Profitna marža je kod private label proizvoda značajno manja. Naime tu se radi o "savršenoj konkurenciji" jer maloprodajni lanac može odabrati bilo kojeg dobavljača te ih ucjenjivati promjenama. Stoga ne vjerujem da bi Adris mogao ostvariti NPM veći od 10% na private label proizvodima.
Točno je da su marže puno manje i nema smisla to raditi za HR tržište. Činjenica je da je nova tvornica na pola kapaciteta i da ne bi bilo loše proizvoditi recimo 5 milijardi privat label cigareta za npr. njemačko ili španjolsko tržište neovisno o manjim maržama. Naravno, uz neki ugovor na par godina.
BAT snažnije ulazi na indonezijsko duhansko tržište
Ulaskom u vlasničku strukturu Bentoela britanskoj kompaniji otvaraju se vrata tržišta od 80 milijuna pušača
Najveća duhanska kompanija u Europi, British American Tobacco (BAT), platit će 494 milijuna dolara za 85 posto udjela u indonezijskoj tvrtki PT Bentoel Internasional Investama, objavljeno je u srijedu iz londonskog sjedišta kompanije BAT.
Bentoel u Indoneziji prodaje cigarete Star Mild, a BAT-u će poslužiti kao odlična odskočna daska za daljnju ekspanziju u regiji koju ne more zakoni o zabrani pušenja na javnim mjestima. Nakon objave o preuzimanju, vrijednost Bentoelovih dionica poskočila je za 6,7 posto na burzi u Jakarti. Ulazak BAT-a u vlasničku strukturu Bentoela posljednji je u nizu ulazaka zapadnih duhanskih kompanija na indonezijsko tržište gdje su zakoni o reklamiranju cigareta još uvijek vrlo blagi u odnosu na SAD ili EU. Tako je 2005. američki Philip Morris International uložio …
Profitna marža je kod private label proizvoda značajno manja. Naime tu se radi o "savršenoj konkurenciji" jer maloprodajni lanac može odabrati bilo kojeg dobavljača te ih ucjenjivati promjenama. Stoga ne vjerujem da bi Adris mogao ostvariti NPM veći od 10% na private label proizvodima.
Točno je da su marže puno manje i nema smisla to raditi za HR tržište. Činjenica je da je nova tvornica na pola kapaciteta i da ne bi bilo loše proizvoditi recimo 5 milijardi privat label cigareta za npr. njemačko ili španjolsko tržište neovisno o manjim maržama. Naravno, uz neki ugovor na par godina. [/quote]
Povećanjem proizvodnje, makar i sa minimalnom zaradom na toj dodatnoj proizvodnji, bolje se raspodjele, tj. smanjuju se fiksni troškovi po prodanoj cigareti na razini cijele tvornice/cijele proizvodnje, i time se "indirektno povećava marža". TDR-u bi se isplatilo u private label segment plasirati neke dodatne količine koje sada ne proizvodi makar ih plasirao i po točno onoj cijeni koja odgovara danas proizvodnoj cijeni po cigareti – povećanjem obujma će se proizvodna cijena smanjiti i time će se na tim novim ipak nešto sitno zaraditi a ne 0 % kao što je ovo na prvi pogled izgledalo kada sam rekao po cijeni koja odgovara današnjoj proizvodnoj, a jednaki doprinos će dobiti i ostale proizvedene cigarete i time se sumarna bruto marža mrvicu povećeva.
Treba uzeti u obzir da nije "svakih 10 %" jednako, tj. nije to moguće tako gledati, cijene se sa trgovačkim lancom ne dogovaju tako, ne znaju oni koja je tvoja proizvodna cijena i kakvu ćeš ti maržu ostvariti i ne zanima ih to, s njima se priča u terminima apsolutnih iznosa, oni traže toliko i toliko da im košta dobava od tebe… a na tebi je da vidiš da li ti se to isplati, kako efikasnu proizvodnju imaš… netko jeftinije proizvodi istu kvalitetu pa će imati veće marže… a činjenica je da je TDR jedna od najefikasnijih tvornica na svijetu.
Ako netko (osim Imperiala-a, koji je br. 1 po cjenovnoj efikasnosti) ponuditi toliko i toliko EUR, i na tome može zaraditi i neku minimalnu maržu… TDR ako ponudi istu cijenu: zaradit će bar mrvicu veću maržu od njega! 😉
Ovdje je važna i ta stvar, obzirom da se ne radi o brendu, da nitko neće ići sa dampinkškim cijenama u private label, svatko će ponuditi cijenu na kojoj se može bar nešto zaraditi (trgovački lanac tu neće imati izbora, ako traži još niže: nitko neće htjeti po toj cijeni potpisati ugovor), dok to nije slučaj na drugim poljima… TDR-u bi ovdje za promjenu "savršena konkurencija" sasvim dobro došla, jer na drugim tržištima se susreće sa nečim što je daleko od savršene konkurencije (ali u drugom smjeru, sa dampinškim cijenama multancionalki koje si mogu dopusititi dugotrajno negativno poslovanje na malim i ne presudnim im tržištima sa jedne strane, sa druge strane sa preniskim cijenama iz low level segmenta najgore kvalitete proizvoda a koju proizvode neke male lokalne firme a čije si proizvode zbog materijalnoga stanja veliki broj potrošača mora priuštiti)
Treba imati na umu i to, da iako se ne prodaje, TDR uvijek mora biti spreman na prodaju, a u tom kontekstu je važan svaki i malecki napredak bruto zarade, a i svaka prodana cigareta količinski sama po sebi, no prije svega radi bruto zarade, zato je ovo zanimljivo područje 😀
Zapadna tržišta su unatoč najvećim porezima najvrijednija na svijetu, nakon tih nekih 70-80 % poreza :rotfl:, još uvijek za proizvođaća+distribuciju po cigareti ostane bitno više nego na tržištima u razvoju unatoč njihovim porezima od 10% do 30-ak %.
Npr. Francuska, 6.33 USD kutijica, porez koliko je sada, 70 %?, ostane 1,90 USD proizvođaču i trgovini/distribuciji (pa kako podijele… ali to je već lijepa suma za njih sve skupa), dok npr. Indonezija…0,94 USD kutijica, porez mislim oko 25 %, i to ostane 0,71 USD proizvođaču i trgovini/distribuciji… pa sad vi gledajte, kako će tko se tamo ovih 71 cent podijeliti i kako će pokriti troškove proizvodnje… a kako će se ovih 1,90 dolara podijeliti i kako će tu ostati proizvođaču više ili manje nego što mu ostane tamo… u Indoniziji, Iranu… male su cijene… mali porezi… ali i male marže… i neće skoro biti veće, jer se jeftinije baš i ne može proizvoditi, a povećati cijene često nije tek tako, lakše je u Francuskoj ili čak Engleskoj podignuti cijene nego u Indoneziji, tamo ljudi pola svog dohotka troše na cigarete, iako su tako jeftine – da se slučajno malo podignu porezi: proizvođač bi oštro smanjio dobit jer bi podizanjem cijena koje bi morao napraviti ako ne želi poslovati negativno pad prodaje a tih "jednako snažno cijenjenih cigareta, dakle potpuno prebačenog poreza na potrošača" i time dobiti čiji bi pad bio proporcionalan tada padu prodaje bio dakle veći nego što je to na zapadnim tržištima, jer si ljudi jednostavno fizički to ne bi mogli financirati.
Npr. u UK cijena prošle godine najprodavanijeg brenda 9,69 USD, porez je bio nekih 60 % (sad je više od 70 % valjda? :P), proizvođaču i distribuciji/trgovini ostane enormnih: 3,88 USD, puno više nego recimo u spomenutoj Indoneziji (5,5 PUTA više), a uz ne toliko različite troškove proizvodnje… a u jedno "duplo otpornijem okruženju na daljnje povećanje cijena", u UK 100 kutijica bilo 3 % godišnjeg prihoda per capita, a u Indoneziji 6 % godišnjeg prihoda, povrh toga s tom razlikom da u UK taj prihod omogućava osnovne životne potrebe i još štošta, a u Indoneziji jedva omogućava osnovne životne potrebe i više ništa (skoro kao kod nas :P) pa ako će tamo ići povećati cijenu ljudi neće imati što jesti ako neće prestati puštiti, u UK i dalje mogu i jesti i putovati… i dalje plaćati 5,5 puta više proizvođaću i distribuciji po kutijici nego to čini Indonezijac (malo manje će ih pušiti, ali ništa strašno, glavno da ovi koji puše plaćaju kao 5 Indonezijaca :P), a u globalnom okruženju koje diktira stvari u smjeru da proizvonda cijena i jedne i druge cigarete čak i unatoč razlici u kvaliteti i mjestu proizvodnje postaje sve sličnija i sličnija…
Zato se kaže da da su zapadna tržišta vrijedna, tamo se može puno zaraditi unatoč opadanju potrošnje, dok tržišta u razvoju za sada ne opadaju… i rastu… ali se unatoč tome ne može tako puno zaraditi, a u mnogima se niti neće još dugo… jer mnoge zemlje: neće tek tako povećati svoj stanard – ne gledajmo budućnost baš tako ružičasto! Nažalost… tek manji dio siromašnih zemalja će postati bitnije "bogatije" nego su danas a u nekom razumnom "srednjem" roku…
Evo iduće godine bi i ovo trebalo donositi novce:
http://www.3lhd.com/index.php?activate=projects&activateid=30&lang=hr
nisam baš siguran za iduću godinu, sjeti se Monte Mulinija koji je kasnio skoro godinu dana
nije jednostavno izgraditi hotel
baš me zanima hoće li to opet graditi Tehnika
Moguće je da će kasniti ali mislim da Adris koji ima keša i sigurno je redovni platiša je takav klijent koji je bilo kojoj građevinskoj firmi sad jako potreban i vjerojatno će moći dobiti puno povoljnije uvjete za izgradnju nego što je to možda mogao prije godinu ili dvije. Ali najvjerojatnije će to biti Tehnika.
Zbog kašnjenja na monte muliniju neće.
Zbog kašnjenja na monte muliniju neće.
Zašto ne bi, ja nisam upućen u to tko je točno i koliko kriv za kašnjenje… ako su oni odgovorni, to nije razlog da im se ne da druga prilika, sve se može pošteno dogovoriti kao ljudi, dogovori se neki popust za ovaj novi posao, što je sasvim pošteno pružena nova prilika, dogovori se jedan kvalitetni sustav penaliziranja za kašnjenja i po tom novom projektu, pa ako se bude što kasnilo i to će se lako pravedno naplatiti… i sve ok, Adris zadovoljan, Tehnika zadovoljna – nije problem odraditi jedan posao i sa gubitkom, kolikim god… ako zna da je učvrstila odnose sa jednim kvalitetnim i čestitim poslovnim partnerom koji će sigurno ih imati u vidu i za druge projekte a koji idu… ko na pokretnoj traci, "svake godine će se nešto graditi" 🙂
Evo par sitniša, ali je možda zanimljivo kao nešto novo-staro :P, ovo vidim po starim top10 da stoji otprije samo što je sada valjda stupio na snagu onaj zakon da se u bankama moraju otkriti skrbnički, pa sada vidimo pozicije:
SLATINSKA BANKA/REDOVNA SNBA-R-A:
3. RAIFFEISENBANK AUSTRIA D.D. ZAGREB/ADRIS GRUPA D.D. ZA UPRAVLJANJE I ULAGANJE 40.258 4,38 Skrb. račun
CENTAR BANKA D.D./REDOVNA DIONICA CEBA-R-A:
10. RAIFFEISENBANK AUSTRIA D.D. ZAGREB/ADRIS GRUPA D.D. ZA UPRAVLJANJE I ULAGANJE 2.803 0,99 Skrb. račun
Sitniši, ali u ne-lošim malim bančicama, zadovoljan sam kvalitetom iako je kvantitet zanemariv 😛 Al po ovome bar sad vidimo gdje drže na skrbi svoje sitniše, da li koriste još neke banke… to ne možemo znati.
Lynx , jel ti radiš u ADRISu ?
Lynx , jel ti radiš u ADRISu ?
Nemam tu čast, no život može biti duug… a ja trenutno mlad, možda jednom postanem ponosni zaposlenik Adris grupe, ako budu trebali moje znanje i moj rad, a ja se pokažem kao najbolji kandidat na nekom natječaju… realna je to mogućnost u nekoj budućnosti 🙂 Sigurno ne postoji firma za koju bih radije radio, pitanje samo da li me trebaju, tj. da li sam najbolji u struci/strukama kojima se bavim/budem bavio, u Adris grupu ulaze samo: pobjednici! Stvar je naše profesionalne izvrsnosti, svakoga od nas po na osob, da li možemo nekada postati zaposlenici Adris grupe. Ovo je jedna velika firma, širokog spektra djelovanja… za praktički sve struke "tamo" (u sadašnjim i budućim članicama Grupe) ima posla kojeg treba kvalitetno odraditi – oni najbolji iz svake struke: neka se prijavljuju na natječaje, neka šalju životopise, možda dobiju priliku raditi na izazovnim poslovima, gdje će profesionalno napredovati, Grupi određenu vrijednost dodati, pa time sve nas dioničare, pa i naše (buduće) umirovljenike koji su tu (iako skromno) preko svojih fondova… tisuće (i milijune posredno) ljudi materijalno usrećiti. Rad oplemenjuje duhovno sam po sebi – rezultati rada oplemenjuju materijalno, a jedno i drugo je potrebno.
Što se mene tiče sigurno da bih bio obzirom na udjel ADRS u mom portfelju jedan od najmotiviranijih zaposlenika za dugoročni uspjeh Grupe, osobni postotak ADRS u portfelju mi možda jest danas 3 puta manji nego je to sada top menadžmentu… no to ne znači da bih bio 3 puta manje motiviran, bio bih im ravan! 😀
Eto da se mene pita, ja bih kao jedan od važnijih kriterija za zaposlenja uveo "postotak osobnog imetka u dionicama ADRS", kandidat kod kojeg je taj postotak viši, s pravom zaslužuju povećanu pozornost – svaki zaposlenik mora biti motiviran za DUGOROČNI uspjeh Grupe, nema veće garancije da će dati sve od sebe u tome smjeru od visoke (i dugoročne :D) nakrcanosti dionicama poduzeća za koje radi.
Zbog toga možemo biti i dodatno zadovoljni našim top menadžmentom – njihove dionice garancija su maksimalne mudrosti u očekivanim njihovim potezima.
A svi mi dioničari, lijepo je da pokrećemo raspravu i ovome smjeru, sigurno da smo najviše od svih pozvani raditi u Grupi. Zaposlenik mora svakodnevno svjesno stvarati nove vrijednosti Grupi, tko će drugi biti predaniji, srčaniji… u postizanju toga cilja, nego dioničari, oni čija znatna i trajna osobna imovina "ovisi o rezultatima njihova rada".
Ovdje nas 4.417 (prema zadnjem izvješću) razmišlja o tome "kako povećati dobit Grupe", svi želimo veću dobit pa time i dividende će biti veće… kako bi tek bilo da nas 4.417, ili bar onih 1 % najsposobnijih među nama o tome razmišlja unutar "zidina Grupe"??, aktivno dajući sve od sebe da se taj cilj ostvari, ne kratkoročno nego čim trajnije!
Adris grupa (nekada TDR d.d.) je nastala ("pretvorena/privatizirana") na osnovi radničkog dioničarstva, to je bila njena snaga, to je ona i danas – jako je važno da što više, bar onih na najodgovornijim (upravljačkim, visoko-stručnim…) "pozicijama" budu dioničari, što je duže tako: to je budućnost svjetlija.