A gdje piše da su ta kraljevstva doslovce (čast izuzecima) izgrađena na krvi i resursima bivših kolonija?
Današnje perjanice “demokratije”, što bi rekla naša ministarka spoljnjih poslova, Engleska, Francuska, SAD i ostale kojima naš klavijaturista ide na poklone i rukoljub, današnji tzv. prosperitet su izgradile krvlju ljudi iz Afrike, Južne Amerike, Indije, južne i JI Azije i ostalih nesretnih krajeva kugle zemaljske. Naravno i na njihovim prirodnim bogatstvima.
Međutim, taj prosperitet neće još dugo trajati. Propala je antička Grčka, Rim, a bome će propast i zapad. Nema tu sreće, sve što je izgrađeno na tuđem trudu i muci, prokleto je i urušit će se samo od sebe. A vidimo da se to već događa… špijuniraju se svi međusobno, nema međusobnog povjerenja… propast je neminovna.

Sve veći broj nezaposlenih u Hrvatskoj, mladi bez perspektive, zapošljavanje po stranačkim ili rođačkim vezama… Mogli bismo nabrajati unedogled. No, na Facebooku se pojavila zanimljiva grupa Idemo u Švedsku* koja sugerira mladima da budućnost grade u državama koje imaju perspektivu i koje vrijednim mladim ljudima omogućuju život dostojan čovjeka. U grupi je svoje svjedočanstvo napisala i Marina Brkić, koja se iz Hrvatske preselila u švedski grad Halmstad. Evo njezine vrlo interesantne priče:

Preselila sam se u Švedsku prije godinu i pol. Inače dolazim iz Zagreba i završila sam Učiteljski fakultet i imam B2 znanje engleskog, francuskog i njemačkog jezika. U Zagrebu sam radila kao zamjena na razno-razne bezobrazne ugovore, maksimalno iskorištavanje (prisiljena sam bila uzeti vlastiti godišnji odmor da bih otišla sa svojom vrtićkom skupinom na organizirano skijanje, a za moje diplome stranih jezike rečeno mi je da si doslovno mogu s njima obrisati guzicu!).
Nagrada za učenje švedskog jezika oko 10 tisuća kuna

Preseljenje u Švedsku najbolja je odluka koju sam ikada u životu donijela, napokon sam izašla iz primitivnog “boxa” kakav je život u Hrvatskoj. Ovdje se cijeni i poštuje sve, a ako si fakultetski obrazovan, nema razloga za strah. Svatko tko dobije radnu i boravišnu dozvolu (prvo ide na dvije godine) ima mogućnost besplatnog učenja švedskog jezika koji se zove SFI i ima četiri stupnja a,b,c,d i svaki traje oko tri mjeseca, a onaj tko ne položi u ta tri mjeseca, ostaje dok ne položi. Onaj tko završi SFI u roku od godine dana dobiva 12.000 kruna (oko 10.000 kuna) nagrade od države! Svi koji imaju završenu srednju školu i fakultet u svojoj zemlji, automatski kreću s C stupnjem SFI-ja! Nakon SFI-ja ide “osnovna škola” švedskog kao drugog jezika (također četiri stupnja po 2,5 mjeseci, a nakon toga gimnazijski švedski godinu i pol, ali može se studirati tako da doma sve učiš pa “gimnazija“ bude gotova za pola godine. Gimnazijski švedski trebaju samo oni koji žele raditi s fakultetskim diplomama iz svoje zemlje. Ja sam u godinu i pol došla do “gimnazije“ (tijekom ljeta sam u Hrvatskoj, kao i sve ostale blagdane), preskočila sam neke stupnjeve jer kad su vidjeli da mi ide, bili su pošteni i rekli da nema smisla da na tome gubim vrijeme.

Jezik nije težak, svatko tko zna engleski ili njemački, jako brzo će naučiti švedski jer su jako slični, a gramatika je milijun puta lakša nego hrvatska. Ovdje sitnih poslova (pizzerija, konobarenje, rad u dućanima itd.) uvijek ima. Svi pričaju engleski (svi!) i ne treba vam odmah švedski da biste nešto zaradili. Isto tako zavod za zapošljavanje vam organizira radnu praksu koja se plaća i tako se ovdje polako uvodite u posao (na to svi imaju pravo).

Vidjela sam da je netko napisao da se u Švedskoj plaća i zrak koji se diše – istina je. Ali isto tako se i svima nama plaća sve. Dobila sam i ja posao i radim u jednom vrtiću. Nas četiri odgojiteljice na 16 djece (smijeh). Nakon intervjua, kad su mi javili da sam primljena, odmah su htjeli pregovarati oko plaće. Pregovarati? U Hrvatskoj se to niti ne spominje. Ovdje te pitaju koliko ti tražiš, a svaki dolazak prije početka rada su mi platili. To je bilo stvarno nešto novo za mene!
Ovdje se ljudi poštuju

Doživjela sam poštovanje koje u Hrvatskoj nikada nisam. Ovdje svatko svakoga poštuje! Ovdje ima mjesta za sve ljude, sve je smireno i bez stresa. Ako si ti ok i normalan, bit ce ti ok. Bitno je, kao i svugdje, poštovati pravila. A onome tko ima znanje, tko je vrijedan i želi raditi, ovdje ce mu biti super!

Meni nedostaje Zagreb, Dalmacija, sve mi nedostaje, ali ovdje sam sigurna, ne opterećujem se ni sa čim. U dućanima ima puno hrvatskih proizvoda pa malo ubijem nostalgiju… A u Hrvatsku dolazim nekoliko puta godišnje. Kad god se čujem sa svojim prijateljima, sve samo crne priče, a meni kao u snu… E da, bdw. prošla je zima ovdje na zapadnoj obali bila toplija nego u Zagrebu . I laž je ono za dan i noć jer to vrijedi samo na dalekom sjeveru, a od nas ovdje do tog dalekog sjevera ima isto kao i do Hrvatske. Tako da… bull shit. Kome god treba pomoć ili neka informacija vrlo rado ću pomoći i znajte da je najteže spakirati kofere i napraviti taj ludi potez, ali kasnije ćete žaliti što to niste napravili i ranije.

* U kojim zemljama EU ćete moći raditi od 1. srpnja, kako pronaći posao, kako obaviti razgovor za posao ako živite u Hrvatskoj, možete li se preseliti i tek onda potražiti posao, što sa zdravstvenim i mirovinskim osiguranjem? Na ova i slična pitanja svakako pročitajte tekst Hrvatska u EU, a građani na posao u Švedsku, Dansku, Njemačku…

* Facebook grupa “Idemo u Švedsku” je zatvorena. No, da bi svi zainteresirani za ovu i slične teme mogli doći do informacija te razmijeniti iskustva, Jasam.hr otvorio je novu Facebook stranicu Trbuhom za kruhom.

i to mi je vijest, pa platon je to dokazao prije 2500 godina i nisu mu za to trebale nikakve statistike.

Elizabeta II. posjeti Kanadu jednom u 3 godine, ako i toliko. Ima utjecaja na Kanadu koliko i Ivo Josipovic.

molim nadležne da se gospođi/ci marini brkić ispostavi račun za dosadašnje besplatno školovanje u RH pa onda slobodno može ići u švedsku raditi. naša ju je država obrazovala besplatno, a ona to znanje poklanja drugoj državi. toga nema nigdje. i još se to sve propagira u medijima. neka više spakiraju kofere svi ti grintavci da mi koji ovdje živimo možemo odahnuti. oni su kamen spoticanja, oni su krivci za pesimizam, oni su ti koji nas sputavaju u razvoju. evo jučer na dnevniku neka 2 para išli u kanadu gdje već pada snijeg. imaju diplome a postavljaju kovane ograde oko kuća i sretni su. pa što to nisu ovdje radili???? ovdje neće, a vani peru wc-e. a što se tiče utjecaja elizabete II na kanadu, naravno da je ogroman. to joj je omiljeni posjed.

Skolovanje u Hrvatskoj nije besplatno. Profesori i osoblje na fakultetima primaju placu za svoj rad.

Roditelji Marine Brkic su kroz porez na placu (koji je medju najvecim na svijetu) i PDV ( koji je isto medju najvecim na svijetu) uplatili vjerojatno toliko da su je mogli poslati 3 puta na Harvard.

Kada bi se na jednu stranu stavilo sve sto je obitelj Brkic uplatila u proracuna, a na drugu sve sto je njihov dijete dobilo od drzave, onda bi vjerojatno drzava bila ta koja bi njima trebala vratiti novce.

Upravo to. Uvijek mi je fascinantno kakve sve ljudi poslove rade kada odu vani, a tu ne bi ni prismrdili istim takvim poslovima. Pa vodoinstalateri kod nas imaju jedno 3x veću satnicu od fakultetski obrazovanih ljudi! Ali vodoinstalater nitko ne želi biti. Barem dok ne pređe granicu.

I imamo još jednu enigmu – zašto ljudi misle ako su naučili jezike (uglavnom je to ekipa s filozofskog) da imaju pravo na nekakav spektakularan posao? Od svih tih priča o pronalasku posla, ne sjećam se nijedne osobe koja je bila vrhunski stručnjak u nekoj teškoj struci i znala jezike, nego su jezici zapravo bili jedina specijalizacija! Tu im to ne koristi i onda odu vani i rade poslove na kojima im sigurno ne treba više od jednog jedinog jezika!

Daleko od toga da je kod nas sve idealno, s velikim dijelom toga se slažem što se piše po tim grupama, ali nemojte nam prodavati priče da je vani sve divno i savršeno, jer to jednostavno nije istina. Nije uzalud da bi se skoro svi iseljenici rado vratili, samo što odustanu kada vide kakvu vlast imamo. Ali ništa se neće ni promijeniti dokle god će svi bježati od problema.