Pa normalno da država neće mnogo profitirati. Jamstva, koje je država isplatila su oko 35 mio. €, vjerojatno to je i ugovorena cijena broda. A sad im treba još 25 mio, € da ga završe, plus 50 mio. kuna radnicima za planodovanje. Ostat će neka sića državi.
Ovaj scenarij se je u normalnim državama trebao dogoditi prije dvije godine. Čim direktor ili prokurist nema novaca za plaće radnika, dobavljača i kooperanta, trči na sud da prijavi insolventnost. Sud postavlja kompetentnog upravitelja insolvencije (modao je recimo postaviti i aktuualnog predsjednika uprave 3maj). On, kao prvo svima daje otkaz. I tek, kad ima posla poziva ciljano radnike i pravi ugovore s njima prema poslovnom planu.
Priče o ‘strateškim partnerima’ se u Hrvatskoj očigledno mogu prodavati unedogled. Uvijek postoji neki nepoznati čiko koji je zainteresiran ulupati svoje novce u naše gubitaše.