Tema je zanimljiva i privukla me, ali me je članak veoma razočarao. Prvo, čini se kao da je netko preuzeo već gotovi tekst s nekog stranog jezika, vjerojatno engleskog, pa vrlo nesavršeno preveo. Tekst očigledno nije ni pregledan jer brojne rečenice nisu dovršene. Ili možda autorica ne vlada hrvatskim jezikom.
Prosječnom čitatelju, a i mnogima koji vladaju znanjima informacijskih tehnologija, ostalo je nerazumljivo što znači pojam pametni grad, a barata se pojmovima koji bez objašnjenja ostaju “visjeti u zraku”; na primjer “mreža senzora”, “internet of things”, “big data”, … Zanima me jednako što to znači “ovlašteni geograf”, nisam nikad čuo za taj izraz.
Na sljedećoj razini tekst ima problema jer umjesto davanja 10 savjeta kako izgraditi pametni grad, odnosno kako koristiti tehnologiju za rješavanje ili prevenciju gorućih problema (od kojih su neki navedeni na početku članka) daje savjete kako izbjeći tehnologiju očitujući vidni strah od tehnokracije i čuvajući poziciju političara. Političare postavlja kao donositelje tehnološkog napretka, neke katalizatore; i sve bi to bilo prihvatljivo kad bi se oni obrazovali da mogu barem razumjeti o čemu se tu radi jer u suprotnom će prirodno (p)ostati kočničari korištenja tehnologije u korist demokracije, bolje komunikacije i rješavanja problema.

Slažem se da je članak mogao biti bolje napisan. Što se tiče političara u toj priči pa to ti je točno jer kao prvo bez njih nema gradolnačelnika a time niti pametnog grada, jer za instalaciju i implementaciju svih tih tehnologija po “Pametnom Gradu” moraš dobiti odobrenje od grada. Stoga dobro jest rečeno ovo zadnje za politiku ali i ljude da treba educirati, jer ljudi definitivno nemaju pojma što je IT, danas će se prije svi baviti Pokemonima nego vidjeti nešto korisno za cijelo društvo u kojem žive.