajanja…) i tada se može isplatiti dovoljno brzo i na način da je sustav kao cjelina konkurentan multinacionalkama.