Za razera
Poštovani,
Na mom laptopu više ne radi box za osobne poruke, a nisam više raspoložen za pisanje. Daljnja argumentacija bi čitaocima Poslovnog dnevnika vjerojatno već postala dosadna.
Ali bih volio da nas dvojica tu diskusiju dovršimo uz kavu – moje podatke imate a danas je petak. Pa ako imate vremena, bilo bi mi drago da se vidimo.
Za Frankie-a
Poštovani,
Volio bih da nastavimo u stilu Brucea Willysa jer on na kraju uvijek pobjeđuje. Ali to se neće desiti. Prije izvjesnog vremena vodili smo na ovom forumu diskusiju o donjoj o i gornjoj granici produktivnosti. Vidite, to što produktivnost ima samo gornju granicu ali nema donju za nas je dvosjekli mač. Jer mi nikada nećemo doseći dno. “Nigdar ni bilo da ni nekak bilo i nigdar ne bu a da nekak ne bu”. Drugim riječima nerad, nered, bijeda, životarenje uz neprestane međunacionalne sukobe mogu potrajati doslovce u beskraj. Zato ovi sukobi oko ćirilićnih natpisa u Vukovaru nisu slučajnost. Nažalost, Njemačka takvu Hrvatsku ne treba i ona će vrlo teško postati dio njemačke Evrope.
Uskoro će i Hrvatska morati zatražiti pomoć od EU (ubrzo nakon Slovenije) pa ćemo imati pune ruke posla s “trojkom”. Budući da naš državni dug nije održiv, MMF će predložiti rješenje u vidu ciparskog scenarija (porez na depozite) kako bi se namaknuo nedostajući dio pomoći za dio koji će MMF deklarirati kao održiv.
Izlaz: devalvacija i najzad jednom u povijesti orijentacija na turizam i poljoprivredu jer nam ama baš ništa drugo ne preostaje, koliko god se opirali prihvatiti tu poražavajuću istinu.